Jesmo li mogli bolje iskoristiti 7 godina i mjere Programa ruralnog razvoja?

Nemalih 11,3 milijardi kuna uloženih u razvoj sela iz Programa ruralnog razvoj u sedam godina prošlog programskog razdoblja nije u potpunosti opravdalo svoju prvobitnu namjenu, polučilo dovoljno dobre rezultate i željeno povećanje poljoprivredne proizvodnje i razvoj sektora.

Prioritete još uvijek ne vidimo dobro i Hrvatska nije najsretnije odabrala smjer ruralnog razvoja, a zbog prevelikog broja mjera i podmjera sredstva se neracionalno disperziraju s nedostatnim sinergijskim rezultatom. U konačnici, da su bolje raspoređena sredstva i vrijeme objave natječaja, ne bi toliko mladih iselilo iz Hrvatske, svojevrstan je sukus komentara relevantnih stručnjaka koje smo prenijeli u našim prošlotjednim analizama.

Uključiti i druge fondove

"Želimo li da ljudi ostanu živjeti na selu, logično je da im osiguramo adekvatnu društvenu, socijalnu i komunalnu infrastrukturu, ali to treba biti financirano i iz drugih resora, a ne samo iz onog koji pokriva poljoprivredu“, rekla je u svom komentaru Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu koja je na njihovoj posljednjoj sjednici upozorila da ruralni prostor čini 80 posto teritorija Hrvatske, pa je nerealno očekivati da se njegov razvoj financira isključivo iz Europskog fonda za ruralni razvoj, a da se ništa ne planira izdvojiti iz Fonda za regionalni razvoj, Kohezijskog fonda, Integriranog teritorijalnog programa, Europskog socijalnog fonda i svih drugih financijskih mehanizama koji stoje na raspolaganju.

Ocijenila je to kao apsolutno neprihvatljivo. Kao i financiranje izgradnje biciklističkih staza kao nadstandard, dok stanovnici sela nemaju osnovnu infrastrukturu. "Bojim se da prioritete još uvijek ne vidimo dobro“, rekla je i upozorila da se u novom Strateškom planu Ministarstva poljoprivrede ne nazire model po kojem će se sustav potpora učiniti transparentnijim i pravednijim jer danas manje od 1% poljoprivrednika u Hrvatskoj prima ukupno 77 posto svih potpora, što nije održivo.

"Novac bi trebao i prema preporukama EK biti više usmjeren prema malim i mladim poljoprivrednicima te proizvodnji obnovljivih izvora energije stoga se nadam da ćemo uskoro dobiti prijedlog koji će biti na tom tragu", istaknula je Petir kojoj je vrlo zanimljivi podatak da je Europska komisija PRRRH 2014.-2020. vraćala pet puta na doradu.

Sredstva se neracionalno disperziraju

Prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta je mišljenja kako dobre ceste, brzi internet, dječji vrtići, domovi za nemoćne i drugi sadržaji kvalitativno približni urbanim sredinama trebaju i samim poljoprivrednicima. No, s 20 mjera, 35 podmjera te 67 operacija, Program će biti teško provediv i mnogima teško razumljiv.

"I zbog toga se sredstva neracionalno disperziraju s nedostatnim sinergijskim rezultatom", ocijenio je i dodao kako je dojam da se puno više ulaže u infrastrukturu zapravo posljedica medijske želje vlasti za samopromocijom jer „otvoriti vodovod ili cestu je javnosti zanimljivije nego marketinška promocija poljoprivrednih proizvoda“. 

Ne smijemo, napomenuo je pritom, zaboraviti da bi PRRRH trebao značajnije slijediti ciljeve poljoprivrednog razvitka Hrvatske što niti u vrijeme njegove izrade, ali čak ni danas mnogima, a posebno obnašateljima vlasti nije jasno. "Osim deklarativnog papagajskog ponavljanja 'zelenog', a mi s poljoprivredom nikada na zelenu granu. Jedino što je sigurno dobro, predviđena sredstva ćemo povući i na vrijeme potrošiti, čak se usudim reći racionalnije od onih iz paketa izravnih plaćanja“, zaključio je prof. Grgić.

