Gospodarstvo Andolšek uložilo u solarne elektrane, povrat investicije ostvarili za 7 godina

Poljoprivredno gospodarstvo Andolšek nalazi se na sjeveru slovenske općine Ribnica i radi se o poluprofesionalnom gospodarstvu jer gospodar Jože i njegova supruga nisu zaposleni na njemu, već rade u Ljubljani. Imanje je brdsko-planinsko i obuhvaća nešto manje od 30 hektara poljoprivrednog zemljišta na nadmorskoj visini od 650 do 850 m i oko 70 hektara šume. S aspekta osnovne poljoprivredne djelatnosti imaju oko 80 tovnih goveda, a budući da ne drže krave, svake godine kupe 40 do 45 bikova.

Imaju i dobra dva hektara ekstenzivnog voćnjaka s jabukama i kruškama od kojih proizvode odličan domaći sok. U prošlosti su, kao i mnogi drugi, željeli napraviti diverzifikaciju u druge djelatnosti radi stabilnijeg poslovanja poljoprivrednoga gospodarstva.

Jože Andolšek ovako opisuje tzv. energetski put svojega poljoprivrednoga gospodarstva: "Budući da sam po obrazovanju inženjer elektrotehnike, želio sam na gospodarstvo donijeti prihod od proizvodnje električne energije. Prvo sam dobio ideju da uvedem daljinsko grijanje za središte sela jer su kuće dovoljno zbijene, a struju bismo mogli dobiti uz pomoć Stirlingova motora koji radi uz pomoć toplinskog toka, što znači da je jednu stranu potrebno cijelo vrijeme hladiti. To činimo oslobađanjem topline za daljinsko grijanje kuća korisnika sustava."

Tehnički i poslovno stvar su provodili jer bi susjedi za svoje sudjelovanje dali određenu količinu lošijeg drva koje bi se mljelo u sječku i tako dobivalo gorivo za sustav. "Iz ovog sustava 25 % energije pretvaralo bi se u električnu, a ostatak bi išao za grijanje kuća. Od toga bi svi bili na dobitku jer ljudi ne bi morali raditi oko pripreme drva za ogrjev i uglavnom ne bi imali brige oko grijanja, a sam bi se sustav financirao prodajom električne energije. Nažalost, zbog tipičnih slovenskih karakteristika, susjedi nekako nisu bili oduševljeni mojom idejom."

Izgradnja solarne elektrane

Tako je 2008. godine krenuo u izradu još jednog poslovnog plana, odnosno izgradnje solarne elektrane snage nešto manje od 40 kW. "Prijavio sam se na natječaj za diverzifikaciju u nepoljoprivredne djelatnosti i tako dobio 50 % sredstava za investiciju. Registrirao sam dopunsku djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu, a krajem godine već smo postavili elektranu na krov staje, koja je bila jedna od prvih takve snage u našim krajevima".

Kaže, tadašnja investicija iznosila je ogromnih 170.000 eura bez PDV-a. Elektranu su priključili početkom 2009. godine, a nakon toga imali brojne birokratske prepreke da bio došli do pune cijene struje koja je iznosila dobrih 12.000 eura godišnje.

"Možemo reći da se investicija povratila za nešto više od sedam godina, a u budućnosti želimo ostvarivati dobit. Država je osiguravala subvenciju za ugovorenih 15 godina, a sada smo pristali na burzovne cijene za tržišnu prodaju prema satnim vrijednostima, koje su, nažalost, često najniže upravo usred dana kada je proizvodnja najveća", opisuje.

Razmišljam o kupnji baterijskog spremnika koji bi električnu energiju koja se proizvodi između 10 i 16 sati, skladištio i zatim ju prenosio između 19 i 22 sata kada je cijena na tržištu najveća, kaže Jože

"Naravno, nismo ostali samo na jednoj elektrani, već smo 2010. godine na sjeniku postavili još jednu snage 15 kW na način integracije u krov, što znači da solarni paneli predstavljaju i krov. Odlučili smo se za ovu metodu zbog 10 % bolje subvencije, ali sama izvedba nije najbolja. Ispod je potrebno staviti jako dobru krovnu foliju jer brtve između ploča s godinama otvrdnu i ne nude dovoljnu nepropusnost za oborinske vode pa one rado propuštaju", rekao je Jože.

Na kraju su utvrdili da je najbolja i najjednostavnija montaža na trapezni lim, što su potom i ostvarili trećom solarnom elektranom postavljenom 2018. godine, koja je samoopskrbna i za vlastite potrebe. "Nažalost, od Elektre više nismo dobili suglasnost za elektranu koja bi se koristila za proizvodnju električne energije za prodaju zbog prevelikih oscilacija napona u niskonaponskoj mreži", objašnjava Jože Andolšek.

Dosegnuli gornju razinu kapaciteta mreže

Tako su s trećom elektranom na poljoprivrednom gospodarstvu završili razvoj dobivanja solarne električne energije jer su dosegnuli gornju razinu kapaciteta mreže. "Prije nekoliko godina radio sam i mjerenja korištenja energije vjetra gdje su konstantne brzine vjetra bile malo ispod očekivanih. Osim toga, riječ je o dosta visokim iznosima ulaganja, a kabel bi se morao povući do transformatora odnosno radi se o priključku na visokonaponski vod", dodaje.

No, prema izračunima, rok povrata investicije u korištenje energije vjetra bio bi gotovo 30 godina, zbog čega se na to nisu odlučili.

