• Svjetski dan hrane
  • 17.10.2014. 14:50

Iz prehrambene ovisnosti organskim rastom OPG-a!

Unutrašnju potrošnju možemo i moramo podmiriti vlastitom proizvodnjom te potreban uvoz podmiriti povećanim izvozom, a istovremeno ostvariti suficit u izvozu u visini preko 15% unutrašnje potrošnje.

  • 780
  • 398
  • 0

U Županijskoj palači u Varaždinu održan je okrugli stol pod nazivom "Prehrambena ovisnost Republike Hrvatske". Okrugli stol organizirali su HAZU-ov Zavod za znanstveni rad Varaždin i Sekcija za preradu poljoprivrednih proizvoda i biotehnologiju, Varaždinska županija i Razvojna agencija sjever – DAN.

Miljenko Ernoić, predsjednik Uprave Razvojne agencije Sjever - DAN, koji je održao izlaganje "Važnost lokalno proizvedene hrane" istaknuo je da je Hrvatska o uvozu hrane ovisna između 45 i 48%, dok je u drugim europskim zemljama brojka oko osam posto. Dragutin Vincek, pročelnik Upravnog Odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša Varaždinske županije, istaknuo je značaj koprodukcije lokalne hrane koju simultano stvaraju proizvođači i potrošači. Proizvođači svojim radom, a potrošači učenjem od proizvođača o samoj proizvodnji hrane.

Važnost lokalno proizvedene hrane

Lokalno proizvedena hrana integrira sve procese - od proizvodnje, prerade, distribucije i potrošnje, potiče razvoj održivih lokalnih gospodarstava i stvara snažnu vezu između njih i potrošača.

Godišnje pojedemo 4,3 milijarde eura, a oko 2 milijarde uvezemo. Uzmemo li da samo 10% uvozne hrane zamijenimo s domaćom, to bi bila investicija od 200 milijuna eura godišnje u lokalnu ekonomiju.

"To su sve iznosi koji bi kod nas otvorili nove investicije i nova radna mjesta" – rekao je Ernoić dodavši kako vrlo malo kultura imamo dovoljno za svoje potrebe. Realnost je da možemo i više od 50% od uvezene hrane bez problema namiriti iz vlastite proizvodnje – to je već 1 milijarda € koje se reinvestira u domaće gospodarstvo, odnosno lokalno kruži.

Klimatske promjene su signal za promjene u proizvodnji hrane. Naftaške i mnogoljudne zemlje s izraženim industrijskim rastom kupuju poljoprivredno zemljište diljem svijeta. Odvija se dugoročno planiranje samoopskrbom hranom na mnogo razina.

Koristi za lokalno gospodarstvo:

  • više novca troši se u lokalnom gospodarstvu koji duže lokalno kruži - ne odlazi iz regije i ima visoki multiplikatorski efekt na lokalnu ekonomiju,
  • pružaju alternativu za lokalne proizvode, pomažući osnivanje novih lokalnih tvrtki i proširenjem djelatnosti postojećih, osnažuju lokalne poslove i poslovno umrežavanje,
  • održavanje lokalne zaposlenosti doprinosi razvoju turizma i širenju turističke ponude

Platformom i aktivnostima protiv prehrambene ovisnosti RH

"Samodostatni smo na pšenici, vinu i kukuruzu. Koliko znam najviše se uvozi mesa i mlijeka. Mi nemamo problem s resursima i ljudima nego samo s organizacijom proizvodnje", navodi Ernoić. Miroslav Kovač, tajnik Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Hrvatske, jedini izlaz vidi u domaćoj proizvodnji.

Kod nas se još uvijek forsiraju priče o nužnoj industrijalizaciji sela, iako je u zemljama EU-a visoka proizvodnost u poljoprivredi desetljećima razvijana na principima zdravog i vitalnog sela.

"Ne smijemo se oslanjati na velike investicije izvana, nego osloniti se na svoju pamet i ljude koji ovdje žive te početi proizvoditi. Treba pomoći onima koji su opstali da stanu na noge, staviti ih u sustav, dati državne potpore koliko je moguće, osigurati podršku za lokalnu proizvodnju i distribuciju hrane" – objasnio je Kovač istaknuvši važnost osnivanja Poljoprivredne banke.

"Bila bi to specijalizirana banka za poljoprivrednike. Teško je u Hrvatskoj doći do egzaktnih podataka o proizvodnji hrane i uvozu. Što se tiče potpora, veliki sustavi dobiju 40% potpora, a obiteljska gospodarstva 60%. Ali kad se vidi da 40% dobije 14% subjekata. Hrvatska ima najneravnomjerniji raspored potpora i to nas koči. Nestaju OPG-i i sva hrana koja se proizvodila kada smo bili prehrambeno neovisni nije se uspjela nadomjestiti industrijskom proizvodnjom na koju se naslanjamo" – rekao je Kovač.

Mogućnosti poljoprivredne proizvodnje i ograničenja

Stipan Bilić iz Kondita objasnio je da u Hrvatskoj postoje potencijali da se proizvede hrane za 13 milijuna ljudi, a trenutno se proizvodi za 3 milijuna te je dodao da ćemo imati ozbiljnih problema ako neće biti novca za uvoz.

