• Navodnjavanje
  • 30.08.2012.

Dugim i skupim procedurama država onemogućava navodnjavanje

Zvonko Popović, vlasnik Kanaana: Još jedna ovakva godina i hrvatska poljoprivreda je uništena

  • 588
  • 29
  • 0

Nezapamćena suša koja je ove godine pogodila Slavoniju otkrila je mnoge manjkavosti i nelogičnosti u gospodarenju vodnim dobrom. Pogrešno postavljena i nedorečena zakonska regulativa koja onemogućuje legalno navodnjavanje razljutila je mnoge poljoprivrednike, koji su ove godine pretrpjeli milijunske štete.

Velike probleme oko osiguranja sirovine imala je i donjomiholjačka tvornica čipsa Kanaan, gdje su zbog slabijeg uroda na vlastitim i površinama kooperanata morali pribjeći uvozu krumpira opterećenom velikim transportnim troškovima, ali i tržnom cijenom, koja je zbog suše u cijeloj Europi rekordno visoka.
- U Kanaanu smo pokušali naći legalan način crpljenja vode, što je, na žalost, u Hrvatskoj nemoguća misija - rekao je voditelj općih poslova te tvrtke Davorin Strišković.

Zakonski apsurd

Naime, da bi se legalno, prema zakonu, navodnjavalo, potrebno je proći vrlo kompliciranu proceduru koja počinje zahtjevom Hrvatskim vodama za ishođenje vodopravnih uvjeta. Za to je potreban projekt navodnjavanja izrađen u ovlaštenoj kući, koji za parcelu bilo koje površine stoji oko 25.000 kuna. Uz to treba provesti vodoistražne radove, koji koštaju još toliko. Nakon ishođenja vodopravnih uvjeta može se bušiti bunar, s tim da se bušotina koja već postoji i korištena je za vodoistražne radove mora zatrpati, i to onim redoslijedom slojeva kako je bušena. Drugim riječima, moraju se bušiti dva bunara, što iznosi daljnjih petnaestak tisuća kuna. Sljedeći je korak sklapanje ugovora o koncesiji s Ministarstvom poljoprivrede, gdje zapravo čitava procedura zapinje. Zašto? Uredbom Vlade iz 2010. godine utvrđeno je da raspisivanju natječaja za koncesiju mora prethoditi Studija opravdanosti davanja koncesije koja se odnosi na određeno vodno područje. Budući da studija ni za jedno od vodnih područja u Hrvatskoj nije izrađena, nemoguće je dobiti koncesiju, što je pravi zakonski apsurd.

Tko zarađuje

Čak i kada bi se koncesija mogla dobiti, sama koncesijska naknada i naknada za potrošenu vodu (8 lipa po kubičnom metru) predstavljaju znatno manje troškove od preskupe administrativne procedure, što upućuje na to da od korištene vode država kao vlasnik ima manje koristi od ovlaštenih kuća koje skupo naplaćuju potrebnu dokumentaciju i istražne radove.

Strišković dodaje kako se u izradi postojećih zakonskih odredbi nije vodilo računa ni o proizvodno-tehnološkim osobitostima pojedinih poljoprivrednih kultura koje se navodnjavaju.

Tako koncesija od trideset godina odgovara samo za trajne nasade dok za većinu navodnjavanih kultura, pogotovo povrće, nema ekonomske opravdanosti budući da se kod njih mora poštovati plodored, odnosno seliti proizvodnja na drugu parcelu. Još je veća nelogičnost opisanu proceduru provoditi za površine do jednog hektara, za koje je potrebna samo vodopravna dozvola, ali takve površine za ozbiljnije proizvođače nisu od neke važnosti.
- Mi smo ove godine bili prsiljeni izbušiti bunare i navodnjavati bez obzira na moguće kazne - kaže Strišković podsjećajući kako Kanaan ima obveze prema svojim kupcima, visoka kreditna zaduženja zbog poboljšanja tehnologije i investiranja te da, u konačnici, o proizvodnji sirovine ovisi i opstanak stotinjak zaposlenika.

Kanaanovi prijedlozi

- Posljednjih smo mjeseci pokrenuli izgradnju jednog objekta vrijednog deset milijuna kuna, a realizacije tog projekta također nema bez proizvodnje odnosno sirovine, koje opet nema bez navodnjavanja - opisao je Strišković zatvoreni krug u kojemu voda kao na žalost nedostupan resurs počinje igrati sve veću ulogu.

U Kannanu stoga smatraju kako bi se korištenje voda moralo kranje pojednostaviti, i to hitno.
- Još jedna ovakva godina i hrvatska poljoprivreda je uništena - tvrdi vlasnik Kanaana Zvonko Popović.

Tvrtka Kaanan stoga je i službeno reagirala prema Ministarstvu poljoprivrede sugerirajući nekoliko prijedloga koje bi trebalo ugraditi u izmjene i dopune Zakona o vodama. Iz Kanaana prije svega predlažu da se površine koje se mogu navodnjavati bez koncesije povećaju od jednog na deset hektara. Prema njihovu mišljenju, deset hektara je tehnološka mjera za korištenje jednog sustava za navodnjavanje, koji bi u tom slučaju, s obzirom na svoju visoku cijenu, imao ekonomsku opravdanost. Također predlažu da se postupak bušenja bunara svede na obvezu prijave i plaćanje paušalnog iznosa. U Kanaanu smatraju da bi takva mjera ubrzala korištenje voda bez veće opasnosti od prekomjernog iskorištavanja vodnih zaliha budući da se u Hrvatskoj navodnjava tek 0,5 posto poljoprivrednih površina.

Nadalje, kada se izrade potrebne studije opravdanosti koncesija, iz Kanaana predlažu i ukidanje obveze vodoistražnih radova za svaku parcelu, što bi znatno pojeftinilo i pojednostavilo ishođenje koncesije.

Manje privilegiranih - više novca

- Razvoj sustava za navodnjavanje trebaju financirati oni koji su do sada koristili državno poljoprivredno zemljište po nerealno niskim cijenama zakupnina. Zašto razvijati navodnjavanje na teret poreznih obveznika kada postoje privilegirani koji plaćaju zakup ili koncesiju poljoprivrednog zemljišta 300 kuna umjesto 1.500, kolika je realna cijena - kaže Zvonko Popović.
On smatra kako bi se tržnim cijenama korištenja državnog zemljišta namaknulo novca i za krupnije hidrotehničke zahvate kao što su akumulacije, uređenja kanalske mreže i izgradnja vodnih stepenica na većim rijekama.
- Država poljoprivrednicima savjetuje da osiguraju usjeve želeći tako skinuti odgovornost za svoju neučinkovitost. Također pogoduje krupnom kapitalu dajući zemljište u bescjenje umjesto da pravilnim gospodarenjem osigura sredstva za njegovo uređenje - tvrdi Popović pozivajući nadležno ministarstvo i Vladu da se problem navodnjavanja rješava na hitnoj sjednici te da se donesu bar privremene mjere koje bi omogućile poljoprivrednicima da spasu ono što se još da spasiti. Na njivama su, naime, još uvijek postrne kulture poput kupusnjača koje trebaju velike količine vode, a iz mnogih stočarskih farmi upozoravaju kako više nemaju stočne hrane, što znači da bi se trebalo navodnjavati i lucernu za jesenji otkos.
- Jedan od osnovnih ciljeva Ministarstva poljoprivrede trebalo bi biti oslobađanje potencijala podzemnih voda, čime bi se postigla višestruka korist - od povećanja količine i kvalitete proizvoda, konkurentnosti na europskom tržištu na kojemu ćemo se uskoro naći, u konačnici i smanjenju uvoza hrane te, kao u našem slučaju, osiguravanju sirovinske baze u finalizaciji poljoprivredne proizvodnje - ističe Zvonko Popović.

Autor: Ivan KOROV

Foto: RGBStock.com


Tagovi

Navodnjavanje Štete Suša Uvoz