Koliko štete paljenje trave uzrokuje zemljištu?

Nevjerojatna je količina neznanja mnogih poljoprivrednika i bahatost pojedinaca koji, unatoč apelima nadležnih institucija, od policije do vatrogasaca, svake godine, u proljeće ili zimu, pale travu i raslinje, naročito na pašnjacima na kojima tijekom ljetnjih mjeseci pase stoka.

Posljednjih godina često se trava pali i zimi, kao što je slučaj i u ovoj godini, jer je kraj prosinca neuobičajeno topao.

Paljenje ne poboljšava kvalitetu tla

Slike govore o paljenju trave na ionako siromašnim pašnjacima u općini Bosanski Petrovac (op.a. susjedna BiH), u kojima gori desetine hektara niskog raslinja. Zanimljivo je da je oranični sloj zemljišta u ovim selima dosta plitak, tj. na tridesetak centimetara počinje kamen, a i na površini se nalaze manje ili veće stijene koje otežavaju obradu zemljišta. Pale se i površine koje imaju nešto bolji sastav tla, odnosno, dublji oranični sloj.

Pogrešno je mišljenje da će se paljenjem nabolje promijeniti plodnost. Istina je da tu ostaje pepeo koji u sebi sadrži kalij iz raslinja, ali se on vrlo brzo gubi vjetrom.

Najgore je što se paljenjem uništava skoro sva korisna flora i fauna u zemljištu. Svi korisni insekti, posebno gliste koje poboljšavaju plodnost zemljišta, nestaju, korisne manje i veće životinje, kao i svi minerali i elementi u tlu. Vrućina, odnosno, toplina utječe na smanjen rast trava u narednim godinama jer neće dobro rasti zbog smanjene količine hranjiva u zemljištu.

Pališ strnište? Sam si sebi najveći neprijatelj, a možeš ostati i bez poticaja!

Na takvim parcelama nikada neće doći do formiranja plodnog zemljišta i humusa. Da ne spominjemo opasnost od izazivanja požara koji mogu zahvatiti susjedne parcele i okolne šumske komplekse što je naročito opasno zbog sve toplijih zima posljednjih godina.

Lijenost ili nešto drugo?

Mnogi pale travu i raslinje i zbog toga što ne žele koristiti ili nemaju mehanizaciju potrebnu za krčenje nižeg raslinja, ali to nije razlog da se pali vatra. Također, dolazi do dodatnog zagađenja zraka, što se pogotovo osjeti ako se paljenje vrši na parcelama u blizini većih gradova koji noću muku muče sa zagađenjem zraka od fosilnih goriva.

Rješenje je u tome da poljoprivrednici na takve parcele iznose stajsko gnojivo iz svojih štala, a iako je stočni fond značajno smanjen posljednjih godina, još uvijek se može naći dobar i kvalitetan stajnjak. Na površinama s dubljim oraničnim slojem koje su se kosile za hranidbu stoke, treba ostaviti nepokošenu ili ostatke nepokupljene trave.