Kad izvori presuše

„Kod nas najmanje jednom do dvaput mjesečno nema vode, a ponekad i češće,“ izvješćuje Barış Tekin u svom stanu u staroj istanbulskoj četvrti Beşiktaş, gdje živi sa ženom i kćeri. „Za pranje i čišćenje u stanu uvijek držimo oko 50 litara vode u bocama, jer nikad se ne zna! Kad vode nema duže, odemo kod mog oca ili k roditeljima moje supruge,“ situaciju opisuje Tekin, zaposlen kao profesor gospodarstva na Sveučilištu Marmara.

Stan u zgradi starije gradnje nema vlastiti spremnik za zalihe vode, stoga je obitelj Tekin direktno priključena na gradsku opskrbu vodom. Dugotrajna suša koja posljednje dvije godine vlada u zapadnoj Turskoj dovela je do toga, da grad redovito obustavlja vodu do 36 sati.

Oskudica vode u Istanbulu nije novi fenomen - prof. Tekin to poznaje još iz svog djetinjstva. No, iako je bolja izgradnja infrastrukture dovela do toga da se rasipa manje vode, razdoblje suše izuzetno je dugo, tako da je ograničenje količine vode tijekom ljetnih mjeseci za 12 milijuna stanovnika Istanbula u međuvremenu već postao neželjenom navikom.

Posljedice klimatskih promjena

Mnoga područja Europe već su pogođena iil ekstremnom vrućinom i sušom, ili žestokim pljuskovima i poplavama.

Evo primjera iz proteklog ljeta: dok su španjolske dnevne novine El Pais prikazivale slike o isušenim tokovima rijeka, britanski Guardian donosio je alarmne naslove o poplavama. I dok je s jedne strane uprava provincije u Barceloni već pripremala planove o dopremi vode brodom, u Velikoj Britaniji ljudi su bili zaposleni uvođenjem mjera protiv visokog vodostaja.

Zasigurno za oba fenomena postoje mnogi uzroci, no, pretpostavlja se da će s promjenom klime učestalost i težina ovakvih događaja porasti. Čak i kada bi nam uspjelo smanjiti emieiju štetnih tvari, staklenički plinovi koji su već ušli u atmosferu svakako će prouzročiti određenu promjenu klime - dakle, sigurno će doći do posljedica. I stoga se moramo prilagoditi; to znači da moramo prepoznati slabe točke i poduzeti mjere za ublažavanje rizika. U središtu te analize potrebne prilagodbe jest upravo voda, odnosno prije svega nestašica vode.

Nestašica vode i suša

Uslijed porasta temperature doći će do smanjenja zaliha vode u južnoj Europi. No, istodobno će porasti potrebe za vodom u poljoprivredi i turizmu, prvenstveno u toplijim, sušim područjima.

Porast temperatura vode i niži vodostaj rijeka negativno utječe i na kvalitetu vode. Povećanjem učestalosti padalina i naglim poplavama raste opasnost od zagađenja vode, jer uređaji za pročišćavanje vode otvaraju svoje ispuste za nuždu, a komunalni kapaciteti više ne mogu prihvatiti te velike količine vode.

U proljeće 2008 vodostaj akumulacijskih jezera koje snabdijevaju Barcelonu vodom bio je toliko nizak, da je već bila planirana opskrba grada vodom putem broda. Za dopremu šest teretnih brodova slatke vode - što odgovara količini vode u deset olimpijskih bazena - već je bilo osigurano 22 milijuna eura. Voda je trebala biti dopremljena iz francuskog Marseillea, Tarragoe u južnu Kataloniju i Almeriju - jedno od vodom najsiromašnijih područja Španjolske. Na sreću, svibanj je bio bogat padalinama, pa su se akumulacijska jezera opet napunila, tako da su ti planovi mogli biti stavljeni ad acta. No, i nadalje se raspravljalo o skretanju vode iz velikih rijeka kao što je Ebro, pa čak i Rhone u Francuskoj.

Na Cipru je u međuvremenu suša poprimila katastrofalne razmjere. Potrošnja vode u zadnjih je 17 godina značajno porasla, i iznosi iznad 100 milijuna kubnih metara (m³) godišnje. No, u protekle tri godine na raspolaganju je bilo samo 24, odnosno 39 i 19 milijuna kubnih metara.

Kako bi se suprotstavilo oskudici vode, proteklog je ljeta brodom uvezena voda iz Grčke. Do rujna 2008 ukupno je prispjelo 29 brodskih pošiljaka iz Grčke. Uslijed oskudice vode u Grčkoj daljnje isporuke su kasnile. Ciparska vlada stoga je bila prisiljena poduzeti izvanredne mjere i smanjti opskrbu vodom za 30 %.

U Turskoj se količina oborina proteklog ljeta u cijeloj zemlji znatno smanjila. Akumulacijska jezera koja Istanbul opskrbljuju vodom bila su ispunjena samo još 28 %. Spremnici pitke vode za četveromilijunski grad Ankaru ispraznili su se do 1 % svog kapaciteta.

Vodna uprava na Kreti u jednom je izvješću prikazala alarmantnu sliku zaliha podzemnih voda na tom otoku. Uslijed pretjeranog crpljenja podzemne vode, razina vodiljnih slojeva podzemnih voda, dakle podzemni rezervoari vode na otoku od 2005 opali za 15 matara. Sada je utvrđeno da tamo prodire morska voda, tako da preostalim zalihama vode prijeti salinacija.

Ograničenje i prilagodba

Staklenički plinovi uzrokuju promjenu klime. Dok u južnoj Europi postaje toplije i suhlje, na sjeveru i sjeverozapadu Europe treba računati na blažu i vlažniju klimu. Ukupno gledajući, temperature će tendencijalno i dalje rasti.

Zemlje članice EU jedinstvene su u mišljenju, da se porast temperature diljem svijeta mora ograničiti na razinu od 2 °C iznad prosjeka izmjerenog prije industrijalizacije, kako bi se izbjegle teške klimatske promjene.

To je i najvažniji cilj nastojanja EU u ublažavanju promjene klime. U središtu napora za ograničenje učinaka klimatskih promjena nalazi se smanjenje emisije stakleničkih plinova. Kako bi se porast temperature ograničio na 2 °C, emisije se diljem cijelog sivijeta moraju smanjiti za 50 %.

No, čak i kada bi se te emisije potpuno zaustavile, klimatske promjene nastavile bi se kroz dulje vrijeme uslijed nakupljanja ranije nastalih stakleničkih plinova u atmosferi. Posljedice su već vidljive - na primjer na Arktiku. Dakle, moramo se prilagoditi. Prilagodba u ovom kontekstu znači da treba prepoznati slabosti zbog kojih su ugroženi antropogeni i prirodni sustavi, te odgovarajuće tome djelovati.

Ograničenje djelovanja klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama usko su povezani: što su uspješnija nastojanja oko smanjenja emisije, to je manja potreba za prilagodbom!

Management krize nije isto što i prilagodba

Trenutna kriza opskrbe vodom izazvana dugotrajnom sušom zahtijeva kratkoročno djelovanje, kako bi stanovništvo opet imalo dovoljno vode na raspolaganju. Uz to, treba razvijati i dugoročne strategije prilagodbe promijenjenim okolnostima. Regionalne i državne vlasti u očajničkom nastojanju za boljom opskrbom vodm investiraju u projekte kao što su brane za skretanje vode iz rijeka i postrojenja za desalinaciju.

U zemljama Sredozemlja u svrhu dobivanja slatkovodne vode pojačano se stavlja naglasak na desalinaciju morske vode. U Španjolskoj već radi 700 postrojenja za desalinaciju vode, koja su u stanju svakodnevno vodom opskrbljivati 8 milijuna ljudi. Pretpostavlja se da će se u idućih 50 godina u Španjolskoj taj kapacitet udvostručiti.

Ali, do oskudice vode ne dolazi samo na jugu Europe. U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutno se istočno od Londona gradi prvo postrojenje za desalinaciju. Postrojenje koje vrijedi više od 250 milijuna eura, nakon završetka izgradnje dopremat će 140 milijuna litara vode dnevno, čime se može opskrbiti 400.000 kućanstava. Ironično, ali Londonska uprava za vodu, koja gradi to postrojenje, uslijed nedovoljno zabrtvljenih vodovodnih cijevi i manjkave infrastrukture svakodnevno unepovrat gubi mnoge milijune litara dragocjene vode.

Desalinacija bi dugoročno u vodnom gospodarstvu mogla zauzeti značajno mjesto, no, poznato je da je pretvorba slane vode u pitku proces pri kojem se intenzivno troši energija. Pojedina postrojenja stoga već rade na solarnu energiju, što je svakako pozitivno. Ipak, desalinacija je ipak povezana s mnogim troškovima. Uz to, slani otpadni proizvod koji nastaje u procesu desalinacije teško je zbrinuti, te mogu nastati štete za okoliš.

Gospodarenje resursima vode

„Ljeti je ovdje često iznad 40 °C, a i vlaga zraka često je vrlo visoka,“ govori prof. Tekin o Istanbulu. „Prethodna upozorenja nadležnih službi sada već puno bolje funkcioniraju, i u pravilu nam kažu i koliko dugo će trajati obustava vode, tako da možemo prema tome planirati. No, protiv oskudice vode same po sebi očito se ne poduzima mnogo, a kišu ipak ni oni ne mogu dozvati,“ dodaje.

Regionalne i državne vlasti u Turskoj, kao i posvuda u Europi mogli bi doduše još bolje gospodariti vodnim resursima mjerama za smanjenje potrošnje vode i upravljanje vodom, umjesto da samo pokušavaju staviti više vode na raspolaganje.

Vodna direktiva, odgovarajući zakonodavni akt koji se odnosi na vodu u Europi, obvezuje zemlje članice EU da formiranje cijena za usluge povezane s vodom uvedu kao djelotvoran instrument za poticanje brižljivog postupanja s vodom, u prijevodu: da povećaju pristojbe. I uistinu formiranje cijena predstavlja jednu od najdjelotvornijih mjera koje utječu na režim potrošnje vode. Osim toga, uspješno gospodarenje vodom treba obuhvaćati i mjere kojima će se umanjiti gubitak vode, te sadržavati i obrazloženje o učinkovitom postupanju s vodom.

Bolje informacije olakšavaju prilagodbu

Indeks potrošnje vode (Water Exploitation Index - WEI) je slikovit primjer za spoznaju o informacijama koje su potrebne kako bi se dobila slika o tome, gdje i u kojem opsegu nastupaju problemi s kojima se moramo suočiti.

Ukratko, taj indeks prikazuje raspoložive zalihe vode u nekoj zemlji ili regiji u odnosu na potrošnju vode. Na primjer, indeks od 20 % u pravilu znači oskudicu vode. Kako je vidiljvo iz dijagrama, prema ovoj definiciji u ovih devet zemalja vlada oskudica vode: Belgiji, Bugarskoj, Cipru, Njemačkoj, Italiji, Makedoniji, Malti, Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu (Engleska i Wales).

Iz WEI podataka za Englesku proizlazi da je voda rijetka roba osobito na području jugoistočne Engleske i Londona. Takve informacije daju važne ključne podatke za prilagodbu klimatskim promjenama. Kada znamo koliko vode na nekom podruju ima na raspolaganju, odakle ta voda dolazi i gdje se troši, tada smo u stanju na lokalnoj razini razvijati djelotvorne strategije prilagodbe klimatskim promjenama

Izgledi

Tema jednog od još neobjavljenih izvješća EUA su Alpe, često nazivane i „Europskim spremnicima vode“, jer 40 % europske slatke vode dolazi iz tog planinskog masiva. Temperature u alpskoj regiji u posljednjih su stotinu godina porasle za 1,48 °C, dakle, za dvostruki iznos svjetskog prosjeka. Ledenjaci se tope, snježna granica raste, u cjelokupnom planinskom području mijenja se režim kapaciteta vode zimi, kao i režim otpuštanja vode u toplijim ljetnim mjesecima, tvrdi se u izvješću.

Alpe imaju središnju ulogu u opskrbi vodom ne samo osam alpskih zemalja, nego u većem dijelu kontinentalne Europe, jer tu izviru pritoke mnogih velikih rijeka. Na taj način Alpe pružaju sliku o razmjerima prijetnje, kao i o nužnim reakcijama. Strategije i političke mjere prilagodbe uz lokalne, moraju obuhvaćati i prekogranične i paneuropske elemente. Gospodarske aktivnosti kao što su poljoprivreda i turizam, proizvodnja energije i javno zdravstvo, koje na prvi pogled imaju malo toga zajedničkog, treba promatrati u ukupnoj slici.

Naposlijetku, ali ne manje važno, prilagodba znači i da moramo razmišljati o tome, gdje i kako živimo sada i u budućnosti. Odakle ćemo dobivati vodu? Kako ćemo se zaštititi od ekstremnih vremenskih uvjeta?

Studije EUA o pokrivenosti terena potvrđuju da se osobito intenzivno gradi u obalnim područjima. U EUA izvješću o promjenama europskih obalnih područja („The changing faces of Europe's coastal areas“) govori se o „zidu oko Sredozemnog mora“, jer je 50 % obala Sredozemlja već zagrađeno. U tom području oskudica vode i suša već danas predstavljaju problem. Više stanova, više turista i više terena za golf imaju za posljedicu veću potrošnju vode. A i obalna područja na sjeveru i sjeverozapadu Europe, gdje se računa s poboljšanjem situacije u pogledu vode, sve se više zagrađuju.

Zasad gledišta prilagodbe klimatskim promjenama još ne nailaze na punu pozornost političkih mjera EU, no, Europska Komisija će prema predviđanjima ipak tijekom 2009. predložiti Bijelu knjigu na temu prilagodbe. Prema nedavno objavljenom izvješću EUA, dosad je samo sedam zemalja od 32 zemlje članice EUA donijele nacionalnu strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama. No, sve članice EU intenzivno rade na koncepciji, izradi i provedbi nacionalnih mjera, koje se orijentiraju prema situaciji u svakoj pojedinoj zemlji.

Zajednički proces razmišljanja nužan za djelotvornu prilagodnu je zasad još slabo razvijen, no ipak je započeo.

Referentna literatura

* IPCC, 2007. IPCC report, Climate Change, April 2007.Impacts, Adaptation and Vulnerability
* EUA, 2006. The changing faces of Europe's. EEA Report No 6/2006.enencoastal areasen
* EUA, 2008. Impacts of Europe's changing. EEA Report No 4/2008.enenclimate — 2008 indicator-based assessmenten
* EUA, 2009. Adaptation to water shortages in the Alps (in Vorbereitung).