Gasi se i osječka Šećerana? Radnici potpisuju otpremnine

"Gotovo je to. Pala je bez ispaljenog metka", ovim je riječima priču o osječkoj Šećerani započeo Zlatko Ivanetić, koji u njoj skupio 23 godine radnog staža, kao tehnolog u vrijeme kampanje, a u ostatku godine na poslovima remonta i održavanja. 

Kaže, najnormalnije su završili lanjsku kampanju, krenuli na preraspodjelu dana u zimskom periodu, ne sluteći da se išta događa. No, ovoga su tjedna pojedini radnici pozvani u upravu potpisati zahtjeve za otpremninu istovremeno saznajući da će od ponedjeljka, 15. veljače biti na birou. 

"Nitko od vlasnika nije izašao pred nas i rekao nam što se događa. Mi radnici se međusobno dopisujemo, razmjenjujemo informacije. A i mediji šute. Ako je gotovo, gotovo je, ali neka nam to netko službeno kaže", ogorčeno priča Ivanetić upozorivši da među njegovim kolegama ima raznih ljudskih sudbina. 

Dvije liste

Pitam ga, je li i on potpisao zahtjev za otpremninu. Kaže, njega nitko nije zvao pa je otišao sam vidjeti što se događa. "Rekli su mi da postoje dvije liste, ona za otpremninu i druga za radnike kojima će ponuditi novi ugovor za nastavak posla na demontaži ili pak rad u Županji gdje će navodno trebati tehnologa. Spominje se i sastanak iza nedjelje pa ću tada znati više."

Otkriva nam da otpremnina iznosi 3.000 kuna po godini radnog staža, plus 4 bruto plaće. 

"Ali, nju će dobiti samo oni koji imaju neprekidan radni staž. Kampanjci koji su skupili i deset, petnaest godina u Šećerani neće dobiti ništa", upozorava na moguću nepravdu. 

Kaže kako će se ovih dana raditi i demontaža dijela pogona koji će potom biti odvežen u Županju. "Kada jednom strojevi odu, više nema povratka", zaključuje Ivanetić. Dodaje da bi poslovi u pakeraju mogli potrajati i do jeseni jer je zaliha šećera puno. 

"Šećerana je s radom krenula 1906. godine, preživjela je dva svjetska i Domovinski rat, a ova 114. kampanja izgleda je zadnja", zaključuje sa sjetom pitajući se, je li stvarno do toga moralo doći. 

Nakon virovitičke, logično je zatvoriti i osječku?

Pitanje na taj odgovor pokušali smo dobiti od uprave tvrtke Hrvatska industrija šećera, osnovane u prosincu 2019. spajanjem domaćih šećerana. Na upit e-mailom ne odgovaraju, kao ni na telefonske pozive. Došli smo do broja mobitela pravnika, ali na njega odgovara tek automatska sekretarica. Direktor ljudskih resursa HIŠ-a, se ne javlja niti na pozive niti odgovara na poruke. Sindikalni povjerenici, a bila su dva saznajemo, neposredno prije svega ovoga su također otišli s otpremninom.  

U čitavoj ovoj situaciji treba istaknuti i činjenicu da je prošlo nepuna dva tjedna od kako je ugašena proizvodnja Tvornice šećera Viro. 

Matija Brlošić, predsjednik Ceha za poljodjelstvo i slatkovodno ribarstvo pri Hrvatskoj obrtničkoj komori te potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore na upit zna li nešto o zatvaranju osječke, mirno je odgovorio kako ne zna ništa. "Virovitička šećerana je zatvorena, pretpostavljalo se da će tim putem i osječka", rezignirano je komentirao. Kaže da su mogući razlozi financijske prirode vezane za plasman šećera i sve manji broj hektara pod šećernom repom u Hrvatskoj. 

"Država je značajno povećala potporu za njezin uzgoj, ali to očito nije bilo dovoljno. Proizvodnja ove kulture je skupa, a otkupna cijena relativno niska", naglašava. 

Pitam ga, kako komentira da se zatvara baš osječka, a ne županjska. "Šećerana u Osijeku se nalazi u urbanoj sredini i bilo je za očekivati da će biti zatvorena baš ona", zaključio je. 

Prema zadnje dostupnim podacima u 2019. godini imala je 262 zaposlenih s godišnjim prihodom od 448.961.000 kuna.