Blagdan je sv. Antuna Padovanskog, omiljenog sveca cijeloga svijeta

Jedan od najomiljenijih i najčašćenijih katoličkih svetaca upravo je sv. Antun Padovanski čiji se blagdan slavi danas, 13. lipnja.

Prema izvorima, rođen je 1195. godine u Lisabonu, u Portugalu, u plemićkoj obitelji, a na krštenju dobiva ime Fernandez Martin de Bulhorn.

Već s 15 godina ušao je u samostan augustinaca u Lisabonu, a nakon što je bio duboko potresen mučeništvom petorice franjevaca u Maroku pridružio se franjevačkom redu. Bio je, kažu, poznat po izvanrednim propovijedima, dubokoj teološkoj mudrosti i jednostavnom, ali snažnom životu vjere.

Putovao je i propovijedao u Italiji i Francuskoj, boreći se protiv hereza i vraćajući mnoge vjeri. Zapisano je da je, kad su ga u Riminiju stanovnici odbili slušati, pošao propovijedati ribama koje su u velikom broju provirile iz vode. U jednom drugom gradu, pišu, postavio je izazov krivovjercima. Doveo je izgladnjelu mazgu koja se poklonila pred posvećenom hostijom, zanemarivši hranu koju su joj ponudili.

Preminuo je sa samo 36 godina, 13. lipnja 1231. u Arcelli kod Padove. Crkveni izvori navode da su mu posljednje riječi bile: "Vidim svojega Gospodina", a prema predaji, u tom su trenutku padovanska djeca bez da im je to netko rekao, istrčala iz svojih kuća i zavikala: "Umro je svetac, umro je sveti Antun."

Samo godinu dana nakon njegove smrti, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim.

Poznat je kao svetac koji "pomaže pronaći izgubljene stvari", ali i zaštitnik, posebno siromaha i onih u nevolji. Često se stoga prikuplja "kruh svetog Antuna" kao milostinja za potrebite.

Zazivaju ga za zaštitu djece, pomoć kod neplodnosti i porođaja, ali i za pomoć u ljubavi i braku. Smatra se zaštitnikom putnika, ribara i mornara odnosno onih koji su na putu, posebno na moru. Općenito, sveti Antun Padovanski je "svetac cijeloga svijeta" i mnogi ga mole za pomoć u bilo kojoj životnoj teškoći.

Njegov blagdan posebno se svečano slavi u Padovi i u franjevačkim zajednicama, a iznimno je poštovan i u hrvatskom narodu. Mnoge crkve i samostani nose njegovo ime.

Katolička crkva ističe i da su njegove riječi iz propovijedi poticaj svakom kršćaninu, a itekako aktualne i danas: "Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka djela govore. Prepuni smo riječima, a prazni djelima."

Inače, "Kruh svetog Antuna" ili "Kruh svetog Ante" je naziv za humanitarnu i karitativnu akciju, odnosno praksu prikupljanja milodara i pomoći za siromašne i potrebite, inspiriranu upravo njegovom ljubavlju i skrbi prema najugroženijima.

Kao porijeklo akcije spominje se čudo s djetetom koje se dogodilo nakon smrti sv. Antuna. Legenda kaže: neko se dijete po imenu Tomasino utopilo igrajući se. Očajna majka zavapila je svetom Antunu, obećavši da će siromasima darovati onoliko brašna (ili kruha) koliko je težak njen sin, ako se vrati u život. Čudo se dogodilo, dijete je oživjelo, a majka je ispunila svoje obećanje. Ova praksa, poznata kao "pondus pueri" (težina djeteta), postala je temelj za davanje milostinje u čast svetog Antuna.