Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Sudska (ne)ažurnost
  • 16.02.2016. 08:30

Kad gruntovno vlasništvo postane noćna mora

Ovo je priča o Josipu. Josip je vlasnik nekoliko rascjepkanih parcela pa je poželio njih ostaviti svojoj djeci u nasljedstvo. No, tu ga je dočekala sva sila državne administracije.

Foto: pixabay.com
  • 2.552
  • 206
  • 0

Gruntovni vlasnici tisuća i tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta u sjevernoj Hrvatskoj još su razni grofovi, zalagaonice kojih se i najstariji seljani jedva sjećaju da su ikad postojale, a o prastrinama, kumama od prabake koja je umrla još u 19. stoljeću, da i ne govorimo.

Rijetki su oni vlasnici parcela koji žive u nekoj katastarskoj općini u kojoj se obavljaju geodetske izmjere i formiraju nove zemljišne knjige u koje se, automatski, na državni trošak, sređuje gruntovno stanje i kao vlasnici upisuju osobe koje to doista jesu. Bez obzira jesu li ih kupili, naslijedili ili stekli na neki treći način.

Započeo posao koji bi trebala odraditi država

Čovjek iz naše priče, kojeg ćemo zvati Josip (stvaran identitet je poznat redakciji), živi u jednoj siromašnoj hrvatskoj općini i prilično je siguran da ni on, a vjerojatno niti njegova djeca neće doživjeti dan kad će država u tom kraju sređivati katastarske i gruntovne podatke. Nema puno zemlje, svega nekoliko jutara, no parcele su površinom male i rascjepkane i svaka, prema podacima iz gruntovnice, ima najmanje pet suvlasnika.

Uglavnom rođaka kojih se ili jako slabo ili uopće ne sjeća. Jer roditelji su mu umrli kad je bio dijete, a sada je umirovljenik. Dok je mogao, obrađivao je te parcele, a prije četiri godine, odlučio srediti gruntovno stanje kako bi djeci u nasljedstvo ostavio zemlju s čistim papirima. Prvi zadatak bio mu je da dozna tko je od upisanih suvlasnika još živ i koje su im adrese, a za one umrle, da dozna tko su im živi nasljednici i gdje žive. Tko zna koliko puta je odlazio u Matične urede, obavio brojne telefonske razgovore s još živućom rodbinom u zemlji i inozemstvu, dok nakon otprilike pet mjeseci nije prikupio podatke bez kojih ovu priču ne može zaključiti.

Stranke su jasno dale do znanja da su parcele Josipove, ali sutkinja ne vjeruje

Iz raznih arhiva prikupio je i rješenja o nasljeđivanju umrlih predaka, kako bi se napisala takozvana tabularna tužba s kojom počinje postupak ispravljanja gruntovnog vlasništva. No da se razumijemo, vaše obiteljsko stablo neće istraživati odvjetnik, već to morate sami. I ogromna hrpa papira prije četiri je godine predana jednom Općinskom sudu. Josipu se činilo da će sve ostalo biti samo formalnost i ni u snu nije pomišljao da će sad od svog vlasništva biti dalje no ikada. Spis je bio podeblji, iako se, ponavljamo, površinski radi o relativno malo zemlje.

Ali tuženika, odnosno živih suvlasnika i nasljednika onih koji su umrli, bilo je nekoliko desetaka. Svejedno, sve je bilo tu, servirano, k'o na tacni, reklo bi se. Sud odnosno sutkinja kojoj je pripao spis poslala je primjerke svim tuženicima, oni ih primili i niti jedan nije poslao nikakvu podnesakiz koje bi na bilo koji način postavljao upitnim Josipovo vlasništvo tih nekretnina. I tu je sutkinja mogla odmah donijeti presudu o ogluhi i temeljem nje proglasiti Josipa vlasnikom. Na temelju presude, odvjetnik bi mu još samo napisao gruntovnu molbu i nakon provedbe Josip bi bio vlasnik svoje zemlje, crno na bijelo.

Postupak je prekinut po službenoj dužnosti kad je umro prvi suvlasnik

Ali nije. Ni dan danas. Jer spis je u sudu stajao gotovo godinu dana, dok napokon nije zakazano prvo ročište, na koje je sutkinja pozvala sve upisane suvlasnike i zakonske nasljednike onih koji su već umrli. Bilo je jasno da se nitko neće odazvati, jer radi se ili o starim i bolesnim ljudima, ili onima koji desetljećima žive u inozemstvu i znaju da s Josipovim oranicama doista nemaju ništa i nije im padalo na pamet da dolaze tu radi nečije gruntovne problematike. Uostalom, odmah po pokretanju postupka, svi su sudu dali do znanja da ne osporavaju Josipovo vlasništvo. Ipak, do ročišta nije došlo, jer je jedan od suvlasnika Josipove oranice preminuo. Od starosti. I sutkinja je postupak prekinula po službenoj dužnosti.

Hoće li uporniji biti Josip ili sutkinja?

Ukoliko je i dalje želio nastaviti borbu s birokracijom, Josip je morao pokrenuti novi postupak. I to je napravio. No dalje opet ništa. Da ne duljimo, nije odustao, ali ni dan danas nije službeni vlasnik svojih njiva. Ukratko, svakih nekoliko mjeseci umre neki novi suvlasnik pa Josip traga za njegovim nasljednicima i adresama duž Hrvatske i inozemstva. Vidjevši da tim tempom možda ni sam neće doživjeti rješenje spora, a kamoli neki daleki rođaci stariji od njega, predsjednici dotičnog suda upućena je i požurnica s molbom da dotičnu sutkinju zamoli da iz neke ladice izvadi sporni spis, otpuhne s njega prašinu i odradi posao do kraja.

Preskočit ćemo detalje, no postupak ni dan danas nije blizu kraja, a u međuvremenu je umrlo otprilike pola upisanih suvlasnika, koji su se odmah, na početku, još prije četiri godine, izjasnili da nemaju ništa s predmetnim nekretninama i da dopuštaju da Josip postane i njihov službeni vlasnik. I da je odmah tada sutkinja to daktilografkinji izdiktirala crno na bijelo, Josip bi već zaboravio koliko je novaca i živaca potrošio dok stvar nije sjela na mjesto.

Kako li je tek na sudovima koje bije glas neažurnosti?

On bi i dalje želio da se postupak prevede kraju, ali mora naći nasljednike svih, u međuvremenu, preminulih stranaka, koje su živjele u Njemačkoj, Slavoniji, Podravini, Zagorju. No, dosadašnje mu iskustvo govori, ukoliko čak i uspije pohvatati sve konce, naći njihovu djecu, unuke i praunuke, da će i to biti uzalud. Od prvotnih 20-ak stranaka, sad bi ih, vjerojatno, u najboljem slučaju, bilo barem dvostruko više. Najsmješnije (ili najtužnije) je što se dotični sud u pravosudnim krugovima smatra jednim od ažurnijih u zemlji. Doduše, ne znamo prema kojim kriterijima. S obzirom da postupak još službeno traje, prepričali smo vam priču sami, jer je ni stranka ni odvjetnik službeno ne smiju komentirati.

Je li novi ministar kao sudac radio brže?

No zainteresira li se možda novi ministar pravosuđa Ante Šprlje za ovaj slučaj, rado ćemo mu proslijediti podatke, preslike podnesaka, požurnicu. Tim više što je i sam radio kao sudac i pretpostavljamo rješavao, između ostalih i ovakve predmete. Nadamo se, puno ažurnije i kvalitetnije od njegove sad, bivše kolegice, čije ime nećemo spominjati, jer bi vrlo lako mogli brzinom munje biti kažnjeni za klevetu. No napisali smo ovu priču, jer smo više nego sigurni da ovakvih Josipa u zemlji ima nemali broj. Sutkinja koja je, ovaj predmet, u kojemu baš ništa nije bilo sporno, zbog neažurnosti zakomplicirala i sebi i Josipu do kranjih granica, naravno i dalje redovno prima plaću, koju joj od raznih poreznih nameta, osigurava između ostalih i Josip, kao i svi mi drugi porezni obveznici.

Foto: pixabay.com


Tagovi

Gruntovni vlasnici Tabularna tužba Zemljišne knjige Suvlasnici Sutkinja Općinski sud Ažurnost Presuda o ogluhi


Autorica

Sandra Špoljar

Više [+]

Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić