Čovjek je najvrjedniji hrvatski proizvod

Najveća hrvatska vrijednost jest hrvatski čovjek, seljak, koji često, zbog manjka informacija, pogrešno postupa - ističe Željko Mavrović, osnivač i vlasnik tvrtke Eko Mavrović, s prometom od gotovo 40 milijuna kuna, u nedjelju izabran za čelnog čovjeka Hrvatskog seljačkog saveza.

Mnogi će reći da ste za mjesto predsjednika Saveza natjecali samo zato kako biste pomogli vlastitoj proizvodnji. Planirate li u politiku?
- Ja sam već sada uspješan poslovni čovjek, pohlepu nisam osjećao nikad, niti hoću i ne želim ništa što nisam zaslužio. Politikom se nisam bavio, niti ću se njome baviti, no želim joj biti blizu, da vidim što radi.

U kojem bi smjeru trebala ići hrvatska poljoprivreda?
- Poticaji u poljoprivredi kod nas su već usmjereni na mala gospodarstva i smatram to dobrim. Mala su gospodarstva mnogo fleksibilnija, spretnija i dosjetljivija u odnosu prema velikim tvrtkama. Često mi ljudi kažu da će nas veliki "pojesti", što je moguće samo ako čovjek nema jasnu viziju. Čak i multinacionalne kompanije danas počinju biti saveznice malih gospodarstava. Zato treba stvarati "grozdove", ali istodobno imati svoju neovisnost, mogućnost izlaska.

Kolika bi, prema Vašem mišljenju, trebala biti cijena kruha u Hrvatskoj, jer već je sada među višima u Europi?
- Ljudi misle da ako pšenica stoji 1,20 kuna, kruh treba stajati isto toliko. Nitko, međutim, ne vidi "skrivene" troškove proizvodnje. Ne vjerujem da bi kruh trebao biti jeftiniji, no vjerujem da bi pšenica trebala dobiti više novca.

Koji bi svoj proizvod Hrvatska trebala "gurati" pod svaku cijenu?
- Vrijednog čovjeka! Možemo uvesti milijarde kuna u tehnologijama, no ništa nam ne vrijedi bez angažiranog čovjeka koji će raditi 25 sati na dan i buditi se još jedan sat ranije. Ljudi su se kod nas, međutim, ulijenili, svi govore da smo mala i siromašna država. Ustvari, jako smo bogati, jer dok u New Yorku, kad ostanete bez posla, možete samo gristi asfalt, kod nas svatko ima kod koga prespavati, 90 posto ljudi ima neku kuću, stan. S nostalgijom ćemo se sjećati ovih vremena. Sustav Zapada samo daje moćnijima priliku da budu još moćniji. Ne postoji čovjek koji ne može postati uspješan, no naš seljak mora shvatiti da sama proizvodnja mlijeka ili pšenice nije dovoljna nego da se mora pozabaviti i marketingom, odnosima s javnošću i ostalim.

Može li Hrvatska samu sebe prehraniti?
- Definitivno i to mnogo kvalitetnije i s mnogo manje kemikalija. Hrvatskoj samo nedostaje optimizma, svi su se orijentirali na brzu zaradu, na trgovinu, jer čim netko čuje da će mu za uspjeh trebati deset, dvadeset godina, odustaje. Previše svega uvozimo i ključ je zato u motiviranju čovjeka da sam nešto učini, ne samo na selu nego općenito. Problem je što nas Europa gura u nešto što mi ne bismo htjeli, u nešto veće, ekstenzivnije. Primjerice, u proizvodnju sjemena i slično, umjesto da na naše pašnjake, kojih imamo, dođu goveda koja će se zdravo hraniti.

Autor: Bojana MRVOŠ PAVIĆ