Mavrović poziva Lasla da znanje o poljoprivredi odmjere na kvizu, a nagrada za pobjednika je njegovo imanje koje se prostire na 400 hektara
Dok su pred njim protivnici uglavnom završavali na podu boksačkog ringa, od 28 profesionalnih borbi njih 22 završio je nokautom, bilo je nezamislivo da će nekadašnja Šaka sa Srednjaka postati ne samo poljoprivrednik nego i seljački vođa. Sa četrdeset godina života i deset godina bavljenja poljoprivredom, Željko Mavrović započeo je još jednu zanimljivu priču u svom životu. Vrlo brzo dogodilo mu se vatreno krštenje - seljački prosvjedi.
Jeste li očekivali da će tako teško biti seljački vođa?
- Ne. Uvijek se iznenadiš s količinom neugodnosti ili boli koja te klepne po glavi i zapravo iznenadi koliko to boli. Boksački rečeno, nije da samo dobiješ udarac u glavu nego ga dobiješ tako da završiš na podu.
Koji je udarac bio najteži?
- Kada se moj angažman u Hrvatskom seljačkom savezu pokušao prikazati kao moj osobni interes i kada su me optužili da sam protiv seljaka. Ušao sam u seljački savez da budem s njima i da ih vodim da ne ispadnu neki ‘mali seljačići’ iz nekakvih malih udruga nekakvih seoskih vođa. Smeta me kada se ide na mene osobno kako bi se diskreditirao Seljački savez.
Jeste li već požalili što ste se prihvatili te uloge?
- U nekim trenucima je bilo izuzetno naporno i teško, čak i bolno, ali naučio sam ja i na udarce ispod pojasa i boli. Ne mogu reći da uživam u toj priči i u takvim situacijama, ali znam zbog čega to činim. Moja priča i moj posao je na duge staze. Spreman sam ulagati u Seljački savez, kao što ulažem i u vlastiti projekt. Bilo je trenutaka kada sam htio odustati jer su neki rekli da sve to nema smisla, ali onda naiđeš na nekolicinu ljudi koji te poštuju i vjeruju u tebe i traže da ostaneš s njima. Kada bi stvar seljačkog saveza bila samo pitanje je li pšenica kunu ili 1,20 kune to ne bi bio moj posao. To je samo jedan gorući problem.
Optužuju vas da nemate pojma o poljoprivredi, kao što oni nemaju o boksu?
- Dok sam boksao znao sam da ću biti prvak svijeta. Kada si jednom prvak svijeta u bilo čemu, tada možeš biti prvak u svemu za što se odlučiš jer je recept isti. Kada Laslo i slični njemu govore kako ja nemam pojma o poljoprivredi, mogu reći da sam za njega i sve slične prvak svijeta u poljoprivredi. Sa mnom nemaju šanse ni po pitanju znanju o zemlji, poljoprivrednim kulturama niti po tome što one znače za zdravlje čovjeka, a kamoli što sve s njima čovjek može učiniti. Definitivno sam prvak svijeta u svemu što poduzmem. Ponosim se cijelim svojim poljoprivrednim projektom, načinom na koji to radim i načinom na koji se odnosim prema ljudima koji kod mene rade i gostima koji dolaze u moj edukacijski centar.
Neki seljački vođe u vama vide većeg neprijatelja nego od njihovih stvarnih neprijatelja?
- Mnogi koji sebe smatraju vođama na selu boje me se zato što me vide kao konkurenciju koja će im oduzeti njihovo pravo na vodstvo. Na jedan me se način s pravom boje jer - kada ja vodim i ljude i svoje gospodarstvo, onda sam u tome prvak svijeta. S druge strane, ja nisam tip koji će drugima oduzeti mogućnost kreacije i stvaranja. Svatko uz mene ima dovoljno prostora. Velika je razlika između mene i drugih, zbog čega smo ušli u seljačke udruge. Nisam došao u udrugu vidjeti što mogu dobiti nego sam došao da joj dam znanje koje imam. Većina dolazi s očekivanjima da im udruga nešto dade.
Gdje i kako ste stjecali znanja o poljoprivredi?
- Bazičnu emociju, motiv i odlučnost za bavljenje poljoprivrede nosim iz svojih ličkih korijena. Pomogla mi je i makrobiotička filozofija. Od početka sam znao što želim s poljoprivredom i od kuda treba krenuti. Početak nije u sijanju nego u pravljenju komposta. Cilj je obnovljivost cijelog planeta, međutim naši poljoprivrednici uglavnom ne znaju o čemu ja pričam ovog trenutka. Zanatski i tehnički poljoprivredu sam svladavao u hodu, s time da Laslu i ekipi nudim da odmjerimo znanje u bilo kakvom kvizu. Kao ulog stavljam cijelo svoje imanje, a tko pobijedi - njegovo je imanje.
Je li vam žao što ste se upustili u poljoprivrednu avanturu, s obzirom na to da danas svi seljaci kukaju da im je preteško?
- Ne, nisam zažalio. Dapače, svakim danom moja strast za stvarima koje se događaju u poljoprivredi sve je veća. Čak mi je žao što sam puno više vremena morao provesti radeći kao menadžer, trgovac i direktor da bih osposobio svoje imanje i doveo ga tu gdje je danas. Zadnjih dvadeset dana uglavnom sam u Slavoniji na imanju i mogu reći da stvarno uživam. Volim biti u polju i promatrati kako rastu biljke. To me najviše veseli.
Većina seljaka u Hrvatskoj kaže da nemaju razloga za uživanjem jer su na rubu egzistencije.
- Razumijem ih jer većina njih nema uvjete za tržišnu konkurenciju, a niti imaju znanje i tehnologiju koja bi im omogućila da budu poljoprivredni poduzetnici. Većina ih ima naslijeđenu zemlju i znanje koje su preuzeli od roditelja i djedova. Nažalost, danas to nije dovoljno da čovjek može živjeti od poljoprivrede. U idućih pet godina i kod nas će se profilirat oni koji žive i rade od poljoprivrede. Svi takvi morat će biti u sustavu PDV-a. Takvih je trenutačno danas 16.000, dok je u sustavu poticaja 80.000. Ulaskom u EU, po mojoj ocjeni, zaživjet će od 35.000 do 40.000 poljoprivrednih gospodarstava koja će morati imati poticaj, subvenciju, potporu i skrb države, a ostalima to će biti nadopuna prihoda uz plaće i mirovine.
Nije li na selu danas previše kuknjave?
- Ima toga, i to nije dobro. Taj dio ne volim i htio bih ga mijenjati. Htio bih pomoći ljudima da stvore snagu u sebi, da se poštuju, budu samosvjesni i sigurni u sebi, da jednostavno znaju biti baja koji će znati reći: “Ja to zaslužujem”, a ne da kukaju i plaču da im netko nešto da. Treba biti vrijedan čovjek i tražiti ono što realno zaslužuješ. Najrealniji su oni seljaci koji su i najvredniji, a najgori su oni koji svoju lijenost i nesposobnost žele nadoknaditi time da im netko nešto daruje.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom u poljoprivredi?
- To što sam jedno područje na ovom planetu pretvorio u jednu oazu koja je izuzetno bogata životom, od mikroorganizama, makroorganizama, toplokrvnih životinja i ljudi koji ovdje rade. To je pozitivna energija koja je stvorena ovdje, na to sam jako ponosan. Vjerujem da upravo takvi projekti mogu vratiti planetu Zemlji balans koji joj je narušen.
Kako je supruga reagirala na vaš angažman u Seljačkom savezu i je li vam predvidjela sve ove teškoće?
- Nije joj baš bilo drago. Odmah je rekla da joj to miriše na politiku. Astrologijom se ona ne bavi već godinama. Kada sam dobio ponudu za mjesto predsjednika Seljačkog saveza trebalo mi je 48 sati da se odlučim. Smatram da je za sve velike odluke to dovoljno vremena. Odluku sam donio sam.
Autor: Ljiljana Marić
Izvori
Tagovi
Vedran Stapić
prije 15 godina
Mavrovića za ministra poljoprivrede ....