Hrvatska poljoprivreda u brojkama

Hrvatska poljoprivreda zaostaje u konkurentnosti i razvoju u odnosu na planirano i željeno, tijekom cijelog razdoblja neovisnosti. Potreba stabilizacije ratarske, voćarske i vinogradarske proizvodnje očituje se u stalnom padu ukupne proizvodnje od početka stoljeća do danas i to za gotovo polovicu. U stočarstvu je, pak, situacija vezana uz broj grla, prirast i ukupnu proizvodnju još lošija.

"Problema je previše za sustavno brže djelovanje, a opet, nužno je u što kraćem razdoblju imati vidljive učinke, koji će mijenjati proizvodne bilance, zapošljavati radno stanovništvo i osiguravati mu egzistenciju u ruralnom prostoru. Ne može se očekivati veći povratak razočaranih proizvođača, ako ti pomaci ne budu odmah i jasno vidljivi. Stvaranje ekonomski isplative poljoprivrede ostvariv je cilj hrvatske ekonomije te je teško očekivati gospodarski napredak cijelog društva bez rješavanja poljoprivrede i opskrbe prerađivačke industrije proizvodima, a stanovništva hranom", smatra Zoran Grgić dekan Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Imamo 140 tisuća ratara, od kojih samo 1,6% obrađuje više od 20 hektara

Prema statističkim podacima, više od 140 tisuća proizvođača u RH proizvodi isključivo žitarice, a 60% njih proizvodnju organizira na površinama manjima od 2 ha. Svega 1,6% proizvođača posjeduje preko 20 ha poljoprivrednih površina, dok se proizvodnjom uljarica bavi više od 12 tisuća proizvođača s nešto većim posjedima od proizvođača žitarica.

140 tisuća ratara proizvodi žitarice, a 60% njih ima površine ispod 2 ha. 12 tisuća ih proizvodi uljarice na nešto većim posjedima.

"Budući da su glavni činitelji ekonomske neučinkovitosti niski prinosi i mali posjedi, a prevelika ulaganja po jedinici proizvodnje i proizvoda, put razvoja ovog sektora je prvenstveno u okrupnjavanju posjeda te izgradnji skladišta i doradbenih kapaciteta koji bi omogućili postizanje veće prodajne cijene", ističe dekan Grgić.

Plantažni voćnjaci u RH čine manje od 35% ukupnih površina voćnjaka.

U voćarskom sektoru udio plantažnih voćnjaka je manji od 35% ukupnih površina, dok većina voćnjaka ima površinu manju od, za ekonomsku učinkovitost potrebnih, pet ha. Prosječni prinosi povrća u RH su nekoliko puta manji od svjetskih i europskih prosjeka, s velikim brojem proizvođača na malim površinama. Oko 16 tisuća proizvođača grožđa i vina, posjeduje prosječno oko 2 ha vinograda. U govedarskoj proizvodnji 32% poslovnih subjekata uzgaja manje od 20 goveda, dok ih samo 25% ima više od 100 grla.

16 tisuća proizvođača grožđa posjeduje oko 2 ha vinograda.

Moramo odvojiti socijalni od ekonomskog oblika poljoprivredne proizvodnje

Većina obiteljskih gospodarstava posjeduje manje od 40 grla, što je, rečeno je na Simpoziju agronoma u Opatiji, nedovoljno za profitabilnu proizvodnju i razvoj obiteljskih gospodarstva. OPG-i drže 90% ukupnog broja svinja, s prosjekom od 8 grla po farmi, dok u proizvodnji ovaca i koza dominira tradicijska proizvodnja organizirana na malim farmama s manje od 100 ovaca.

Samo 25% proizvođača goveda ima više od 100 grla. Većina OPG-a posjeduje manje od 40 grla goveda. OPG-i drže 90% ukupnog broja svinja, a prosječno 8 grla po gospodarstvu te manje od 100 ovaca.

U proizvodnji meda sudjeluje oko 5 tisuća pčelara, od kojih 75% malih, posjeduje 25% ukupnog broja košnica. Obiteljska gospodarstva drže 48% peradi, a čak 99,7% jata sastoji se od manje od 100 komada. Samo 700 farmi ima više od 5 tisuća tovljenika odnosno nesilica u turnusu.

75% pčelara su mali proizvođači.

"Za ukupan razvoj hrvatske poljoprivrede važno je prije svega odvojiti socijalni od ekonomskog oblika proizvodnje, te se usmjeriti na tržnu proizvodnju. Pritom se razvojnoj kategoriji proizvođača moraju omogućiti povoljni uvjeti modernizacije i povećanja kapaciteta. S ekonomskom veličinom gospodarstva u pravilu je povezana održiva veličina. Tako su za intenzivnu ratarsku proizvodnju potrebne površine iznad 70 ha, dok kod iskorištavanja vlastitih površina za stočarstvo i to mliječno i tovno govedarstvo te svinjogojstvo, navedena veličina posjeda može biti i do 30% manja, pogotovo kad je riječ o mliječnom ovčarstvu i kozarstvu. Sada se manje od 15% gospodarstava nalazi se u toj kategoriji", ističe Zoran Grgić.

Obiteljska gospodarstva drže 48% peradi, a čak 99,7% jata sastoji se od manje od 100 komada.

Za OPG-e u tim sektorima treba naći proizvode dodatne vrijednosti kako bi gospodarstva bila dohodovna i predstavljala razvojnu kategoriju svoga sektora. Problem je manje izražen u voćarstvu, vinogradarstvu i povrćarstvu, gdje je većina gospodarstava u komercijalnoj proizvodnji s površinama iznad 3 ha, makar i na više parcela, što je dostatno kao preduvjet za profitabilno poslovanje.

U razradi agrarnih mjera moraju osim ministarstva sudjelovati i županije, gradovi i općine

"U tom pogledu potrebno je jasno odrediti smjernice razvitka pojedinih grupacija poljoprivrednih gospodarstava po ekonomskoj veličini i veličini kapaciteta, te tipu gospodarstva. Pritom treba voditi računa i o specifičnosti malih gospodarstava u ruralnim područjima od posebne važnosti kao što su nenaseljena područja i područja uz parkove prirode, gdje se autohtoni proizvodi mogu izravno plasirati u turističku potrošnju.

Nakon rješavanja osmišljenog razvoja ekonomske kategorije i tipova poljoprivrednih gospodarstava, potrebno se posvetiti podupirućim manjim gospodarstvima iz kojih se mogu u kasnijem razvoju izdvajati komercijalni proizvođači", zaključuje dekan zagrebačkog Agronomskog fakulteta Zoran Grgić te dodaje kako je na temelju proširenog strateškog plana resornog ministarstva s okvirnim ciljevima i mjerama podudarnim sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom, potrebno detaljnije razraditi agrarne mjere usmjerene na okrupnjavanje posjeda kao i izraditi sustav kapitalne potpore okrupnjavanju, modernizaciji i razvoju tržišta inputa i outputa poljoprivrednih proizvoda, u čemu osim Ministarstva poljoprivrede moraju sudjelovati i fakulteti, županije, gradovi te općine.

Foto: RGtimeline/bigtsockphoto.com