Marijana Petir: Da je lako naći rješenje za državno zemljište onda ne bi bilo 19 izmjena zakona

U podcastu Agrokluba razgovarali smo s predsjednicom saborskog Odbora za poljoprivredu, Marijanom Petir. Pretresli smo aktualne teme pa evo presjeka najvažnijih. Cijelu snimku razgovora pogledajte OVDJE.

Što kažete na najave novog zakona o državnom poljoprivrednom zemljištu, po kojem se upravljanje vraća na državnu razinu? Jesmo li izgubili godine?

Prije svega mislim da kad imamo zakon onda ga trebamo i provoditi, jer i postojeći zakon omogućava državi da ako općine i gradovi nisu proveli postupak izrade programa ili raspodjele poljoprivrednog zemljišta, ili proveli natječaj, da to onda preuzima ministarstvo.

To je prvo trebalo napraviti, a onda vidjeti što u ovom zakonu treba popravljati, postoje li bolji modeli i kako će se oni provesti. Imamo puno neobrađenog poljoprivrednog zemljišta i velikih problema u vlasničkim odnosima. Ja ću samo podsjetiti da smo za to bili ponudili rješenje koje je nažalost palo na Ustavnom sudu, kada smo formirali Agenciju za poljoprivredno zemljište i rekli da će ona gospodariti onime za koje ne možemo utvrditi vlasnike, a kad se vlasnici pojave, platit će im se za korištenje te da njihovo vlasništvo nitko ne može osporiti.

Ne koriste se modeli koji su na raspolaganju, nepopularni su, i općine i gradovi ih ne žele koristiti. Riječ je o porezu na neobrađeno poljoprivredno zemljište ili o određenim sankcijama koje se poduzimaju ukoliko netko ne brine o svom zemljištu pažnjom dobrog gospodara. Zbog populističkih mjera se ne primjenjuje zakon.

Meni je logično to što ministarstvo predlaže, jer ako netko zato da bi dobio izbore ne želi raspisati natječaj ili poslati komunalnog redara, ili izdati određeno rješenje koje će imati posljedice - netko tu mora reagirati. Ako imamo status quo na terenu i ne stavimo zemljište u funkciju onda nećemo imati niti proizvodnju hrane na njemu, što je njegova osnovna namjena.

Prodaja zemljišta poljoprivrednicima

A zašto ne bi prodali poljoprivredno zemljište našim poljoprivrednicima?

Smatram da je to trebalo već napraviti, naravno s određenim klauzulama. Pa ukoliko ga oni žele sutradan prodati, da država ima pravo prvokupa. Tako bi se spriječilo bilo kakvo mešetaranje i špekuliranje poljoprivrednim zemljištem, zbog čega je postojao strah, koji nije neopravdan, naravno. Ali ovako svojim vrijednim resursom ne gospodarimo na pravi način.

Dvije godine mandata je već prošlo, još nemamo niti jedan papir ni prijedlog zakona. Mislite li da će se stići to napraviti u ovom mandatu?

Mi kao Odbor nismo uključeni u izradu zakonodavstva, jer nije predviđeno zakonom, ali s obzirom na probleme na terenu i jako puno predstavki koje dobivamo zbog nelogičnosti raspolaganja zemljištima te sumnji u nezakonito postupanje - trebamo skupiti sve snage iz sektora i napraviti prethodnu raspravu.

Ministar je rekao da neće biti odlučivanja od strane osoba, nego da bi to praktički radio kompjuter, elektronički postupak dodjele zemlje. Kako na to gledate?

Nisam čula tu njegovu izjavu, pa moram priznati da sam malo skeptična oko toga. Ne bih voljela da se stvori sumnja da ne postoje dovoljno kapacitirani i pošteni službenici koji taj posao mogu obaviti. Ali postoji velika sumnja i to je razlog zašto taj zakon nije u provedbi dobar. Mislim da kad bi svi radili svoj posao onda mi o tom danas ne bi razgovarale.

Ne znam može li kompjuter stvarno to napraviti bolje od ljudi, ali bih voljela da ako već imamo takvo nepovjerenje u sustav poradimo na tome da sustav vrati povjerenje. Jako je važno ako postoji takva sumnja u lokalnu i državnu upravu, da onda to mora raditi neko nezavisno tijelo, je l' tako? Mi smo imali agenciju za zemljište, pa je i tu bilo puno prigovora.

Vidjet ćemo što će ministarstvo na kraju predložiti - mi smo spremni za raspravu. Da je lako naći rješenje, onda sigurno ne bi bilo 19 izmjena tog zakona.

Pitanja vlasništva nemaju puno manevarskog prostora

Kako gledate na ispisivanje zemljišta iz ARKOD-a?

To smo pitanje otvorili još tijekom rasprave o donošenju ovog zakona o poljoprivrednom zemljištu, jer smo smatrali da neke stvari naprosto treba staviti u zakon, jer ih se neće moći drugačije riješiti. Tada za to nije bilo prevelikog razumijevanja.

Rečeno je da bi to bili izuzeci, da se neka druga državna tijela s tim prijedlogom ne slažu i problem nije riješen. No, sasvim je sigurno da ljudi moraju imati određene instrumente i garanciju, ako su ulagali u zemljište, obrađivali ga, a ne mogu riješiti pitanje vlasništva - nekako moramo pronaći rešenje.

Zar ne bi država trebala pomoći poljoprivredniku da riješi taj problem?

Pitanje je može li država doći do tih ljudi, ali ponovo se vraćam na zakon koji smo prije 15-ak godina donosili, gdje su se takvi problemi rješavali kroz agenciju za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem - jer ako ti ne možeš naći vlasnika ili se vlasnik oglušuje, naprosto ne želi gospodariti svojim zemljištem, a vlasništvo je neotuđivo.

Nemate mehanizam da nekom oduzmete njegovo zemljište, a znate i sami koliko ima napuštenih nekretnina, kuća, koje samo što se ne sruše na susjednu ili ne ugroze nečiji život. Ali, imate ustavno pravo vlasništva koje je zaštićeno i tu ne postoji neki veliki manevarski prostor.

Ustavni sud je rekao da model po kojem vi gospodarite s tuđim zemljištem, bez obzira što ćete tom vlasniku ako se on ikada pojavi nadomjestiti financijska sredstva, da je to miješanje u vlasnička i druga stvarna prava i nije ustavna kategorija. Time su nam izbili adut iz ruku.

Imat ćemo nove ustavne suce, imamo nove okolnosti, možda da pokušate ponovo?

Pa ja sam spremna. Mi smo i o tome razgovarali s ministrom.

Još se nije odustalo od ukrajinske investicije

Naveliko se priča o ukrajinskoj investiciji u tvornicu peradi u Sisačko- moslavačkoj županiji. Ako odbijemo ukrajinske investitore, tko će nadomjestiti ta ulaganja, za koja kažemo da su nam potrebna u Hrvatskoj?

Mislim da je jako važno da Hrvatska odluči o tome kakve investicije želi. Ne može se dozvoliti investicija samo zato što je investicija, ako će ona poharati cijeli okoliš, krajobraz, kvalitetu života i i domaće OPG-ovce. Ja sam prije više od godinu i pol tražila od nadležnih resora da Odboru dostave studiju na ekološki kapacitet okoliša i studiju utjecaja na hrvatsku poljoprivredu. Nisam dobila ni jedno ni drugo, jer to, kao, nije propisano zakonom.

To je jako loš odgovor. Jer ako govorimo o tako velikim kapacitetima i da je netko rascjepkao projekt na više manjih, kako bi izbjegao izmjene prostornih planova, izrade studija utjecaja na okoliš i neke druge stvari - onda ti ne možemo zanemariti.

Ja čak ne ulazim u nikakve druge pozadinske informacije koje pristižu o porijeklu novca i svemu ostalom. S tim neka se bavi netko drugi. Ali ako gledamo naš segment. o kojem raspravljamo, mi smo s proizvodnjom piletine negdje na 80% samodostatnosti. Pa haj'mo otvoriti investicije za naše peradare - oni se ne mogu javiti ni na jedan natječaj, ni na jednu mjeru.

