Domovinski pokret: Financije i zemljište dva su ključna aspekta hrvatske poljoprivrede

Domovinski pokret jedna je od novih političkih opcija koja će na parlamentarnim izborima ući u utrku za saborske mandate. Koji su njihovi prioriteti, na koji način gledaju sustav potpora, gdje najavljuju najviše promjena, u intervjuu za Agroklub otkrila je njihova članica, Ružica Vukovac. 

Koliko je važna domaća proizvodnja hrane najbolje je pokazalo razdoblje pandemije Covid-19. Što u Domovinskom pokretu planirate učiniti da bi domaća poljoprivreda dobila veći značaj i ekonomski obujam? Koje su mjere Vašeg programa vezane za poljoprivredu? 

Hrvatska može postati prehrambeno samodostatna i s visokim standardom života u preporođenom ruralnom prostoru jedino ako to bude jedan od prioriteta državne politike. Ona mora olakšati stvaranje i povezivanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i usmjeriti ih da se uključuju u kratke lance opskrbe hranom. Život, uzgoj i proizvodnja na selu moraju biti u znaku biološke raznovrsnosti i odgovornosti za okoliš. Selu i seljaku se mora vratiti dostojanstvo i rasteretiti ih. 

Ključni su financije i zemljište

Treba hitno ostvariti društveni konsenzus o strateškim odrednicama razvitka sela. Da olakša provedbu tih odrednica državna administracija mora ostvariti međusektorsku suradnju i usmjeriti se na iniciranje promjena. Gdje god je moguće treba ostvarenje planiranih ciljeva prepustiti tržišnim mehanizmima. Umjesto da gubi vrijeme i energiju u nametanju i kontroli primjene krutih i često neusuglašenih birokratskih pravila treba ojačati savjetodavnu ulogu ključnu za primjenu novih tehnologija i znanja. To među ostalim znači da se i porezna politika mora uskladiti s dogovorenim ciljevima, a domaćim uzgajivačima i proizvođačima hrane se mora pomoći u udruživanju kako bi ojačali svoje tržišne pozicije. Treba se ostvariti kvalitetniji sustav stručnog obrazovanja i kontinuiranoga prijenosa iskustava. 

Parlamentarni izbori 2020 - što donose hrvatskoj poljoprivredi?

Država mora osigurati mogućnosti razvitka u dva ključna aspekta poljoprivrede – financijama i zemljištu. Neophodno je da hitno ponovo zaživi Hrvatska poljoprivredna banka koja bi uz kreditiranje investicija osiguravala i tekuće kreditiranje dugih proizvodnih procesa. Poljoprivredno zemljište se mora aktivirati serijom raznih mjera: inventarizacijom do sada dodijeljenog državnog zemljišta i njegovom prodajom, okrupnjavanje privatnog poljoprivrednog zemljišta pomoću ubrzane i porezno podržane komasacije i promjenama zakona o nasljeđivanju itd.

U proteklom mandatu imali smo dvoje ministara poljoprivrede - Tomislava Tolušića i još uvijek aktualnu ministricu Mariju Vučković. Kako ocjenjujete njihov rad? Imate li kandidate koji mogu preuzeti kormilo i razviti proizvodnju hrane te unaprijediti ruralni prostor? Možete li govoriti o konkretnim imenima?

Nije zahvalno ocjenjivati ministre u jednom mandatu jer nasljeđuju probleme i negativne trendove u poljoprivredi u prošla dva desetljeća tijekom kojih su se izmijenili mnogi ministri i politike. Ključni problemi svih ministara do sada pa i spomenutih je donošenje odluka bez strategija, osobito u kontekstu potencijala poljoprivrednog zemljišta i financiranja domaćeg uzgoja i proizvodnje hrane iz domaćih izvora, nagomilana administracija, loše provedene mjere za potporu putem pomoći iz sredstava ruralnog razvoja, nepoštivanje osnovnih načela Zajedničke poljoprivredne politike u kontekstu uloge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u naseljavanju i korištenju prostora, uzgoju i proizvodnji hrane te njihove neizostavne uloge u oblikovanju  bližih tržišta (domaćih potencijala). Kad budu konkretizirani osnovni provedbeni koraci u ostvarenju novog pristupa lako će se naći pogodna osoba da predvodi taj proces. 

