Džakula: U novom programskom razdoblju najviše se isplati biti magarac

Na online konferenciji "Ekološka poljoprivreda - prilike i savjeti za potrošače“ danas smo razgovarali o stanju u domaćoj ekološkoj proizvodnji, promjenama u regulativi, te isplati li se ovaj vid proizvodnje u odnosu na prevladavajuću konvencionalnu.

Veliki dio današnjih eko proizvođača u Hrvatskoj ušao je pod nadzor zbog potpora koje ostvaruju prijavom ekoloških nasada. Dio ih je ušao zbog povoljnijeg bodovanja radi prijave na EU natječaje, a manji broj njih radi privlačenja samosvjesnih kupaca dubljeg džepa, koji su spremni platiti više za brigu o okolišu.

Lani je donesena i nova EU regulativa, vrlo opsežna sa 30 uredbi za razliku od dvije dosadašnje koje su prethodno bile u primjeni.

Koje su najvažnije promjene?

Što se tiče pravila biljne proizvodnje, zabranjeno je korištenje neekoloških sadnica čiji ciklus uzgoja, od presađivanja do prve berbe proizvoda, završava u jednoj sezoni rasta (povrće, op.a.). Izuzeće za korištenje neekološkog sjemena dobilo je "rok trajanja“, naime planirano je njihovo postupno ukidanje, što je povezano s razvojem proizvodnje ekološkog sjemena i sadnog materijala, kojeg kronično nedostaje na tržištu EU.

Propisana su i detaljna pravila proizvodnje za nove životinjske vrste: zečeve i jelensku divljač, kao i detaljnija evidencija o proizvodnim postupcima koje proizvođači moraju voditi. Uspostavljena je mogućnost certifikacije "grupe proizvođača“.

Ekološki certifikat ima novi izgled i izdaje se u sustavu TRACES za sve subjekte, u i izvan EU. To znači da po prvi puta imamo jedinstvenu bazu svih ekoloških certifikata, naveli su iz Ministarstva poljoprivrede.

Prema njihovim podacima, površine pod eko uzgojem obuhvaćaju oko 45% pašnjaka, 45% oranica i 10% trajnih nasada. Dakle, veliki je nesrazmjer u proizvodnji, koju ne prati produktivnost.

"Milijun problema više imate u primjerice stočarskoj ili stakleničkoj proizvodnji nego na krškom pašnjaku, gdje samo treba pustiti krave da pasu. S druge strane ako uzgajate ekološki paradajz ili intenzivne kulture poput jagoda, onda je eko proizvodnja jako komplicirana“, rekao je Rodoljub Džakula, poljoprivrednik i veterinar.

Kaže da je u stočarstvu problem naći adekvatan omjer genetike koja podnosi tu proizvodnju, naime neke ekstra intenzivne pasmine bez logistike ne mogu izdržati. "Vi s bušom nikad nećete imati zdravstvenih problema, ali ako imate blonde aquitaine imat ćete problema stalno“, naveo je ovaj stočar.

Koliko uopće imamo ekoloških proizvoda?

Domaće je tržište ekoloških proizvoda dosta nerazvijeno, no obzirom da potražnja za tim proizvodima kontinuirano raste, očekuje se i rast plasmana finalnih proizvoda. Naime, u ekološkoj proizvodnji je prvenstveno problem što se značajan dio proizvoda proda kao konvencionalni, upravo zbog nerazvijenog tržišta.

Proizvođači su uglavnom mali i nemaju se vremena baviti marketingom i prodajom, nisu udruženi. No trendovi se pomalo mijenjaju, otvaraju se specijalizirane trgovine koje prodaju eko proizvode malih proizvođača, trgovački lanci su donekle prepoznali porast potražnje za artiklima s oznakom kvalitete i za proizvodima iz Hrvatske pa se i tu mali pomalo probijaju.

Najveća otegotna okolnost je nedostatak udruživanja, jer poljoprivrednik bi se ipak prvenstveno trebao baviti s poljoprivredom, a udruženje preuzeti administrativne i komercijalne aktivnosti, kazali su iz Ministarstva poljoprivrede.

Podatak o tome koliko imamo eko proizvoda nitko nema, rekao je na konferenciji predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore. Evidencije ministarstva bilježe samo površine u eko proizvodnji, ne i količine robe.

"Na tržištu hrana nosi 65 - 68 posto od ukupnog eko proizvoda, dok ostatak čine neprehrambeni proizvodi poput kozmetike, sredstava za čišćenje, suveniri, farmaceutika“, kazao je Mladen Jakopović i dodao kako upravo ti, neprehrambeni proizvodi, bilježe veliki financijski multiplikator.

"Rast u površinama u eko proizvodnji ne prati rast proizvodnosti, koja je prema našim podacima na razini 3 posto. Prodaja u trgovačkim centrima je na 1,7 posto što nam govori da dobri domaći ekološki proizvodi završavaju izvan granice lijepe naše“, kazao je Jakopović i poručio da treba pronaći zdravi balans svih u sustavu, od donositelja odluka, Komore, proizvođača i konzultatanata s ciljem smanjenja administracije i poboljšanja sustava.