Ali dobro je da se sluša ono što ljudi poručuju. Mislim da je jako važno da se stalo na loptu i pokušalo čuti što poručuju građani i poljoprivrednici. Donositi bilo kakvu konačnu odluku i biti oduševljen projektom jer će se povećati samodostatnost u proizvodnji piletine, bez da se sagleda što će se dogoditi s druge strane te klackalice - meni je neprirodno i nije normalno.

Nije mi prihvatljivo da se ne žele napraviti izračuni. Jer možda će nas oni demantirati i pokazati da je naš pogled pogrešan. Ali sve dok ih ne dobijemo, imam pravo izraziti rezervu prema jednom takvom projektu.

Ministar je organizirao sastanak, iako nije nadležan - kako vi ocjenjujete taj njegov potez?

Ministar i ja smo u samom početku, kada je bio imenovan, razgovarali o ovoj temi, pa je i taj projekt tada spomenut i adresiran. Smatram da je dobro što je organizirao sastanak. Točno je da Ministarstvo poljoprivrede u ovom trenutku, kada se odlučuje o takvoj investiciji uopće nije stranka u postupku i nema nikakve zakonske ovlasti u smislu izdavanja bilo kakvih dozvola.

Ali baš zato sam rekla, mislim da je logično da se sagleda kompletan utjecaj na hrvatsku poljoprivredu i na ekološki kapacitet okoliša.

Jeste li razgovarali i s ministricom zaštite okoliša i zelene tranzicije?

Ne samo da sam razgovarala, i pisanim putem sam predložila, i jednom i drugom ministarstvu, jer smatram da je to bilo razumno napraviti i prije godinu i pol dana i danas, jer koliko imam informaciju, mislim da se od tih projekata još uvijek nije odustalo. Znači, nama će u nekom trenutku rasprava opet biti na dnevnom redu.

I ono što nije zanemarivo, mi tamo imamo i stratešku sigurnosnu infrastrukturu. Ako ćete vi graditi niz objekata na području gdje vam je podzemno skladište plina, mislim da ipak netko tu treba dati procjenu sa sigurnosnog aspekta ovisno o aktivnostima koje će se provoditi. Mislim da neko treba pitati i u Parku prirode Lonjsko polje što oni misle o tome, te da je jako važno čuti od Hrvatskih voda kako će to utjecati na naše podzemne vode, na opskrbu stanovništva. Investitor nije odradio što je trebao da informira o projektu koji će provoditi.

A načelnik je prodao zemlju upravo tom ukrajinskom investitoru i to godinama prije ovoga o čemu mi danas razgovaramo?

Gledajte, to je apsolutno neprihvatljivo. Govorite, ako se ne varam, o općini Lekenik. Znači, prvo su me alarmirali upravo stanovnici te općine jer su vidjeli da se nešto događa, bilo je jako neobično da se ide u izmjenu prostornog plana, bez studija utjecaja na okoliš, bez procjena i obrazloženja samim vijećnicima, zašto se mijenja prostorni plan i koji će se to zahvat izvoditi u prostoru.

Ja sam tad reagirala i tražila očitovanja, a od toga je već dvije godine prošlo, Dakle, nisam sigurna koliko je bilo transparentno informiranje. Jer ako vi razgovarate isključivo s čelnicima lokalne samouprave, a bez da ste uključili javnost, tada dolazimo do ove negativne reakcije. Investitor je tu pogriješio jer je uložio puno, izgubio puno vremena, a preskočio osnovni korak. Jer ako lokalno stanovništvo to ne želi, onda je pitanje na osnovu čega su pojedini čelnici donosili te odluke.

U općini u kojoj ja živim to se skinulo s dnevnog reda samo zato što su bili lokalni izbori. Predstavnici građana poručili su čelništvu općine da to ne prihvaćaju i da ukoliko se nastavi s takvim projektom, da aktualno vodstvo općine neće dobiti podršku. Ali da nije bilo lokalnih izbora, pitanje je kako bi stvari danas izgledale.

Gotovo je sigurno da će cappinga biti

Gostujući u podcastu Agrokluba ministar Vlajčić je rekao da se neće ići u capping, odnosno ograničavanje izravnih plaćanja većim gospodarstvima, iako je to bilo i predizborno obećanje Domovinskog pokreta. Kako vi na to gledate s obzirom da će novca biti manje?

Smatram da moramo naći određeni balans. Ako naša poljoprivreda uglavnom počiva na malim i srednjim obiteljskim gospodarstvima, onda ih moramo podržati. To znači da nam raspodjela sredstava mora biti drugačija. Koliko sam vidjela novi nacrt ZPP-a, gotovo je sigurno da će cappinga biti. A mi kao korisnici onda to moramo provesti. Nisam sigurna kako bi se mi mogli izuzeti od cappinga i degresivnosti.

Ono što mislim da brine naše ministarstvo je kad pogledate strukturu onog što mi zovemo velikim proizvođačima - u europskim razmjerima je pitanje bi li ušli i u srednje. U upisniku je nešto manje od 4.000 tvrtki i oko 3.000 obrta.

Je li vrijeme da se odustane od zelenih politika dok je Europa u ratu?

Znate da se neće odustati od zelene agende jer je ambicija Europske unije da do 2050. godine Europa bude emisijski neutralni kontinent. Ambicija nije loša, ali ona mora biti racionalno utemeljena, a sada nije jer zahvaća sve jednako, bez obzira koliko tko daje doprinos očuvanju ili opterećenju okoliša.

Tu treba stvari postaviti potpuno drugačije i da se za određivanje bilo kakvih ciljeva, zahtjeva i obaveza - mora pogledati početna polazna osnova svake države članice. Hrvatski poljoprivrednici koriste duplo manje pesticida, herbicida, antimikrobnih sredstava i mineralnih gnojiva nego ostatak EU, oni proizvode na održiv način, što je u filozofiji naših ljudi.

Ja sam sa sela i još sam kao klinka bila podučena, da upamtim da jedino seljak zna živjeti u skladu s čovjekom, Bogom i prirodom, jer jedino seljak zna da Bog oprašta svakome, čovjek po nekome, a priroda nikome.

Nedostaje li Vam vrijeme u Briselu, pogotovo u ovakvim okolnostima kad se gore donose bitne odluke?

Pa ja volim biti u Hrvatskoj, to se vidjelo i po tome što bih svaki tjedan putovala i bila na terenu s našim ljudima. No, voljela bih da imamo barem jednog punopravnog člana u Odboru za poljoprivredu Europskog parlamenta. Sve ove godine članstva Hrvatske u EU ja sam bila jedina punopravna članica.

Sad imamo izvjestitelja za pitanja poljoprivrednika, Marka Vešligaja, zar ne?

Koliko znam on je zamjenski član. Vanjsko-politički odbor je našim zastupnicima najinteresantniji. Mislim da bi ipak trebali to staviti na stol, jer smo mala zemlja pa onda još imamo i kvote unutar političkih grupacija, pa budemo tek 40-t na redu da dobijemo mjesto u odboru. Ako se tu nismo iskoordinirali, zagovarali, teško da će se dobiti mjesto u nekom odboru gdje se konkretno odlučuje o budućnosti.

Da ste ministrica poljoprivrede, mogli bi o tome odlučiti - vidite li se na tom mjestu?

Ne, mislim da ministar ili ministrica ne može odlučivati jer je riječ o Europskom parlamentu, ali mislim da treba postojati koordinacija i da kad je riječ o poljoprivredi, da populizam treba ostaviti sa strane, jer bez poljoprivrede nema proizvodnje hrane, bez hrane nitko od nas ne može živjeti.

Morali bi zauzeti drugačiji pristup iz poštovanja prema poljoprivrednicima i hrvatskom selu, ali i samoj hrani, jer vidimo da se previše hrane svakodnevno baca dok neki drugi ljudi nemaju ni za svoje osnovne potrebe na dnevnoj razini. Malo više ravnoteže, malo više poštovanja, malo više razgovora i razuma i sigurno će biti onda i odluke bolje.

Cijeli razgovor pogledajte u videu: