• Jurjevo u Turopolju
  • 22.04.2021. 13:30
  • Zagrebačka, Dubranec

Došel je došel zeleni Juraj iz zelene gore u orano polje

Sveti Juraj ubija zmaja - zimu, pa je Jurjevo u narodu označavalo početak poljoprivrednih radova i ispaše stoke

Foto: KUD "Vrhovje" župe Dubranec
  • 199
  • 33
  • 0

Jurjevo, Jurjevdan ili Đurđevdan narodni je blagdan koji pada na dan svetog Juraja 23. travnja. Većina europskih naroda smatra taj dan pravim početkom proljeća i poljodjelskih radova, jer se ovaj svetac smatra utjelovljenjem proljeća i plodnosti, a prikazuje se kako na bijelom konju uz štit i koplje svladava zmaja -  simbolički zimu, mrak i podzemlje.

To je dan kada počinju poljoprivredni poslovi, stoka se svečano vodi na ispašu, unajmljuju pastiri i najamni poljoprivredni radnici. Možemo reći da se ovaj blagdan u narodu i danas tretira kao početak gospodarske godine.

Posebno omiljen u Turopolju

U tradicijskoj baštini Hrvata, Jurjevo je u folklornom smislu uz Badnjak najbogatiji dan u godini. Jurjevski običaji njeguju se u cijeloj zemlji i dijaspori, a s osobitom pažnjom u sjevernoj Hrvatskoj i Turopolju, gdje je od pamtivijeka u obiteljskim zadrugama živjelo slobodno stanovništvo koje je posjedovalo vlastitu zemlju. Nisu bili kmetovi niti podložni feudalcima, a njihova je plemićka zajednica imala pravo biranja vlastitog župana.

Običajno pravo i povlastice potvrdio je 1278. godine i Sabor u Zagrebu, a 1279. čak i hrvatski kralj Ladislav IV Kumanac, te se smatra prvim statutom Turopolja.

Zbog napada Turaka u 15. st., izgradili su utvrdu Lukavec, gdje su čuvali važne dokumente i održavali plemićke rasprave. Utvrdu su prisvajali mnogi hrvatski plemići, ugrožavajući sloboštinu i pokušavajući stanovništvo pretvoriti u svoje kmetove, među njima bili su i Ivaniš Korvin i Juraj Brandenburški i Nikola Zrinski. Ipak, ponosni Turopoljci uspjeli su izboriti i očuvati svoju slobodu, uz blagoslov i darovnice hrvatsko-ugarskih vladara, te konačnom odlukom kraljevskog suda 1524. godine. Itekako se ponose tradicijom svoje Plemenite Opčine Turopoljske koju s ljubavlju čuvaju i njeguju.

"Prošel je prošel pisani Vuzem, došel je, došel zeleni Juraj iz zelene gore u orano polje" - veselo je recitirao moj sugovornik Josip Ceković iz mjesta Dubranec u okolici Velike Gorice na moje pitanje o Jurjevu, sretan što se piše o njegovom kraju i tradiciji.

Svake su se godine pripremali krijesovi

Ceković, iz obitelji turopoljskih starosjedilaca, veliki je štovatelj i poznavatelj izvorne tradicije i bori se za njeno očuvanje već dvadeset godina kao podžupan, a posljednjih sedam kao predsjednik KUD-a Vrhovje. S neskrivenim ponosom ističe: "Mi smo velikaši!", pa kaže: "Na dan sv. Jurja počinju svi poljoprivredni radovi u vrtu, na polju, počinje sjetva, sadi se krumpir, stoka se izvodi na pašu."

Jurjevski krijesovi

Iako mnogi zapisi spominju kićenje stoke cvijećem, Josipu Cekoviću taj običaj nije poznat. Možda se izgubio, komentira, no u svakom slučaju, prirodno je da se tako važan dan slavi na osobit način. Pale se krijesovi - jedan veliki, kod dvorca Lukavec - jedinog turopoljskog dvorca sagrađenog za obranu od Turaka, te puno malih krijesova po selima. Priprema se kotlovina, puca se iz turopoljskog topa (kojim se nekada stanovništvo upozoravalo da dolaze Turci), a vesele skupine tzv. jurjaša obilaze sela uz jurjevske pjesme.

"Od kuće do kuće idu vesele skupine, muške i ženske, zajedno s djecom i odraslima, popijevaju i na svaku kuću zataknu bukovu grančicu. A u svakoj ženskoj grupi obavezno mora biti jedan muški, da ih čuva", priča Josip. Domaćini ih rado dočekuju i daruju obično svježim jajima, koja se kasnije poklanjaju djeci, da ih prodaju i zarade si džeparac. 

Međutim, kaže, korona im je uzela i Jurjevo. "Već prošle godine nije moglo biti proslave, tek pokoji zalutali jurjevčan, a bojim se da neće ni ove, ništa se ne govori....", komentira ustupajući nam fotografije ranijih proslava za koje se toplo nada da će se uskoro opet moći organizirati. 


Tagovi

Josip Ceković Sveti Juraj Turopolje Ispaša stoke Poljodjelski radovi


Autorica

Jasna Habjanec

Više [+]

Diplomirana etnologinja i romanistkinja. Sudjelovala na etnološkim istraživanjima transhumantnog stočarstva na Velebitu i Žumberku. Najveći dio radnog vijeka zaposlena kao prevoditeljica engleskog, francuskog i njemačkog jezika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Nešto se nadzire, ali sve mi nekako kilavo...
Kupus kao da sam zaboravila posaditi.

#mojepovrće