Prema stručnim ocjenama nutricionista, za samodostatnost u opskrbi hranom, potrebno je proizvesti ratarskih proizvoda u ekvivalentu od jedne tone žitarica po stanovniku. RH bi prema toj računci trebala proizvoditi poljoprivrednih proizvoda u ekvivalentu od oko 4,3mil/t žitarica. Osim za potebe potrošnje vlastitog stanovništva, realno bi bilo proizvoditi poljoprivrednih proizvoda u ekvivalentu od oko 5,0mil/t, jer se mogućnosti izvoza mogu procijeniti na 15 - 16% ukupne proizvodnje poljoprivrede i prehrambene industrije. Ovako planirana proizvodnja podrazumIjeva i uvoz proizvoda koje ne proizvodimo.

Pomoćnica ministra poljoprivrede Zvjezdana Blažić kazala je da moramo primjenjivati sva pravila Europske unije koje se tiču zajedničke poljoprivredne politike i trgovinske politike.

"Ulaskom u Europsku uniju desio se šok padom svih zaštitnih carina, tog momenta poljoprivredni proizvodi EU postali su hrvatskim građanima dostupniji i jeftiniji, bilo je lakše uvoznicima i trgovcima. To je bilo i za očekivati da će se desiti; negativan utjecaj na uvoz i nešto bolji utjecaj na izvoz. Raste uvoz, ali i izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Na te trendove Ministarstvo poljoprivrede nije u mogućnosti odgovoriti, ali možemo odgovoriti mjerama poljoprivredne politike koje treba dugo vremena usvajati i primjenjivati, te educirati poljoprivredne proizvođače da počnu koristiti sve što se tiče fondova i pravila EU" – dodala je Blažić te za kraj kazala da treba doći do ravnoteže i taj će šok sigurno biti otklonjen.

Hrvatska može proizvoditi hranu za 13 milijuna ljudi

Ključni problem dosadašnjih poljoprivrednih politika, je težnja da se hrvatsko sela modernizira u velikom skoku, primjenom industrijske logike. Glavni ključ razumijevanja prehrambene samodostatnosti leži u osnovnom proizvodnom resursu poljoprivrede - zemlji.

Bez provođenja mjera uređenja poljoprivredne politike, uređenja tržišta i bankarskog poslovanja, nije realno očekivati bilo kakav napredak u poljoprivredi, a nuđenje rješenja od EU – fondova je samo varanje naroda. Sav tzv.besplatni novac koji ćemo dobiti od EU fondova je naš novac, kojega smo njima platili kod uvoza hrane, jer dodana vrijednost koju mi plaćamo inozemstvu nekoliko puta premašuje novac kojega mi kao bezpovratno dobivamo iz tih fondova.

Korijeni, pa i rezultati sadašnjeg stanja u agraru u Hrvatskoj rezultat su strategije, i prakse duge 70-tak godina, koju su provodili različiti sustavi političke vladavine. Da se moglo i trebalo krenuti drugačijim putovima, kroz organski rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, vidimo u poljoprivredi koja danas postoji unutar članica EU-15. Zato, ukoliko Hrvatska ne okrene naglavačke svoju poljoprivrednu politiku (barem u okvirima koliko je dozvoljeno unutar pristupnog ugovora) poljoprivredna gospodarstva koja se bave proizvodnjom hrane i dalje će nestajati sa scene.

Četiri puta veće proizvodne mogućnosti od stvarne proizvodnje

Suvremeni način poljoprivredne proizvodnje u okviru europskih proizvodnih standarda osigurava proizvodnju od 6-7t žitarica po hektaru. Takvim prinosim prilagođena je veličina poljoprivrednih imanja koja tom opsegu proizvodnje osigurava isplativost uz takve prinose. U RH po geodetskim izmjerama ima preko 3,2mil/ha poljoprivrednih površina, od čega se obrađivalo 1,67mil/ha, a livade, pašnjaci, trstici i bare zauzimali su još 1,5mil/ha.

Naše proizvodne mogućnosti su četiri puta veće od stvarne proizvodnje. Proizvodne mogućnosti poljoprivrede naše države realno mogu osigurati hranu za trostruki boj stanovnika.

Primjenom suvremenih dostignuća na tim površinama može se proizvoditi oko 13 mil/t ekvivalenta žitarica, i to na oranicama cca 10,8mil/t, a taj opseg proizvodnje treba povećati za cca 20%, jer to mogu biti učinci korištenja livada, pašnjaka i sl.

Prehrambena ovisnost i nepotreban uvoz

U posljednjih 10-15 godna bivše države, poljoprivreda (zajedno s prehrambenom industrijom) RH imala je suficit i to s inozemstvom od 200 - 300mil/USD, a unutar države u odnosu na ostale republike i pokrajine još cca 500 - 700mil/USD. U posljednjih petnaestak godina imamo vanjskotrgovinski deficit od cca 1,5mld/USD.

Udio prehrambenog deficita u potrošnji je cca 25% i mi smo kao zemlja izrazito prehrambeno ovisni. Poremećaji u svjetskoj proizvodnji ili u našoj platnoj bilanci mogu pogubno utjecati na prehranu naroda, odnosno vrlo lako možemo se naći u situaciji i tražiti pomoć za prehranu naroda. Realno imamo proizvodne mogućnosti za prehraniti 13 mil. potrošača, a na tim potencijalima proizvodimo poljoprivrednih proizvoda kojima se može prehraniti oko 3,0 mil. potrošača.

"Država mora potaknuti banke i organizirati potrebne investicije, koje ocjenjujem ne mogu biti manje od 12 - 15mld €. Nije istina da novca nema jer tokom proteklih petnaestak godina, godišnje smo ulagali u vodoprivredu, plaćali potcaje, pokrivali gubitke i sl. u godišnjem iznosu ne manjem od 1mld € , a tokom tih godina uvezli smo nepotrebnih poljoprivrednih proizvoda za preko 1mld € godišnje. Na taj način potrošeno je preko 30mld €, a rezultati su iz godine u godinu gori. Država mora planirati opseg proizvodnje; hoćemo li proizvoditi za 3 mil potrošača ili za 13 mil potrošača i tada donijeti programe usmjeravanja godišnje proizvodnje i riješiti problem nekorištenja zemljišta.

Kod uređenja poljoprivrede treba voditi računa da se u EU smatra da će poljoprivreda biti profitabilna i da neće trebati poticaji kada veličine poljoprivrednog imanja bude 80ha. Stoga treba programski usmjeravati stvaranje poljoprivrednih imanja te veličine, a to se mora pratiti kreditima po eskontnoj stopi Narodne banke s rokom vraćanja od 30 godina. Uz to mora se voditi računa da poljoprivredna imanja što su veća to su profitabilnija i da bi se izbjegla demagogija, nužno je spriječiti usitnjavanje većih imanja, a od neobrađenog poljoprivrednog zemljišta stvarati posjede koji će imati ekvivalent proizvodnje od 500t žitarica po imanju", rekao je Bilić.

Politika uređenja unutarnjeg tržišta

Naš odnos prema uređenju unutarnjeg tržišta usmjeren je na pogodovanje uvoznicima i eliminiranju domaćih proizvođača na domaćem tržištu. To se vidi po tome što su potrošači od domaćih proizvođača ograđeni sustavom trgovinskih lanaca.

"Naime, do domaćih potrošača dolazi se samo preko trgovine. Trgovina, zbog monopolskog položaja stvara privid velike konkurencije, a u biti takva trgovina je konkurencija domaćoj proizvodnji. Maloprodaja uvozi u svoje ime i za svoj račun i u prodaju pušta onoliko domaćih proizvoda koliko sama želi. Zbog sve manje proizvodnje i skupih proizvodnih uvjeta, domaći proizvodi su sve skuplji i za to je zainteresirana trgovina, jer tako povećava uvozne cijene i zaradu. U uvjetima skupe domaće proizvodnje, uvoz (najčešće) nekvalitetnih proizvoda je jeftin, a uvozni proizvodi se prodaju u paritetnim cijenama u odnosu na domaće
slične proizvode. Kod toga zarada (razlika u cijeni) vrlo često ostaje u inozemstvu."

Sustav veletržnica i hladnjača

"Da bi imali kontrolu nad tržištem kod neprerađenih poljoprivrednih proizvoda, nužno je izgraditi sustav veletržnica i hladnjača, a da se na tim mjestima osigurati veleprodaju za opskrbu prodaje na malo pod istim uvjetima i za domaće i za uvozne proizvode. To urediti na način kao i u zapadnoeuropskim zemljama. I još bi bilo nužno donijeti propise kojima se onemogućuje da maloprodaja bude uvoznik, već uvoznik mora biti poseban pravni subjekt nepovezan s maloprodajom i na taj način izjednačiti položaj domaćih proizvoda s uvoznim na domaćem tržištu", konstatirao je Bilić.

15% OPG-a u EU prodaje više od 50% putem izravne prodaje (Grčka – 25%, Španjolska 0.1%). Stvara se kratak lanac opskrbe. Od pet oblika kapitala (ljudski, financijski, fizički, socijalni i prirodni) u EU - 65% usmjereno je prema socijalnom kapitalu. Stvara se osjećaj zajedništva, povjerenje, suradnje, a tu je i pozitivan učinak na poljoprivredu i zaštitu okoliša.


Tagovi

Miroslav Kovač Svjetski dan hrane Poljoprivredna banka Udruga Život OPG Potpore Zvjezdana Blažić Miljenko Ernoić Uvoz Okrugli stol HAZU Proizvodnja hrane Kratki lanci opskrbe Maloprodaja Socijalni kapital Veletržnice Pogodovanje uvoznicima


Autor

Ivan Tomašković

Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti (smjer novinarstvo). S dvije godine radnog iskustva, trenutno radi na Radio Varaždinu. Održava i predavanja osnovnoškolcima o novinarstvu u sklopu Udruge Uzmi.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi