Jesmo li učinkoviti

Tko će što povući, kako mi (neprimjereno) nazivamo stimulativna sredstva iz europskih fondova, tko će biti spreman za silne (pred)uvjete, a tko će „povući mačka za rep“.

U tijeku su velika očekivanja od, primjerice, poticaja za ruralni razvoj (novac će navodno biti osiguran 2015.) u raznim kategorijama od starih ratarskih kultura do poljoprivrednog turizma i td, no gotovo da nema proizvođača, koji se ne vidi na toj listi. Ali, pitanje je kakva će pravila igre biti. Kao i s „povlačenjima“ u drugim djelatnostima.

Sigurni smo u jedno, onaj tko u tome smislu već nema neku djelatnost i obiteljsku tradiciju i tko sam do sada nije ulagao u opstanak sela, teško će se uključiti. Primjera kao do sada s „trgovinama sa zdravom hranom“ u kojima je sve i do najjednostavnijeg zrnevlja uvezeno, pa čak i iz Kine, na listama poticaja za ruralni razvoj sigurno neće biti. U nekim europskim zemljama primjerice u ponudi poljoprivrednog turizma sve mora biti s vlastitog imanja ili istog takvog u susjedstvu, a u dućan se ide samo po higijenske potrepštine i „kolonijalnu robu“.

Tko onda može konkurirati s pozitivnim očekivanjima, pa onaj tko zaista vlada autohtonom proizvodnjom biljaka i životinja i posjeduje, po mogućnosti stare autentične objekte tipične za to podneblje. Prilagođene moraju biti sorte, pasmine, prerada i konačni proizvodi, ali i još jedan bitan element - domaćinstvo, imanje, manufaktura ili neki drugi organizacijski oblik, mora biti dohodovno pozitivan.

Dakle sir, vino, riba, janjetina, maslinovo ulje, pršuti, ratarske kulture, seoski turizam i još deseci naših aduta, moraju pričati svoju originalnu, ali i istinitu priču. Također moraju biti ponuđeni u autentičnom ambijentu i neposrednom kontaktu s proizvođačem, jer i taj nematerijalni element utkan je u višu cijenu bez koje se domaća proizvodnja ne isplati.

Upoznali smo mladog vinara Nikolu Saića, koji želi upravo to i zato se žuljevito muči, održavajući, uz redovni posao, vinograd, ratarstvo, ali i domaće životinje. Zanima nas, a to ćemo i javiti, hoće li se u navedenim križaljkama naći i kako će se naša zemlja, nakon dugogodišnje potrošačke parole što jeftinije to bolje, postaviti prema obnovi svoga agrara.

Autor: Rajko Polić