"Puno me puta ljudi pitaju imaju li pravi položaj krova i koji je optimalan nagib da bi dobili što više sunčeve energije pretvorene u električnu. Svima pokazujem sliku iz koje je jasno da imamo prilično širok raspon nagiba i orijentacije krova ako se pomirimo s do 10 % lošijim učinkom od idealnog. Naravno, jakost sunčeva zračenja varira i ovisno o godišnjem dobu", govori Jože.

Aktivan pristup borbi protiv klimatskih promjena

Ako sažmemo informacije koje dobivamo iz gornjih slika, vidimo da je u nizinama bolje da nagib krova bude oko 30 stupnjeva jer je često magla i sunce se pojavljuje tek nakon 12 sati, a i zbog toga što više energije primamo ljeti, a manje zimi i ujesen zbog magle. Ako gradimo elektranu u brdima, optimalniji je već kut od oko 40 stupnjeva jer nema toliko magle i možemo iskoristiti jesensko i zimsko sunce, a i snijeg prije sklizne s krova.

Na brdskim gospodarstvima glavni problem predstavlja udio njiva koji je uglavnom dosta nizak u odnosu na površine trajnih travnjaka. Kako je rekao Jože Andolšek, u blizini je gotovo nemoguće kupiti njive, ali se mogu napraviti nove, samo da padine nisu prevelike. Na području Ribnice također postoji problem kamenitog krškog tla i dosta tankog sloja zemlje na većini površina.

"S fizikalne strane, problem kamenite podloge može se riješiti suvremenom građevinskom mehanizacijom, odnosno razbijanjem bagerom s čekićem i potom drobljenjem drobilicom za kamen. Nedostatak zemlje može se riješiti raspodjelom zemlje iz udubljenja, gdje je zemlja po cijeloj površini, a u udubljenja se nasipa kamenje tako da površina na kraju bude ravna", dodaje.

Mnogi će reći da je to skupo i besmisleno. "Da, donekle je to točno, ali s druge strane, učiniš to jednom i imaš njivu zauvijek. Ako morate unajmiti njive negdje u dolini, udaljene više kilometara, imate ogromne troškove goriva, a o potrošenom vremenu da i ne govorimo."

Kada su prije nekoliko godina uređivali nove obradive površine, pojavio se novi problem jer imaju mješavinu krške ilovače i sitnog pijeska. "Takvo tlo ima vrlo mali udio organske tvari, odnosno humusa, jer se radi o novoj površini. Ako je kišna godina, u principu nema problema, ali druga je stvar ako nastupi jaka suša. Biljke na takvoj površini brzo pate od nedostatka vode jer je sposobnost tla da zadrži vodu vrlo mala."

Rješenje bi bilo u nanošenju velikih količina stajskoga gnoja kojega, nažalost, nikad nemaju dovoljno.

"Slučajno sam naišao na tvrtke koje imaju dosta čiste organske tvari za industrijski otpad u obliku finih kokosovih vlakana i brašna od kokosovih ljuski. Takve tvrtke dužne su taj organski otpad odložiti negdje na sigurno."

Kokosova vlakna

Kaže, pregledavajući forume na svjetskoj mreži, ustanovio je da se kokosova vlakna jako preporučuju za dodavanje u tlo jer uvelike poboljšavaju zadržavanje vode i sprječavaju zbijanje tla. Neke studije pokazuju da se ista količina usjeva može proizvesti na tlu s kokosovim vlaknima kao i na normalnom tlu, čak i uz do 50 % manje oborina.

Tako je donesena odluka da se u polja uvede vlakno kao jeftina zamjena za stajski gnoj. S poduzećem koje baca velike količine usitnjenih kokosovih vlakana sklopili su ugovor za dostavu otpada. Najbrže je rješenje bilo da se vlakna tijekom godine odlažu na rub polja gdje se čeka dok se polje oslobodi. Zatim su ih čeonim utovarivačem poravnali po cijeloj površini debljine približno 10 cm. Zatim su tlo preorali i obradili kao inače te zasijali usjev. Bilo je jako prašnjavo i hladnjak stroja morao se čistiti svakih nekoliko sati, ali dobili smo poboljšano tlo koje je prilično otporno na sušu.

"Na njivama na kojima smo radili ovaj zahvat odmah su se vidjeli pozitivni učinci jer je silažni kukuruz unatoč vrlo sušnoj godini i kamenitom terenu bio visok tri metra i više, dok je na ostalim njivama u susjedstvu bio niži čak jedan metar."

Lagano su nastavili s ovakvim procesom u nadi da usjevi na svim poljima neće zaostajati za onima na poljima u dolini gdje je vodna bilanca puno bolja. "Mogli bismo i dalje gunđati o sve češćim sušama, ali ipak je bolji aktivan pristup borbi protiv klimatskih promjena kada inovativnim postupcima barem ublažimo posljedice suše ako ih već ne možemo potpuno otkloniti", zaključuje inteligentan elektrotehničar i poljoprivrednik Jože Andolšek.

Na poljoprivrednom gospodarstvu Andolšek, uz prelazak na obnovljive izvore energije i prirodno obogaćivanje obradivih površina, provode održivu poljoprivredu prema načelima smjernica zelene tranzicije, što je dio sheme klime i okoliša iz strateškoga plana ZPP 2023-2027.

Tekst: Marinka M. Jevnikar, Kmečki glas (SLO)

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.