Hrvatskoj poljoprivredi na raspolaganju 745 milijuna eura

Poglavlje Poljoprivreda i ruralni razvoj zatvoreno je u paketu s još jednim, Regionalnom politikom. Oba poglavlja pokrivaju oko tri četvrtine proračuna, u čemu i jest njihova posebna težina. Poljoprivreda je za pregovore otvorena u listopadu 2009., za otvaranje se tražilo jedno mjerilo, za zatvaranje još tri. Za razliku od razvikanog Pravosuđa, Poljoprivreda je prošla tiho, uz sitne špekulacije u javnosti - što je golema razlika u odnosu na prošli krug proširenja kada je poljoprivreda bila u srcu ne samo ekonomskih nego i političkih prepucavanja.

U priopćenju nakon Međuvladine konferencije navodi se da je Hrvatska zatvorila poglavlje nakon što je uspostavila tercet bez kojeg se u ovom valu širenja ne može u EU: integrirani administrativni i kontrolni sustav isplate poticaja (IACS, Integrated Administration and Control System), sustav identifikacije zemljišnih parcela (LPIS, Land Parcel Identification System) te postavljeni temelj agencije za isplatu potpora. Agencija za isplate posebno je značajna s obzirom na iskustva iz prošlog kruga proširenja. Poljska je kasnila nekoliko mjeseci što je izazvalo metež među poljoprivrednicima i dovelo gotovo do revolucije; kada su isplate krenule, najkonzervativniji dio poljskog društva, seljaci, postali su najzagriženiji zagovornici EU-a. Raspoloživ je novac stajao neiskorišten za Rumunjsku sve dok tamošnja agencija nije proradila na adekvatan, transparentan način. Hrvatska je morala predstaviti i plan priprema za primjenu uredbi unutarnjeg tržišta EU-a u područjima šećera, voća i povrća te mlijeka istodobno “demonstrirajući dostatan napredak” svojim prilagodbama europskom tržištu.

Minska omotnica

Ulaskom u EU nova članica mijenja svoj sustav poticaja poljoprivrede usklađujući ga sa zajedničkim, europskim, a poticaji se ne isplaćuju iz državnog nego iz europskog proračuna. Privremenim zatvaranjem poglavlja posao ni izdaleka nije završen. Monitoring se nastavlja s naglascima na najvažnije elemente sustava, naročito agenciju za isplatu potpora, te sheme direktnih potpora. Monitoring će trajati doslovno do zadnjeg trenutka, do dana ulaska Hrvatske u EU. Dan ulaska bit će i dan velike mijene u načinima i vidovima isplata poljoprivrednika. “Financijska je dimenzija na tragu naših očekivanja. Iskazano u brojkama, paket za izravna plaćanja težak je 373 milijuna eura”, objasnio je pregovarač Miroslav Božić.

Božić je pogonski motor u svim pregovorima Hrvatske o poljoprivredi. Pregovori su bili ne tako dugi koliko naporni, valjalo se suprotstaviti stavovima 27 članica - neke, najveće (kad je riječ o poljoprivredi, to je Francuska), tukle su se doslovno oko svake tone u šećernim kvotama. Dogovor Europske komisije i hrvatske strane je, kao što to uvijek biva u pregovorima, da se ne izlazi u javnost s detaljima dok sve ne bude ispregovarano. Odatle i šutnja. Nakon serije sastanaka na različitim razinama, Hrvatska u konačnici može biti zadovoljna jer nije dobila manje od drugih zemalja - a istodobno su prepoznate i uvažene neke njene specifičnosti tako da se i to odražava na proračunskim sredstvima namijenjenim našoj poljoprivredi i ruralnom razvoju. Prvi je korak tzv. minska omotnica: dodatnih 9,6 milijuna eura stavljeno je na raspolaganje Hrvatskoj. Sredstva se aktiviraju ako se minirani teren prenamjenjuje u poljoprivredno zemljište, a razminiranje se financira iz ovog fonda. Zanimljivo je da su probleme s minama imale neke nove članice (na granici s Rusijom), no tada nije prošlo njihovo traženje za uklanjanje mina podržano novcem iz proračuna EU-a.

Manje čokota

U poljoprivrednom je paketu još 10,5 milijuna eura za programe u vinogradarstvu. Istodobno, Hrvatska se obvezala da do 2015. godine, slijedeći europski trend, neće saditi nove vinograde. Derogaciju nisu dobile ni druge zemlje, a zadnjih je godina europski proračun financirao smanjenje broja čokota i prijelaz s masovne produkcije vina - dio famoznog europskog botterberga, viška proizvedene hrane - na kvalitetnije buteljirano vino.

Za ruralni je razvoj u proračunu Unije za Hrvatsku namijenjeno 352 milijuna eura. Ruralni razvoj postaje sve zanimljiviji, a sudeći prema prvim najavama, to će se dodatno naglasiti reformom poljoprivredne politike EU-a iduće godine. Kada se sve zbroji, poljoprivredi u Hrvatskoj na raspolaganju je 745 milijuna eura - prema dosadašnjih 450 do 500 milijuna. “Riječ je o većem raspoloživom paketu nego što ga imamo danas”, kaže Miroslav Božić.

