Danas tribina, sutra sjednica u Saboru - što će biti s ukrajinskom mega farmom?

U Sisačko-moslavačkoj županiji planira se projekt kakav Hrvatska dosad nije vidjela – integrirani peradarski kompleks kapaciteta većeg od 84 milijuna pilića godišnje. Dok ukrajinski investitor, Premium Chicken Company govori o radnim mjestima i razvoju, dio stručne i političke javnosti upozorava na ozbiljne okolišne, infrastrukturne i tržišne posljedice.

Što takav model znači za postojeće proizvođače piletine – osobito za obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja danas čine okosnicu ove domaće proizvodnje? Može li mega-kompleks ugroziti koncept kooperantske proizvodnje na kojem počiva hrvatsko peradarstvo i dovesti do gašenja manjih farmi?

O ovim i drugim pitanjima razgovarali smo s Dušicom Radojčić (Možemo!), predsjednicom Odbora za zaštitu okoliša i prirode Sabora RH uoči današnje tribine u Sisku te sjednice Odbora zakazane za sutra, 17. veljače, a na kojoj će se raspravljati o zakonitosti postupaka i mogućim kumulativnim učincima ovog projekta.

Sumnjivo je što su tribinu organizirali preko vikenda i koga su na nju pozvali

Kako komentirate da je tribina o ovoj temi organizirana u roku par dana i to za vikend?

Da, zanimljivo je da je ministar poljoprivrede David Vlajčić u subotu 14. veljače kasno popodne, što nije baš uobičajeno, najavio organizaciju tribine o mega–peradarskom kompleksu već za ponedjeljak 16. veljače u Sisku. Tajnik kabineta ministra osobno je telefonski kontaktirao ljude, a na prijedlog odgode termina, zbog prekratkog vremena za usklađivanje s drugim obavezama, utlimativo odgovarao negativno.

Više je nego sumnjivo da se preko vikenda organizira tako hitna tribina nakon više od godinu dana šutnje ministarstva poljoprivrede, kada se zna da zaposleni građani ne mogu sudjelovati na ovakvom skupu zakazanom u 13 sati, a predstavnici institucija ne mogu se odazvati u tako kratkom roku. Jedini cilj te navrat-nanos organizirane tribine zapravo je skretanje pozornosti s tematske sjednice koju sam zatražila. Za razliku od neobavezujućih tribina i okruglih stolova, treba znati da se na tematske sjednice saborskih odbora moraju odazvati i odgovarati na pitanja sve institucije, da se nakon rasprave donose zaključci koji su obvezujući za državne institucije, kao i mjere koje se nalažu. A to se pod svaku cijenu želi izbjeći, pa se koriste i sredstva poput ove.

Osim toga, zanimljivo je da su na tribinu pozvani predstavnici tvrtki ukrajinskih vlasnika Premium Chicken Company i Perutnina Ptuj-Pipo, dok npr. glavni konkurent Vindija, Koka d.d. - ne. Treba znati i da Ministarstvo poljoprivrede nema nikakvu nadležnost u postupcima procjene utjecaja na okoliš za dijelove mega-farme, koji su u završnoj fazi.

O ovoj će se temi članovi i članice Odbora za zaštitu okoliša i prirode Sabora RH konačno izjasniti na tematskoj sjednici sazvanoj za utorak 17. veljače.

Kako komentirate one koji kažu da ekološke argumente koristite kao svojevrsno političko sredstvo te da je protivljenje projektu politički motivirano?

"Ekološkim argumentima" i podrškom građanskim inicijativama koje se bore za svoje i zdravlje svog okoliša bavim se konstatno već više od dva desetljeća. Kao predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode bavim se slučajevima koje Odboru prijavljuju sami građani. Podržati te ljude u borbi pravo na kvalitetan život mogu svi. A da je protivljenje politički motivirano - mislim da je najprozirnija i najbedastija od svih isprika koju odgovorni za ovu situaciju u Sisačko-moslavačkoj županiji mogu izmisliti.

Na temelju kojih konkretnih okolišnih pokazatelja smatrate da je megaperadarski kompleks rizičan za Sisačko-moslavačku županiju?

