Kaskamo u brendiranju autohtonih proizvoda

Svojedobno je Tomislav Galović, nadaleko poznati proizvođač slavonskog kulena, Slovencima digao živce kada je patentirao i po geografskom podrijetlu kao izvorni hrvatski proizvod zaštitio slavonske domaće čvarke.

S vremenom su Slovenci valjda uvidjeli kako čvarci nisu samo njihova uzdanica, pa su u bitku za svoj dio kolača na hirovitom tržištu EU-a progurali međimursku gibanicu. Ona je, kaže Galović, potpredsjednik “Origina”, Svjetske organizacije proizvođača sa zaštićenim geografskim podrijetlom, isto tako kao zaštićeni autohtoni prehrambeni proizvod mogla biti registrirana i u Hrvatskoj, budući da se odvajkada radila i u našim krajevima oko Mure.

No, mi i drugih asova u rukavu imamo, uz spomenute čvarke te slavonski kulen, tu je, kaže Galović, još nekoliko izvornih zaštićenih hrvatskih prehrambenih proizvoda, sa svim pravnim cakama i regulativama spremnim za bitku na hirovitom tržištu EU-a.

- Pravne sam struke pa to pojašnjava pionirsko djelovanje koje me prije 12 godina navelo na zaštitu slavonskog kulena, kaže Galović, nakon čega su se s kulenom pridružili i ostali.

- U grupaciju originalnih prehrambenih proizvoda zaštićenih oznakom određenoga geografskog podrijetla stigli su i drniški i istarski pršut, dingač, stara slavonska šljivovica, paški sir, cetinski sir, paški baškotin, te maslinovo ulje Torkul. I nećemo stati na tome - ističe Galović.

- Čudim se kako se nitko nije sjetio zaštititi dalmatinski pršut, koji bi na tržištu imao odličnu perspektivu. No, da bi se nešto tako napravilo, moraju se srediti i ostali parametri. Primjerice, ne može se za ovaj pršut kao sirovina uzimati meso od ne znam odakle, raditi prijevaru ljudima, pa ga pod egidom dalmatinski prodavati po suludo niskoj cijeni.

- Brandiranje po ovakvoj stavci geografskog podrijetla znači totalnu izvornost proizvoda, počevši od korištenja domaćeg mesa. Treba požuriti, veliko nam tržište kuca na vrata - smatra Tomislav Galović.

Autor: T. ŠIMUNDIĆ BENDIĆ