EU pogoduje zaštiti nekolicine proizvođača?

U EU malim proizvođačima i trgovcima hrane veliki problem predstavlja nepoštena trgovinska praksa njihovih "razvijenijih" kolega. Naime, EU sa SAD-om pregovara o sporazumu o slobodnoj trgovini, Transantlantic Trade and Investment Partnership (TTIP), koji prema navodima nekih, brani interese tek nekolicine država članica EU te vrlo malog broja proizvođača. Jedan od njih je i Allen F. Johnson, bivši glavni pregovarač za poljoprivredu američkog Ureda za trgovinu za razdoblje od travnja 2001. do rujna 2005. godine, koji smatra da bi se Europa trebala usredotočiti na pronalazak načina da poboljša trgovinu za sve.

Ovaj problem je prepoznala i Europska komisija koja je pokrenula pitanje zaštite upravo malih proizvođača i trgovaca od nepoštene trgovinske prakse.

Ovakva praksa u EU najčešće se očituje kroz jednostrane promjene troška ili cijene proizvoda s retroaktivnim učinkom, često dolazi i do jednostranog prekida poslovnog odnosa bez prethodne obavijesti ili otkaznog roka, a dolazi i do odbijanja pismenog navođenja osnovnih poslovnih uvjeta. Ovo su samo neki od primjera kojih je na tržištu zaista mnogo i sa kojima se mali proizvođači ne mogu nositi.

Hrana – ponos Europe

Europa raspolaže bogatstvom različitosti regija i naroda što donosi i veliku raznolikost tradicionalne hrane, na koju su Europljani iznimno ponosni. Spomenimo samo sireve, vina, meso, ali i specifične vrste voća i povrća koji čine razliku na europskom tržištu. Postavlja se onda pitanje kako je moguće da zaštita imena takvih namirnica može donijeti više štete nego koristi? Johnson ističe da bi sustav oznaka zemljopisnog podrijetla trebao biti bezopasan i koristan, no govoreći o trenutnom pristupu EU trgovinskim pregovorima - to bi moglo donijeti korist samo nekim članicama, dok bi za druge to mogao biti i prevelik trošak.

Program zaštite zemljopisnog podrijetla trebao bi potrošače zaštititi od netočnih informacija, a proizvođačima osigurati lakši pristup tržištu i njegov razvoj za takve proizvode. Ipak, žalosno je da je s vremenom postao sredstvo kojim nekolicina europskih proizvođača koristi ekskluzivno pravo upotrebe određenih naziva proizvoda koji predstavljaju uobičajene nazive, sve u namjeri da eliminiraju konkurenciju.

Sustav zaštite imena unio je pomutnju i na EU tržište

Johnson smatra da je ovaj sustav zapravo unio priličnu pomutnju i na samom europskom tržištu. Sjetimo se samo primjera feta sira i parmezana rezerviranih samo za Grčku i Italiju, a poznato je da se ti sirevi dugi niz godina proizvode i u drugim europskim zemljama. Zanimljiv je podatak da je 90 % vrijednosti prodaje sireva zaštićenog imena za 2010. godinu bila koncentrirana na samo tri zemlje: Italiju, Francusku i Grčku. Začuđuje da ostale članice EU pasivno promatraju cijelu situaciju i pristaju platiti bolne ustupke za dobrobit malog broja proizvođača.

Ovakvi problemi nisu zaobišli ni Hrvatsku i neke njene tradicionalne proizvode. Sjetimo se samo primjera istarskog Terana koji je, zbog oznake zemljopisnog podrijetla kojom su ga zaštitili Slovenci, u jednom trenutku zbog naziva povučen iz prodaje u slovenskim trgovačkim lancima, a pamtimo sigurno još neke slične primere. Jedan oko kojeg se svakako "dizala prašina" vezan je za još jedno hrvatsko vino, a riječ je o dalmatinskom Prošeku čiji je nazov opet bio "previše sličan" talijanskom prosecco-u.

Nedavni sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Kanade također je neke proizvođače doveo do gubitaka jer je EU inzistirala na pretjeranim ograničenjima označavanja zaštićenog imena za neke uobičajene nazive proizvoda, a kako bi pogodovala, opet Grčkoj i Italiji. Problem je što se slična situacija ponavlja i u ovim pregovorima sa SAD-om, gdje prema Johnsonu, EU predlaže pregovaračke uvjete koji bi u pitanje doveli i sam TTIP, radi pogodovanja nekolicini.

Amerika ne pristaje na "antipotrošačku" trgovinu

Američka je strana u ovim pregovorima vrlo jasno istaknula da neće pristati na nametanje antipotrošačke trgovine i konkurencijskih barijera pod izgovorom zaštite imena. Europa bi se trebala posvetiti pronalaženju načina poboljšanja trgovine svih kvalitetnih europskih proizvođača kako bi ostvarili što bolji nastup nas svjetskom tržištu, umjesto što se bori za interese tek nekolicine proizvođača. Nastup većeg broja kvalitetnih poljoprivrednih proizvođača i proizvođača hrane na svjetskom tržištu brojnim bi potrošačima diljem svijeta donio širu i kvalitetniju ponudu hrane.

Izvor: EurActiv.com, Foto: Belje.hr