U Sisku se planira samo jedan dio cjelokupnog procesa proizvodnje - klanje i prerada mesa te bioplinsko postrojenje. No, namjena bioplinskog postrojenja nije usklađena s Prostornim planom Sisačko-moslavačke županije, a sam zahvat ni prostorno-planskom dokumentacijom Grada Siska. Iz tog se razloga ne može izdati građevinska dozvola, što je na sjednici Odbora za zaštitu okoliša naveo i gradonačelnik Siska. Ako se ne može graditi postrojenje za obradu ogromnih dnevnih količina nastalog otpada iz svih dijelova mega-farme, pitanje njegova zbrinjavanja ostaje otvoreno jer studijama utjecaja na okoliš ono nije riješeno.

Do sada je proveden postupak ocjene o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu za 18 pojedinačno predstavljenih dijelova integralnog procesa, 2 pogona već su dobila rješenja o prihvatljivosti zahvata za okoliš, a za daljnjih 5 je postupak procjene utjecaja na okoliš u tijeku. Navedeni zahvati, podijeljeni su na dva nositelja zahvata ukrajinskih vlasnika - Premium Chicken Company (7 projekata) i Perutnina Ptuj - Pipo (11 projekata), pa bi zato bilo nužno sagledati cjeloviti proces i kumulativni utjecaj na okoliš koji je svakako veći od utjecaja svakog pojedinog projekta.

Dušica Radojčić: Institucije nisu odradile svoj posao

Zbog razdvajanja planiranih zahvata prema njihovim funkcionalnim namjenama mi nemamo uvid u stvarno opterećenje okoliša i utjecaj na ekološku mrežu. No, već je iz pojedinačnih studija utjecaja na okoliš koje se trenutno razmatraju jasno da se zbog ogromnih kapaciteta - više od 84 milijina pilića godišnje - radi o prevelikom opterećenju za lokalnu komunalnu i prometnu infrastrukturu. Tu je i niz drugih, studijama neodgovorenih izazova, poput biosigurnosnih, zdravstvenih i onih socio-ekonomskih.

270 milijuna pilića godišnje: Zašto planirane megafarme brinu građane Sisačko-moslavačke županije?

Dnevni zahvat vode je 4000 m3 te ista dnevna količina otpadnih voda s visokim koncetracijama fosfora i dušika koji mogu izazvati eutrofikaciju u okolnim vodama, prekomjerno obogaćivanje dušikom i fosforom ugrožava vodene ekosustave. Rezervoari amonijaka kapaciteta su 63 tone, 122 tone krutog otpada dnevno, 60 teških teretnih vozila dnevno uz dodatni transport za bioplin. Tu su i buka i neugodni mirisi koji će se širiti do naseljenih dijelova grada Siska. Na svega nekoliko stotina metara je osnovna škola, dječji vrtić, sportska dvorana, Dom zdravlja i Dom za starije osobe.

Smatrate li da su institucije odradile posao procjene utjecaja na okoliš kako treba? Koji su zaključci sastanka održanog 4.veljače s nadležnim institucijama?

Nisu, a razlog je upravo taj što nije procijenjen učinak svih zahvata zajedno kako na prirodu, okoliš i lokalnu zajednicu, tako i na domaću peradarsku proizvodnju.

Na sjednici Odbora za zaštitu okoliša održanoj 20. siječnja predložila sam iz tog razloga hitno održavanje tematske sjednice pod nazivom "Planovi izgradnje golemih peradarskih kompleksa u Sisačko-moslavačkoj županiji: zakonitost, procjena utjecaja na okoliš i održivi razvoj lokalnih zajednica“. Članovi Odbora utvrdili su potrebu održavanja prethodnog sastanka svih relevantnih aktera kako bi se informirali o slučaju. Sastanak s predstavnicima Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Hrvatske poljoprivredne komore - Odbora za peradarstvo, te jedinica lokalne samouprave na kojima se planiraju zahvati Grada Siska, Općine Velika Ludina, Općine Sunja i Općine Lekenik održan je 4. veljače bez prisutnosti javnosti. Predstavnici Sisačko-moslavačke županije nisu se odazavali sastanku.

Nije bilo zaključaka jer se obvezujući zaključci usvajaju tek na tematskoj sjednici. Od predstavnika jedinica lokalne samouprave nismo čuli preveliko oduševljenje, a neki su jasno rekli da zahvate nije moguće realizirati zbog neusklađenosti s prostornim planovima. Predstavnica Ministarstva zaštite okoliša rekla je da su postupci procjene utjecaja u tijeku i da ih ne može komentirati, ali i da se ne slaže s tvrdnjom da je nužna kumalativna procjena utjecaja jedinstvenih proizvodnih procesa. Od predsjednika Odbora za peradarstvo čuli smo protivljenje projektu peradarske mega-farme i jer bi s njenom realizacijom domaća proizvodnja kolabirala.

Na odgovor ministrice Vučković čekala sedam mjeseci

Jeste li o ovoj temi komunicirali s ministricom zaštite okoliša, Marijom Vučković?

Zastupničko pitanje postavila sam još u srpnju 2025. godine i to na temelju prijava građana i udruga Odboru za okoliš. Ministarstvu zaštite okoliša trebalo je čak 7 mjeseci da odgovori, odgovor sam dobila tek u veljači 2026. Postavila sam pitanje o statusu izdavanja dozvola u nadležnosti ministarstva svakog zasebnog dijela projekta, da obrazlože zbog čega nije procijenjen kumulativni utjecaj na okoliš svih dijelova mega-projekta peradarskog kompleksa i što će tim povodom poduzeti i je li za Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije izrađena Strateška studija utjecaja na okoliš te u okviru nje procijenjen utjecaj cijelog peradraskog kompleksa. Pitala sam i kako to da su slični projekti istog poduzetnika odbijeni zbog mogućeg negativnog utjecaja na okoliš i zajednicu u Austriji i Francuskoj, a u Hrvatskoj je ocijenjen kao prihvatljiv.

Dobila sam odgovor o statusu postupaka procjene utjecaja na okoliš, o tome da je kumulativni utjecaj svakog pojedinačnog zahvata procijenjen u odnosu na zahvate u neposrednom okruženju, ali ne i cijelog peradarskog kompleksa jer se kumulativni utjecaji cijelog kompleksa može isključiti zbog međusobne udaljenosti pojedinačnih zahvata. Doznali smo i da svi zahvati peradarskog kompleksa nisu obuhvaćeni postupcima strateške procjene za Prostorni plan Sisačko-moslavačke županije, što drugim riječima znači da nije procijenjen njihov zajednički utjecaj. Što se usvajanja primjedbi javnosti u rješenju o (ne)prihvatljivosti zahvata za okoliš tiče, kažu da će “razmotriti primjedbe javnosti”, no, nažalost, iskustva postupaka procjene utjecaja na okoliš govore suprotno.

Kažete da se hrvatski peradari protive izgradnji ovoga kompleksa. Jeste li razgovarasli s malim proizvođačima, kako njih potaknuti na veću, ali održivu proizvodnju?

Prema riječima predstavnika ministarstva poljoprivrede na sastanku u Odboru za zaštitu okoliša, Hrvatska je postigla 85-postotnu samodostatnost peradarske proizvodnje. Rekao je da je peradarski sektor tehnološki dobro posložen, da tvrtke ulažu i da se bilježi konstantan rast potražnje i proizvodnje. Naveo je da uvozimo oko 22.000 tona mesa peradi i jednodnevih pilića godišnje, ali i izvozi podjednake količine proizvoda. Predsjednik Odbora za peradarstvo Hrvatske poljoprivredne komore zbog svega izražava veliku zabrinutost.

Naveo je da je samodostatnost bliže 100%, te da postotak samodostatnosti smanjuje turistička sezona, kada je u Hrvatskoj 5, a ne 4 milijuna ljudi, pa se zbog toga dio piletine mora uvoziti. Drži da treba poticati domaću proizvodnju kroz stimulaciju postojećih proizvođača putem EU fondova. Posljednjih 7 godina proizvođači piletine nisu bli u mogućnosti doći do EU sredstva koja su neophodna za izgradnju novih ili renoviranje postojećih objekata. Kada bi se osigurala ta sredstva samodostatnost bi se brzo vratila na 100%, gdje je i bila prije nekoliko godina. Domaći peradari imali bi tako šansu zadovoljiti sve domaće potrebe, pa i izvoziti.

Proizvođači piletine ne žele ulagati jer ne znaju kakva im je budućnost

Dodao je da se upravo planira novi natječaj za EU fondova koji će obuhvatiti sve stočarske sektore - osim proizvodnje piletine. Ako ministarstvo poljoprivrede misli da ne treba poticati domaću proizvodnju piletine, jer taj sektor najbolje stoji po samodostatnosti, pita se zašto bi gradili najveće farme pilića u Europi? To nema nikakvog smisla. Treba osigurati EU sredstva za sektor proizvodnje piletine kako bi se u sadašnjem konceptu podigla proizvodnja da ponovo postignemo potpunu samodostatnost.

Svi proizvođači koji sada proizvode piletinu su u strahu, ne žele ulagati jer ne znaju kakva im je budućnost zbog planiranih projekata. I ne samo u Hrvatskoj već i u okolnim zemljama poput Slovenije ili Austrije. Hrvatska se mora nedvosmisleno suprotstaviti ovim megalomanskim projektima, kao što su se suprotstavile Francuska, Austrija i druge zemlje, kako bi poručila postojećim proizvođačima da stoji iza njih i da mogu planirati budućnost u peradarskoj proizvodnji. Trebamo poticati sadašnji koncept jer je desetljećima dokazao da vrlo dobro funkcionira i da Hrvatska proizvodi piletinu vrhunske kvalitete. Na tome trebamo graditi budućnost.

Ovaj bi projekt uništio obiteljske farme i devastirao ruralni prostor, koji je razvijen upravo zahvaljujući obiteljskim farmama koje sada postoje. Dodatna opasnost takvih megalomanskih farmi uz epidemije ptičje gripe koja hara Europom posljednjih godina nerazumno je i ne postoji opravdan razlog zašto bi Hrvatska bila poligon za takvo nešto.

Koliko bi se radnih mjesta otvorilo, a koliko malih OPG-a zatvorilo?

A što je s otvaranjem značajnog broja radnih mjesta koje najavljuje investitor? Kako odgovoriti građanima koji u tome vide razvojnu priliku za Sisak?

Projekt koji ima tako razorne posljedice po okoliš, zdravlje ljudi i lokalnu zajednicu ne može se opravdati otvaranjem radnih mjesta. Lokalna građanska inicijativa prikupila je 8000 potpisa protiv realizacije projekta, već su jedan prosvjed organizirali, a 21. veljače organiziraju i drugi, u Zagrebu. Otvorenih će se ruku prihvatiti svaka razvojna prilika, no pokazani otpor govori da lokalno stanovništvo u tom projektu nije prepoznalo svoj interes. Neke druge države EU odbile su podržati takve mega-peradarske farme. Kada su se francuski peradari, pa i sam francuski premijer, usprotivili takvim megafarmama, nekakvo se zvono za uzbunu ipak i kod nas trebalo upaliti.

Peradari se pribojavaju velike investicije ukrajinskog investitora

Na kraju, čak i da projekt nema toliki utjecaj na okoliš i zdravlje, treba usporediti koliko bi se nisko plaćenih radnih mjesta otvorilo, a koliko bi se obiteljskih farmi zatvorilo i bi li time u konačnici izgubili ili dobili.

Koji razvojni model u Možemo! nudite kao alternativu – što konkretno umjesto toga?

Specifično u sektoru poljoprivrede se na političkoj razini mora riješiti jedan od najvećih problema poljoprivrednika i malih proizvođača hrane, a to je pristup tržištu i predvidljivost plasmana. Vrlo često su proizvođači žrtve visokih troškova posrednika i nedostatne vlastite ili zajedničke infrastrukture za čuvanje, obradu, skladištenje, zamrzavanje ili sušenje prehrambenih proizvoda.

Stoga je naš prijedlog za koji se sustavno zalažemo u Saboru da se na svim razinama vlasti - od nacionalne do lokalne - uvede sustav zelene javne nabave hrane i pića za javne subjekte poput vrtića, škola, bolnica, javnih ustanova, državne i lokalne samouprave uz kriterij udaljenosti proizvođača i načina proizvodnje (ekološki uzgoj). Takav program već nekoliko godina uspješno provodimo u Gradu Zagrebu.