Vrijeme je resurs kojeg u poljoprivredi nedostaje

Džakula, čije gospodarstvo ima 105 godina tradicije u stočarstvu i ratarstvu, te eko proizvodnji, kaže nema jednostavnog odgovora kada je isplativost u pitanju. "Papirologije je sve više svake godine. Morate je popunjavati pješke, ja imam 5 obrazaca koje moram popuniti za svako janje i to uzima puno vremena, a u poljoprivredi je vrijeme jedini resurs koji nedostaje“, rekao je Rodoljub.

Uz to, ekološki je jedini sektor u Hrvatskoj koji nema konkretnu savjetodavnu potporu.

"Ako pitate nadzornu stanicu, oni odgovaraju da su u sukobu interesa, Agencija za plaćanje to kontrolira pa ne može savjetovati. Tako dođete u situaciju da za neki problem nemate koga pitati, jer naprosto ne možete pohvatati sve te izmjene pravilnika“, kazao je ovaj poljoprivednik s Banije.

Ekološki proizvođači i kupci su jedna vrlo specifična priča, nastavlja Džakula. "Generacija moje djece će uvijek kupiti 30 posto bolji auto ili mobitel, a kad dođu kupiti hranu koja je 20 posto skuplja onda se čude cijeni kao da kupuju tonu janjetine godišnje“.

Ljudi nažalost dobiju svijest o eko proizvodima tek kad se u obitelji netko razboli pa onda traže eko hranu i onu s podrijetlom, nastavlja on te iznosi da su dvije trećine kupaca njegove janjetine i teletine, počeli kupovati ekološko meso jer je netko u obitelji bio bolestan ili umro od maligne bolesti, pa ističe da nije točna pretpostavka da se eko proizvodi ne kupuju zbog visoke cijene.

"Kad sam ja bio mali jedna plaća od dvoje ljudi u kućanstvu je trebala ići na hranu, a danas za trećinu jedne plaće kupite hranu, a ostalo trošite na mobitele, aute, društvene mreže, pa imate situacije da je račun za internet triput veći od struje“, slikovito je opisao Rodoljub.

Hrana u trgovačkim lancima nije loša, ali postoji bolja

Svijest ljudi se treba mijenjati, naročito mladih, nastavlja Džakula.

"Na televiziji svaki dan imate bar tri reklame za pivo, a istovremeno nemate ni jedne reklame za ekološki proizvod. Ja nemam novaca platit sebi reklamu ni lokalno na radiju, a kamoli televiziju“, kaže Rodoljub.

Poziva Ministarstvo poljoprivrede da napravi mjere, poput one da se u javnim natječajima za prehranu u školama, vrtićima i bolnicama ostvaruju dodatni bodovi za ekološku hranu. Treba iskreno reći da hrana koja se kupuje u trgovačkim lancima nije loša, ali da postoji bolja.

"Sumnjam da bi roditelji imali što protiv toga da im djeca u školama jedu eko hranu, a i stariji bi radije živjeli jedan dan dulje, a ne jedan dan jeftinije“, zaključio je Džakula.

Eko sheme vs. eko poljoprivreda

Ravnatelj Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Antun Vujić, na online konferenciji je rekao da su zahtjevi zelenih arhitektura jako veliki, što je uzrok brojnih prosvjeda poljoprivrednika u EU.

"Svake se godine sustav rasterećuje, traži se manje administriranje i manje parafiskalnih nameta, a u stvarnosti je sustav sve kompliciraniji i za poljoprivrednike i administraciju“, priznao je Vujić.

Ista je stvar i sa eko shemama, nastavlja on. Puno bi bilo jednostavnije da poljoprivrednik dobije zelena plaćanja uz zadovoljavanje dva ili tri uvjeta, s pet posto ekološki značajnih površina.

U okviru eko shema imamo intervenciju ekstenzivno gospodarenje pašnjacima, a na većini krških pašnjaka se tako gospodari, pa to neće biti problem zadovoljiti, tvrdi Vujić, ali npr. intenzivirano održavanje ekoloških površina zahtjeva minimalno 10 posto površina, "što znači da je za velike ratare jeftinije da na tim površinama posade kukuruz, nego da na tih 10 posto površina ne proizvodi ništa – da bi dobio 112 eura po hektaru“, rekao je ravnatelj.

Intenziviranu raznolikost usjeva mogu provoditi svi, nastavlja on, a kada govorimo o minimalnom udjelu od 20 posto leguminoza, Vujić kaže da je na samom poljoprivredniku izbor hoće li na toj površini proizvoditi soju, čija se proizvodnja u Hrvatskoj udvostručila. "Tu soju ne može gnojiti mineralnim gnojivom, pa neće imati 4 tone po hektaru nego dvije, a soja je 6 kuna kila – to je na izboru svakom poljoprivredniku“, rekao je čelnik APPRRR.

Poručio je da poljoprivrednici, svaki za sebe, moraju vidjeti što od eko shema odabrati, uz to da i dalje mogu računati na izravnu potporu dohotku.  

Vujić obrazlaže i da konzervacijsku obradu tla može provoditi poljoprivrednik koji ima velike površine i određene kulture na kojima se to uopće može provoditi,  uz adekvatnu mehanizaciju. "Ne može netko s traktorom od 25 KS imati podrivač i raditi konzervacijsku obradu. Svatko treba pronaći onu eko shemu koja mu odgovara“, zaključio je.

Treba li eko potpora biti proizvodno vezana?

Zbog velikog udjela trajnih travnjaka u eko potporama i malom broju eko proizvoda, postavili smo pitanje treba li potpora za ekološku proizvodnju biti proizvodno vezana, za razliku od sadašnjeg modela isplate po hektaru.

"Moje osobno mišljenje je da treba, iako će me mnogi prozvati zbog toga. Ali to je motivacija za nešto više. Primarna proizvodnja je potpora dohotku, ali ako imamo vezanu potporu to ljudima daje motiv da ulože više truda i energije – da postanu poljogospodarstvenici“, kazao je predsjednik HPK, Mladen Jakopović.

Rodoljub Džakula smatra da se ta problematika mora strogo sektorski riješiti. ,Netko tko proizvodi jaja, njemu bi puno više značila potpora po hektaru. Jedna osoba može živjeti od 5 krava, a potpora po hektaru mu je minorna.  U novom programskom razdoblju najviše se isplati biti magarac“, cinično je poručio Džakula.

Pojašnjava da jedan magarac košta 2.000 eura te na pašnjacima opravdava površinu od 3,2 hektara zemljišta i 525 eura potpore za ekološki pašnjak.

"Znači jedan magarac zaradi godišnje 1700 eura i to bez potpore za autohtonu pasminu. Da pišete knjige ne možete toliko zaraditi. Kupiš magarca i on živi 20 godina i ništa ne mora raditi, pa se zato u Hrvatskoj najviše isplati biti magarac, koje god nacionalnosti ili pasmine bio“, sa smijehom je kazao Džakula.

Puno je onih koji tako računaju, kaže on, i ne razmišljaju o proizvodnji, gdje je klaonica, mljekara i gdje će prodati proizvod.

Kada će natječaji i za za koga?

Koje su mogućnosti za ekološke projekate ove godine i kome se poljoprivrednici mogu obratiti za informacije, upitali smo Ana-Mariju Špicnagel, direktoricu tvrtke IPS konzalting, koja je razvila digitalnu platformu e-OPG, nastalu okviru FAIRshare projekta, a kojoj je cilj olakšati proizvođačima i poljoprivrednim savjetnicima korištenje digitalnih alata, radi produktivnije i održivije proizvodnje. 

Špicnagel ističe intervenciju 70.04 Prijelaz na ekološku poljoprivredu, te održavanje, što zahtijeva preuzimajnje obveze od pet godina proizvodnje, te navodi da su eko sheme ipak lakše za realizaciju, obzirom da postoji samo jedna godina obveze.

Kada je riječ o investicijama, prema indikativnom planu raspisivanja natječaja u 2023. godini, važna intervencija je 73.10 Potpora ulaganjima u primarnu proizvodnju, za koju se mogu javiti fizičke i pravne osobe te proizvođačke organizacije.

Sredstva koja se mogu ostvariti su između 15 tisuća i dva milijuna eura, uz sufinanciranje od 65 posto, te uvećanje stope subvencije za mlade poljoprivrednike i one koji tim ulaganjem doprinose specifičnim ciljevima koji nadilaze uobičajenu praksu, a što je povezano s ekološkom poljoprivredom. Kroz tu je intervenciju na raspolaganju 10 posto alokacije, što je dobar prostor za eko proizvođače, spomenula je.

"Da bi se napravio kvalitetan projekt ne možemo čekati Ministarstvo i Agenciju da raspiše natječaj, pa tek onda razvijati projektnu ideju i analizirati ima li to smisla. Prvo treba imati kvalitetnu ideju, a onda gledati kako je inkorporirati u raspoložive izvore financiranja“, rekla je Ana-Marija Špicnagel.

Ravnatelj APPRRR dodao je da je plan natječaja napravljen, ali da se radi na izmjenama zbog zahtjeva s terena, prije svega malih i mladih poljoprivrednika iz različitih sektora.

"Agencija trenutno obrađuje 20 natječaja koje moramo riješiti i isplatiti do 2024., pa će ove godine ići natječaji koji su najbitniji prema strateškim interesima, a to su proizvodnja mesa, mlijeka, voća i povrća, a u fokusu su mladi i mali poljoprivrednici i zelena arhitektura – od tih pet stvari nećemo odsutati“, zaključio je Antun Vujić.

Pogledajte cijeli razgovor: