Kad smeće počne vrijediti više od hrane

"Vrijedi li danas smeće više od hrane?" pitanje je koje mi se nametnulo nakon što sam na LinkedInu naišao na objavu Marija Jarnjaka, glavnog izvršnog direktora FANON-a. U njoj upozorava da se, kada je riječ o divljim odlagalištima, gotovo uopće ne govori o onome što se događa u pozadini i zašto ih je sve više. Ističe pritom rast troškova zbrinjavanja otpada i njihov utjecaj na cijenu hrane. Navodi da su im u samo godinu dana troškovi zbrinjavanja otpada porasli za više od 175%. Ističe kako se taj trošak na kraju mora preliti na proizvod, odnosno kupca, a u njihovu slučaju vrlo često na poljoprivrednika.

Pritom uspoređuje cijene na različitim dijelovima prehrambenog lanca. Navodi da poljoprivrednik pšenicu prodaje za oko 0,17 eura po kilogramu, dok 600 grama kruha plaćamo oko 1,65 eura. Mlijeko proizvođači prodaju za oko 0,40 do 0,45 eura po litri, dok pola litre vode može stajati 1,70 eura. Podsjeća i na to koliko je dug i složen put do proizvodnje hrane. Iza jednog kilograma stočne hrane, piše, stoje hektari zemlje, sjeme, gnojivo, gorivo, strojevi, rad ljudi, vremenski rizici, žetva, skladištenje, prerada i proizvodnja.

"Na kraju tog lanca nastane 1 kg stočne hrane za oko 0,40 eura. A zbrinjavanje 1 kg otpada danas plaćamo 0,70 €/kg. Dakle, kilogram nečega što smo proizveli da bismo hranili životinje, a posredno i ljude, vrijedi gotovo upola manje od kilograma smeća koje netko dođe pokupiti i zbrinuti. Ambalaža i njezino zbrinjavanje polako postaju skuplji od sadržaja“, navodi Jarnjak.

Zanimalo me stoga što se događa s poljoprivrednim otpadom, koliki je njegov potencijal za ponovno korištenje i može li ono što danas predstavlja trošak postati nova vrijednost za poljoprivredu. Odgovore sam potražio na nekoliko adresa, a dobio sam ih od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te Hrvatske gospodarske komore.

Milijuni tona biomase

Ministarstvo u svome odgovoru navodi da Hrvatska godišnje proizvede 9,8 milijuna tona biomase, prema procjeni Europske komisije na platformi o tijekovima biomase u EU27. Od toga 70% dolazi iz poljoprivrede, a 30% iz šumarstva. Poseban segment čini otpad od hrane, kojeg je prema istraživanju provedenom 2024. godine bilo ukupno 122 kilograma po stanovniku godišnje. Poslovni sektor pritom čini 67, a kućanstva 55, što Hrvatsku ukupno svrstava unutar prosjeka EU-a.

Visok udio proizvedene biomase ima značajan potencijal za korištenje i pretvorbu u biobazirane proizvode s dodanom vrijednošću (hrana i hrana za životinje, farmaceutski proizvodi, kozmetika, tekstil, građevinski materijal, kemikalije, plastika, gnojiva, energija i dr.).

"Biogospodarstvo obuhvaća sektore primarne proizvodnje u kojima se koriste i proizvode biološki resursi, poput poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture, ali i gospodarske i industrijske sektore u kojima se oni koriste za proizvodnju hrane, hrane za životinje, proizvoda dobivenih od bioloških sirovina, energije i usluga“, napominju iz Ministarstva.

Europska komisija biobazirane proizvode definira kao proizvode koji su djelomično ili u cijelosti izrađeni od materijala biološkog porijekla. Oni, kao i proizvodni pogoni i biorafinerije, imaju potencijal u transformaciji industrijskih postrojenja prema ekološkim zahtjevima i ciljevima EU strategije biogospodarstva.

Biogospodarstvo u brojkama

Biobazirani proizvodi mogu smanjiti ovisnost o fosilnim resursima i tako pridonijeti održivoj ekonomiji. Korištenjem biogoriva smanjuju se emisije stakleničkih plinova te se produljuje vrijeme zadržavanja ugljikova dioksida prije prelaska u sljedeći korak ciklusa ugljika.

"U Hrvatskoj je biogospodarstvo u 2023. godini doseglo dodanu vrijednost od 6 milijardi eura te je zapošljavalo 166.500 osoba. U strukturi sektora 39,9% činio je sektor poljoprivrede, 31,2% sektor hrane, pića i duhana, 10,5% sektor drva i namještaja, 5,2% šumarstva, 4,7% sektor kemijskih i farmaceutskih proizvoda, plastike i gume, 3,4% sektor papira, 2,5% sektor biobaziranog tekstila, 2,3% sektor ribarstva i akvakulture te 0,3% biobazirane električne energije. Dodana vrijednost po zaposlenom u hrvatskom biogospodarstvu iznosila je 33.000 eura, što je otprilike polovica prosjeka EU“, ističu iz Ministarstva.

Napominju kako kontinuirano rade na stvaranju preduvjeta za učinkovitije korištenje resursa iz poljoprivredne proizvodnje, uključujući biljne ostatke i druge materijale koji se mogu oporabiti i ponovno koristiti. U okolnostima povećanih troškova energije, gnojiva i drugih inputa, raspoložive resurse važno je učinkovitije koristiti i ponovno uključivati u proizvodni ciklus, u skladu s načelima kružnog gospodarstva.

"Ne smatramo da u dijelu izrade komposta od biljnih ostataka postoje dodatni financijski izdaci za poljoprivrednike. Naprotiv, biljni se ostaci odgovarajućom oporabom mogu ponovno iskoristiti u poljoprivredi“, navode iz Ministarstva.

Potpore za ulaganja

Budućim Pravilnikom o HR gnojidbenim proizvodima dodatno će se urediti područje gnojidbenih proizvoda, uključujući proizvode dobivene postupkom kompostiranja. Time će se proizvođačima komposta i digestata otvoriti šire mogućnosti njihova plasmana kao komponenti gnojidbenih proizvoda, uz ispunjavanje propisanih zahtjeva kakvoće i sigurnosti.

"Poljoprivredna biomasa i nusproizvodi, ovisno o njihovim svojstvima i mogućnostima uporabe, mogu se koristiti i u bioplinskim postrojenjima. Takav način korištenja u skladu je s ciljevima Strategije biogospodarstva do 2035. te može pridonijeti proizvodnji energije, učinkovitijem korištenju resursa i stvaranju dodane vrijednosti za poljoprivredni sektor“, napominju iz Ministarstva.

Strategija biogospodarstva do 2035., objavljena u "Narodnim novinama“ broj 74/26., predstavlja okvir za intenzivni razvoj biogospodarstva, a Ministarstvo navodi i nekoliko intervencija iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike koje se mogu koristiti za pretvaranje otpada i nusproizvoda iz poljoprivrede, ribarstva i šumarstva u nove izvore prihoda.

Među njima su 73.03. Korištenje obnovljivih izvora energije, 73.07. Modernizacija tehnologija u predindustrijskoj preradi drva, 73.11. Potpora za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda te 77.03. Potpora za EIP operativne skupine.

"U programskom razdoblju 2028. - 2035. očekujemo da će se otvoriti dodatne mogućnosti financiranja projekata u biogospodarstvu“, zaključuju iz Ministarstva.

Troškovi ambalaže

Iz Hrvatske gospodarske komore upozoravaju da ne raspolažu podacima na temelju kojih bi se mogao utvrditi jedinstven postotak povećanja troškova ambalaže i gospodarenja otpadom niti njihov točan udio u ukupnim troškovima proizvodnje hrane. Oni se, naime, znatno razlikuju ovisno o vrsti proizvoda, ambalažnom materijalu i poslovnom modelu pojedinog proizvođača.

Proizvođači, navode iz HGK, od početka procesa prilagodbe poslovanja upozoravaju na rast troškova povezanih s prilagodbom ambalaže, označavanjem, proizvodnim linijama i gospodarenjem ambalažnim otpadom.

"Dodatni troškovi se ne mogu uvijek u cijelosti prenijeti na krajnju cijenu proizvoda pa dio opterećenja ostaje na proizvođačima i može utjecati na njihove marže, produktivnost i konkurentnost dok se dio može preliti i na potrošačke cijene“, ističe Jelene Đugum, direktorice Sektora za poljoprivredu i prehrambenu industriju HGK.

Smatraju da je sustav gospodarenja ambalažnim otpadom nužan za ostvarivanje okolišnih ciljeva, ali nove obveze moraju biti razmjerne, predvidive i tehnički provedive. Kratki rokovi prilagodbe, nedostatak odgovarajuće infrastrukture te potreba za višestrukim izmjenama ambalaže mogu stvoriti značajno dodatno opterećenje, osobito za manje proizvođače i proizvode niže jedinične vrijednosti.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor