Dokaz za EU: u Starom Gradu se čuva boca prošeka stara 125 godina

U jeku rasprava imamo li pravo na prošek, hoće li nam to pravo priznati EU, te dokazivanja koliko su stoljeća stari povijesni zapisi o pravljenju prošeka na prostoru Dalmacije, Slobodna Dalmacija došla je do senzacionalnog otkrića: na otoku Hvaru još postoji “živ“ dokaz stoljetne nazočnosti prošeka na ovim prostorima - živa puna boca prošeka starog 125 godina! Jurko Dragičević u svom restoranu “Pinetta” u Starom Gradu dandanas čuva prošek iz davne 1888. godine! I još nekoliko boca tek koju godinu mlađih!

Boce s vinom i prošekom čuvale se položene u pijesak

Otkud mu prošek iz pretprošlog stoljeća?

- Moja je majka dohranila gospođu Pinettu Preti iz roda Fabijani, koji su za života bili veleposjednici i trgovci mješovitom robom. Kad sam preuređivao konobu za wine bar, među antiknim namještajem nalazio se i jedan oveći drveni sanduk s raznim vinima i prošecima. Boce su bile položene u pijesak da bi se tijekom vremena što bolje očuvale.

Sa zadovoljstvom sam pred svatove na mom vjenčanju iznio dva prošeka iz 1941. i 1945. godine, nekim vinima smo počastili prijatelje, a u arhivi čuvamo četiri boce prošeka iz 1888., 1893., 1899. i 1912. godine.

Kako je riječ o posve tamnim bocama, je li riječ o bijelim ili crnim prošecima, znat ćemo tek kad ih jednog dana otvorimo u posebnoj prigodi. Ove boce svakako su dokaz da su naši preci prošek proizvodili i prodavali čak prije 125 godina. Pa tko bi nam onda sada to mogao zabraniti s obzirom na tako dugu tradiciju - veli Jurko Dragičević.

Otkrićem je oduševljen bio, kad smo ga nazvali, i prof. dr. Edi Maletić, predstojnik Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu:

- To je izvanredno otkriće! Koliko znam, to je onda najstarije hrvatsko vino, najstarija boca vina u Hrvatskoj uopće! Naime, sve naše arhive vina po Kutjevu, Iloku i drugdje stradale su u Drugom svjetskom ratu. Iz 19. stoljeća tako nemamo ni jednu bocu vina, osim ako je tko nema po privatnim arhivama, a i to su vjerojatno strana, a ne hrvatska vina.

Bilo bi dobro da se gospodin Dragičević javi Zavodu, jer ovo otkriće važno je i za nas i uopće pisanje o hrvatskom vinu u budućnosti. Ove stare boce posebno su dragocjene sada u dokazivanju stoljetne tradicije našeg prošeka.

Prošek je otporan, i kad stari, ne gubi na kvaliteti

Ovako stare boce prošeka ili vina prava su rijetkost i u svjetskim okvirima i bila bi prava grjehota otvoriti ih i ispiti na nekoj domaćoj feštici. Kakvog je okusa prošek u njima, to nitko ne zna. Neki će reći: moguće da je u tih 125 godina nestalo i boje i svega drugoga i da je unutra ostala samo vodica.

Tvrde da tolike godine ne bi izdržao čep, pa je bolje ne otvarati, nego ga samo čuvati, jer je takva boca dragocjenost sama po sebi, a na aukcijama po svijetu postiže cijenu i tisuće eura. Prof. dr. Maletić pak kaže da je moguće da je prošek u toliko staroj boci još uvijek u dobroj kondiciji:

- Ako išta može starjeti, a da ne izgubi na kvaliteti, to je prošek. On ima puno alkohola, puno ostatka šećera i to ga, za razliku od “običnih“ vina, drži. Znam da prošeci stareći nekoliko desetljeća mogu dobivati na kvaliteti, a što se poslije događa, nitko ne zna. Eto, prošek je, izgleda, sam ustao iz mrtvih, pojavio se osobno iz 19. stoljeća, u obranu svog stoljetnog postojanja. Bilo ga je na hrvatskim prostorima davno prije EU-a i bili bi europska sramota, grijeh i šteta da mu se zabrani daljnje pravo na život.

Autor: Meri Šilović / Mirko Crnčević