Vukovac: S pravom dolaze pritužbe OPGova o potporama

Gledajući rezultate domaćeg agrara postavlja se pitanje treba li mijenjati sustav potpora. Što mislite o današnjem modelu? Posebice su glasne pritužbe naših OPGova da veliki dobivaju previše dok malima ostaju tek mrvice, nedovoljne za razvoj. Treba li mijenjati smjer Programa ruralnog razvoja?

Sustav neposrednih potpora poljoprivredi, ali i drugih programa usmjerenih na pomoć ruralnim područjima vezani su uz načela i okvire Zajedničke poljoprivredne politike EU. Ta politika ostavlja, međutim, znatan prostor pojedinim članicama za prilagodbe svojim posebnim potrebama, a tu mogućnost Hrvatska mora maksimalno iskoristiti. Iz prošlog društvenog sustava naslijedili smo, naime, doktrinu po kojoj su veliki industrijalizirani proizvođači nositelji proizvodnje pa su njima dodjeljivani daleko veći udjeli potpora i drugih sredstava nego što je to slučaj u ostalim EU-članicama. 

Izborni program Domovinskog pokreta u cijelosti preuzmite u dokumentu ispod teksta

Činjenica je i s pravom dolaze pritužbe OPGova na korištenje i raspodjelu potpora koje su u Hrvatskoj, za razliku od ostalih država članica EU, najneravnomjernije i najkoncentriranije raspodijeljene, a trendovi i dalje snaže te kategorije. To se mora promijeniti. Ako želimo slijediti europski primjer i učiniti OPG-e bazom proizvodne ekspanzije jasno je da mora doći i do drugih promjena u odnosu na mala i srednje velika gospodarstva – njihov se glas mora čuti u cijelom procesu usmjeravanja poljoprivredne politike.

Upravo sada, ovih dana i mjeseci se oblikuju strateški dokumenti države za prihvaćanje na razini EU. Mi iz Domovinskog pokreta, za razliku od drugih političkih opcija, do sada nismo imali prilike sudjelovati u kreiranju modela raspodjele potpora. Kada nam se ukaže ta prilika učinit ćemo sve da sredstva velikoj mjeri usmjerimo na selo, seoski prostor i OPGove.  

S obzirom na aferu Vjetroelektrane, sumnje na lažiranje eko poljoprivrede i brojne profesionalne lovace na potpore, je li sustav kontrole dodjele sredstava dovoljan?

Kad se propišu jasni kriteriji (pravila) i jasno definiraju akteri uzgoja i proizvodnje hrane u našoj zemlji,  pa i sam cilj samodostatnosti kojemu težimo kao narod, tada će biti sve manje prostora za, kako ih ispravno nazivate, lovcima za potpore. Protiv te nezdrave pojave moramo se boriti već i u kontekstu općeg sociološkog pristupa životu u ruralnim prostorima. Zato je važno da sustav kontrole bude odgovoran i pravila jasno definirana kako bi potpore zaista došle do krajnjih i najpotrebnijih korisnika u seoskom prostoru i da se lažiranja onemoguće. Ne treba sumnjati da će na nas biti usmjerene i budne oči kontrole iz Europske komisije. 

Prvo samodostatnost, a onda izvoz

Što vidite kao najveći izvozni potencijal domaće poljoprivrede? Kako ga realizirati?

U izvozu domaće poljoprivrede već dugi niz godina dominiraju sirovinski proizvodi, najčešće žitarice, i to praktički odmah nakon žetve i obično bez produbljenih analiza tržišnih trendova. Jedan od velikih izazova pred hrvatskom poljoprivredom jest usmjerenje na duge uzgojne lance dodane vrijednosti u kojima se razvijaju specifične, trajne i prepoznatljive vrijednosti i kakvoća, cijenjene i na stranim tržištima. Naravno da postoje potencijali za izvoz obzirom na potencijale prostora i prirodnih uvjeta.

Samo, mi u Hrvatskoj, za početak, moramo sebi proizvesti dovoljno zdrave hrane za prehraniti narod i uspostaviti usporedno domaća tržišta. Posao je privatnih poduzetnika da prepoznaju moguće izvozne niše, a zadaća je države da im pomogne organiziranjem i izgradnjom fizičke i informacijske infrastrukture. Prema tome, naša je prva i prioritetna zadaća da osiguramo samodostatnost, a iskustva i kvalitetna dostignuća u tom smjeru mogu poslužiti i kao važan izvozni čimbenik. Također, jedna od važnih pretpostavki izvozu je snaga domaće prehrambeno-prerađivačke industrije i specifičnosti dosadašnjeg poslovanja istih na otvorenom tržištu. 

Samodostatnost vidite kao prioritet, a nju bi trebali osigurati OPG-ovi. Kako mislite unaprijediti domaće tržište poljoprivrednih proizvoda? Jer, stranci na našoj obali, bez obzira na potencijale i proizvodnju i dalje jedu odreske iz Argentine uz talijansko povrće i voće iz Španjolske. 

Da bi se OPG-ima omogućilo da budu uspješni na tržištu izloženom stranoj konkurenciji i pomognu u ostvarivanju prehrambene samodostatnosti potrebno je da oni izoštre svoju konkurentnost zadružnim ili sličnim organiziranjem u proizvodnoj i u tržišnoj sferi, a zadaća je države da im ciljanim investicijama, poreznim olakšicama ili na druge načine pomogne u stvaranju novih tržišnih struktura. Zato je takav projekt moguće ostvariti jedino u koordiniranoj suradnji i uz nezaobilaznu podršku drugih ministarstava u državi te jasno dogovorenu podjelu uloga između privatnog i javnog sektora. Ne trebamo pri tome izmišljati toplu vodu: primjeri takve suradnje lako su dostupni u mnogim razvijenim, a i nama bliskim zemljama. 

Dva osobito važna koraka moraju biti osnivanje Hrvatske poljoprivredne banke i već spomenuto aktiviranje privatnog i državnog poljoprivrednog zemljišta mjerama. Također, operativno prepoznati, organizirati i pomoći domicilne inicijative koje su već prisutne sa svojim proizvodima na najbližim tržištima, jačati njihovu poziciju i povezivati ih u kratke lance opskrbe svježom i autohtonom hranom. 

Mladih je na selu još uvijek premalo 

Mnoga se sela prazne, depopulacija je sve češća pojava. Koje mjere mislite provesti da zadržite mlade u ruralnom prostoru? 

Sve što navodite u vašem pitanju je neugodna realnost u koju nas je doveo niz loših odluka na nacionalnoj razini tijekom dugog niza godina i njima stvorene ili ojačane loše strukture i praksa. Mnogo naših nevolja ima svoje izvorište i u povijesnim događanjima, u nasilnom nametanju udruživanja u zadruge, zabrani povećanja veličine posjeda, svakovrsnoj diskriminaciji obiteljskih gospodarstava tijekom cijelog poratnog razdoblja itd. Jedan od često zaboravljanih grijeha bila je likvidacija domaće poljoprivredne banke nakon drugog svjetskog rata. 

Prema mladima poduzet je posljednjih godina niz mjera kako bi im se omogućilo da se trajno vežu uz poljoprivredu, a većina ih je pri tome iskazala i spremnost korištenja novih tehnologija i digitalnog povezivanja. No, mladih je još uvijek premalo – potrebno je razgovarati sa svima, bez obzira na veličinu posjeda, koji uzgajaju i proizvode hranu u Hrvatskoj te ih uključiti u održiv sustav s osnovnim smjerom na obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Zaista nam nije ugodno gledati niti živjeti u napuštenim selima, vidjeti neobrađenu i zaraslu zemlju i svakodnevne odlaske iz prostora. Situacija je više nego zabrinjavajuća i gotovo izvanredna. Upravo zato što želimo drugačije uključili smo se u Domovinski pokret i borbu za živo selo.

Hoćete li i kako kompenzirati očito buduće smanjenje EU omotnice za poljoprivredu? 

Ovu činjenicu ne držimo primarnim problemom. Naravno, dobro je doći do čim više sredstava koja se mogu plasirati u poljoprivredu. Zalažemo se, međutim, za što više odgovornosti prema sredstvima iz potpora, preispitivanje dosadašnjih mjera i prioriteta koji se nisu pokazali opće učinkovitima za selo i proizvodnju hrane. Više odgovornosti i strukturnih promjena kojih smo se ovdje dotaknuli mogu kompenzirati smanjenje omotnice.