Samo su dva proizvoda dobila kvote - šećer i mlijeko. Rasprava tijekom pregovora bila je zanimljiva, Hrvatska je izašla sa 2007. kao referentnom godinom jer je ona po proizvodnji bila najbolja. Bilo je primjedbi i prigovora (“zašto baš Hrvatskoj”), ali je ostalo na 750.000 tona. Proizvodnja je opala nakon te najproduktivnije godine, ali kvota ostaje. Sa šećerom je isto bilo igara oko godina i prosjeka da bi se konačna kvota utvrdila na 192.877 tona. Koliko jedna godina u računici igra ulogu, pokazuje primjer hrvatskog traženja da se prosječna potrošnja šećera izračunava kroz razdoblje 2004.-2008. Do zadnjeg trena u pregovorima Komisija je baratala starijim prosjecima za period 2003.-2007. Godinu 2003. proizvođači šećera pamte kao najgoru u povijesti, sa snažnom sušom zbog koje je proizvedena tek trećina uobičajenih količina. EK je prihvatio hrvatske argumente i kasnije ih tijekom pregovora redovno branio pred članicama. O razlici koju jedna sušna godina čini u dugoročnim aranžmanima govori procjena da bi prosjek proizvodnje sa 2003. godinom vodio nižim kvotama za šećer, a time i zatvaranju jedne šećerane. U pregovorima je Hrvatska dobila i pravo rafiniranja 40.000 tona šećera od šećerne trske.

Hrvatsko, a europsko

Pregovori o poljoprivredi riješili su pitanje autohtonih proizvoda. Specifični hrvatski proizvodi naći će se na europskoj listi, poput pića (opolo, plavac, pelinkovac, lozovača, slavonska šljivovica, samoborski bermet...). Postupak zaštite počeo je za proizvode s hrvatskim oznakama (slavonski kulen, istarski pršut...), a procedura će trajati dulje nego čekanje za ulazak u EU.

Ispregovarani aranžman sadrži korištenje nacionalnih rezervi za četiri osjetljiva proizvoda - mlijeko, duhan, govedinu i ovce/koze.

Prijelazno razdoblje zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima je standardno, sedam plus dvije godine. Poljska je jedina imala dulji rok, 12 godina.

Krećemo od 25 posto u prvoj godini

Povoljno je to što se Hrvatska u pregovorima doslovno izborila da postotak dopunjujućeg plaćanja već od prve godine bude 100 posto.

Posebno je važno što je Hrvatska u pregovorima dobila postupan prijelaz na pune iznose, ravne onima u EU-u. Za ruralni razvoj prijelazno razdoblje traje samo tri godine. U prvoj godini članstva na raspolaganju će biti 60, drugoj 80 i nakon treće 100 posto sredstava. Sporije će ići s izravnim plaćanjima. Jednako kao i nove članice koje su članstvo u Uniji - i s tim participaciju u zajedničkoj poljoprivrednoj politici - započele na niskim granama, postupno dostižući isplate kakve su u “staroj” Europi, tako će i Hrvatska krenuti s polazne točke od 25 posto u prvoj godini članstva. U prve četiri godine članstva davanja će godišnje rasti po pet posto, a nakon toga se ubrzava smanjivanje razlika s godišnjom promjenom od 10 postotaka. Dakle, sa 25 posto (2013. ili 2014.?) ide se na 30, potom na 35 i 40 posto, da bi od tada usklađivanje napredovalo do 50, 60, 70... posto, odnosno Hrvatska bi se u 10. godini članstva poravnala s EU-om. Povoljno je to što se Hrvatska u pregovorima doslovno izborila da postotak dopunjujućeg plaćanja već od prve godine bude 100 posto. Europska komisija u pregovore je ušla sa standardnim zahtjevom da startna pozicija ne bude viša od 30 posto, što je uobičajena dopuna za nove članice (osim Slovenije i Latvije). S točke gledišta poljoprivrednika zaista je svejedno je li novac koji dobiva europski ili hrvatski, bitno mu je da stiže na račun; njemu je nevažno daje li 25 posto novca EU, a ostatak država. Razlika je značajna za državni proračun koji će nakon krize popriličan broj godina biti u fazi stezanja remena. “Dobili smo što nam pripada”, decidiran je pregovarač Miroslav Božić. Dopuna isplata poljoprivrednicima iz državnog proračuna u prvoj godini nadograđuje se do stopostotnog iznosa - Slovenci su imali 85, Latvijci 65, a ostatak zajednice 55 posto. “Nismo željeli da dođe do pada, ovim je priznata naša situacija, naše specifičnosti”, veli Božić. Dogovor je postignut i zato što je Hrvatska usvojila zakon kojim se obvezala odvojiti potpore od proizvodnje (dekapliranje), kao što je praksa u EU-u. Zakon je osnažio hrvatske pregovaračke pozicije i doveo do zadovoljavajućeg ishoda.

Važno je i da se u prve tri godine članstva petina paketa namijenjenog ruralnom razvoju može prebaciti u dopunjujuća plaćanja (top-ups) iz čega slijedi da će u prve tri godine članstva udjel europskog novca u troškovima biti 50 a ne samo 25 posto, čime se smanjuje pritisak na državni proračun. Miroslav Božić ovo ocjenjuje drugim najvrjednijim, najznačajnijim dosegom pregovora i kaže: “Mogućnost kombiniranja sredstava za poljoprivredu sa sredstvima za ruralni razvoj omogućuje veći udjel iz europskog proračuna i to je sjajno”.

Autor: Lada Stipić-Niseteo