Ulagati u male i srednje

“Da je Program ruralnog razvoja bolje rasporedio sredstva i vrijeme objave natječaja, 25 posto mladih ne bi iselilo iz Hrvatske. Imali bismo i bolje stvarne rezultate na terenu, obrada natječaja ne bi trajala godinama i ne bi se izgubilo povjerenje u sustav”, komentar je Ljubice Šolić konzultantice i dugogodišnje voditeljica LAG Petrova Gora koja je istaknula kako je od ukupnog broja poljoprivrednih subjekata više od 85 posto u rangu malih i srednjih poljoprivrednika, a da je Program do sada bio usmjeren na onih 15 posto većih.

Po njenom su mišljenju neke mjere došle na terene koji nisu bili spremni, neke su jako puno koštale a tek malom broju korisnika donijele  korist, dok su neke mogli koristiti uglavnom veliki, a nekim mjerama natječaji i kriteriji mijenjani su i po nekoliko puta.

"Mjera6 nije imala jasne ciljeve koji bi doprinijeli ostvarenju rezultata. Ako je broj prijavljenih projekata za 300 posto veći od odobrenih, nešto je otišlo u krivom smjeru”, zaključila je i dodala da se sustav "iscrpio" s obradom, kao primjerice tip operacije 6.3.1 koja nije postigla niti jedan značajan rezultat. "I onda, da se utješimo, kažemo kako je to socijalna mjera. Da, to je socijalna mjera, zato što će bez jasnih ciljeva takva gospodarstva zauvijek ostati na granici socioekonomskog razvoja”, upozorila je.

Prema njenom mišljenju, "rupa" koja se pojavila je posljedica loših pregovora prethodnog razdoblja. "Namjerno ili slučajno tko će ga znati”, rekla je i naglasila da je s obzirom na proizvodni potencijal i usmjerenost na finalizaciju i proizvodnju gotovog proizvoda, jedini način kako to pokriti - omogućiti malim i srednjim gospodarstvima kroz te tipove operacija (6.1.1. i 6.3.1.).

Istaknula je neprihvatljivu prolaznost od 10-ak posto prijavljenih na natječaju za 6.2.1. , dok je primjerice na nekim natječajima za 4.1.1. prolaznost 90 posto.

Dala je i konkretan prijedlog - mjeru za nove poljoprivrednike. “Ta potpora nedostaje! Mladima treba omogućiti dodatne bodove, kao i za obrazovanje, ali i prioritetne sektore po ključu isplate potpore: 30% + 50% + 20%.", mišljenja je te predlaže, radi rasterećenja sustava, da se ova operacija provoditi isključivo kroz LEADER.

"Nadam se, iako sumnjam, kako će ovo novo programsko razdoblje imati jasnije i preciznije ciljeve kao i pokazatelje. Da ćemo se prestati 'sramiti' svojih malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava već naći način na kojim će im Program pomoći da postanu otporni i ekonomski održivi, stvarajući gotov proizvod", zaključuje na kraju ova konzultantica.

Iz nekih mjera uopće nije bilo isplata

Kratka analiza Agrokluba dovela je do podatka da je novac svoj put iz džepova poreznih obveznika u nacionalnu pa europsku kasu i natrag prošao kroz 17 mjera, 35 podmjera i 67 tipova operacija, za čije detaljnije razumijevanje treba jedan kraći specijalistički kolegij. Uz to, notirali smo još dvije mjere 16 i 21 iz kojih nije bilo isplata u promatranom periodu. Bilo je ti i "zanimljivih" mjera kao primjerice Mjera 3 sa svih svojih devet korisnika koja zorno pokazuje diskrepanciju između potreba sektora i pojedinih rješenja domaće i europske administracije.

Kada smo podvukli crtu, vidljivo je da je 38 posto sredstava u stvarnosti produžena ruka izravnih plaćanja i teško da imaju karakter razvojno (i projektno) orijentiranih, da je dvije milijarde „bačeno“ u nepoljoprivredne mjere, a da je manje od 45 posto otišlo za poljoprivredne projekte, dok je za razvoj malih i srednjih gospodarstava potrošeno tek 10,7 posto sredstava.

Kuriozitet jest da smo kao nacija u sedam godina kroz mjere 4 i 6 ruralnog razvoja u domaću poljoprivredu uložili gotovo isto u kao i u Pelješki most s pristupnim cestama - četiri milijarde kuna.

Vladajući će reći da je puno učinjeno, a poljoprivrednici da nije niti blizu dovoljnog.