Autohtonim pasminama do četiri puta većih poticaja

U okrilju južnog Velebita na 500 metara nadmorske visine malo je naselje Vučipolje. U tom malom mjestu udaljenom šest kilometara od Jasenica živi samo jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Tako je danas, a tako je bilo i prije Domovinskog rata, samo je tada obitelj Božića bila brojnija. Već početkom rata, 1991.g. poginuo je najmlađi sin obitelji Jure Božić, prva žrtva Velebita, dok je 2003. g. umro nositelj gospodarstva otac Šime i vođenje je preuzela majka Danica (1949.) sa sinovima Josom i Jerolimom. Jerolim (1965.), zaštitar, sve slobodno vrijeme provodi u radu na imanju, dok samo godinu stariji Joso (1964.) po zanimanju strojobravar, istinski je stočar kozar.

Najjači obrovački stočari

- Prije rata imali smo kombinirano stado ovaca i koza i bili smo najjači stočari obrovačkog kraja i koze koje danas imamo su potomci naših koza prije rata, a sačuvali smo ih u progonstvu u Lukovom Šugarju, kaže Danica.

Braća su uvidjela da je puno teže pašariti s miješanim stadom te su se preorijentirali na kozarstvo jer su uvjeti uzgoja u ovom području puno prihvatljiviji za koze nego za ovce. Danas posjeduju stado od 200 grla autohtonih pasmina koza, hrvatske šarene i hrvatske bijele koze. Iako je stado manje ima veću vrijednost jer je jedno od rijetkih u Zadarskoj županiji u Upisniku uzgajivača uzgojno valjanih životinja za dvije izvorne pasmine te na taj način gospodarstvo omogućuje daljnje stvaranje i širenje uzgojno valjanje populacije izvornih pasmina koza dok samo gospodarstvo ostvaruje tri do četiri puta veće poticaje MPRRR-a. U širokom krugu na desetke kilometara nema niti jednog drugog stočara tako da nemaju međupastirskih problema oko ispaše, ali zato imaju problem s predatorom.

- Jedina smo meta vuku od Maslenice do Tulovih greda, kaže Joso i dodaje:

- Nekad je s Velebita do Vučipolja vodilo desetak kozjih staza, a odatle puteljci do Zrmanje i vukovi su se spuštali sve do Zrmanje, a danas su kozje puteve zamijenile asfaltne seste koje vijugaju poput zmija i isprepliću se tako da do Vučipolja treba proći ispod tri vijadukta. Vukovi prate naše stado i tu je kraj, dalje na jug ne mogu, a mi ne možemo nikada pronaći stradale životinje jer takav je teren, škrape nekoliko metara duboke i ponekad koza završi u bijegu na dnu, nekad živa i desetak dana. Ako pak pronađemo ostatke, ljeti su mumificirani, to je otprilike desetog dana i tada nemamo prava vještačenja, a niti odštete. A, koza je svojeglava, nju nije stvorio Bog, već vrag i da bi se ovim poslom bavilo treba odrastati s njima, od malih nogu i voliti to, kaže Jerolim.

Blagodati Velebita

Dok pokazuje dvjestotinjak jaradi u stopu ga prati sin, trogodišnji jedinac Jure. Jednako tako mali Jure trči po kršu između oštrog kamenja do plandišta (ljetne jare) odraslih koza, potiplje se, pada, ali kao da to nije ništa nastavlja dalje, a ni stric Joso ni otac ne obraćaju pozornost. Otac Jerolim uzeo ge je u naručje samo kako bi pokazao nesvakidašnju rijetkost, jasen koji je izrastao na stoljetnom hrastu, a hrast bi svojim opsegom mogao parirati i slavonskim stoljetnim hrastovima tako da u podvelebitskom kršu izgleda poput diva, kao da se snagom natječe s velebitskim vrhovima.

- Inače, za vrijeme ljetne omarine kada gori nebo i kamen ispod njegove krošnje kao da si u drugoj zoni, jer vjetar s Velebita pokreće lišće guste krošnje i imaš osjećaj da te hladi ventilator, kaže Joso.

Tu blagodat su prepoznale i koze te kada dođu do hrasta neće dalje. Ipak, često moraju dalje. Kada mjesecima nema kiše, nestane ispaše, trava sasuši stado ide na visinske pašnjake na predio Zjača, ispod Debelog brda na 1000 m n/v. Osim dobre ispaše i svježine kozama je to klimatsko liječenje, tako da se vrate izvrsnog zdravlja i u izvrsnoj kondiciji, ali ne samo koze, već i pastiri. Slažem se što se tiče zdravlja i kondicije, ali ima tu i one druge strane, kaže Joso pa dodaje:

- Gore si sam i sva je odgovornost isključivo na tebi samom, a opasnost vreba sa svih strana, od vuka, poskoka, zvončića, jer koze pasu po zvončićima, a problem je i voda pa iako ima izvora, do njih se mora preći više kilometara. No, što se tiče vode isti problem imamo i u Vučipolju, zapravo još veći, kaže Jerolim. Kada bismo imali vodu, mi bismo ovdje imali raj i mogli bismo i povećati stado ili proširiti proizvodnju, razmišljati primjerice o mužnji koza i proizvodnji sira, ali ovako ne smijemo niti sanjati o tome. Od petog mjeseca mi kupujemo vodu, nadovezuje se Joso pa broji cisterne po 10 m kubnih, u petom dvije, u šestom četiri, sedmi i osmi smo na Velebitu, deveti tri i deseti dvije cisterne, a to je samo minimum, sve ovisi kakva je godina, a kako je pošlo globalno zatopljenje, možemo očekivati samo više i sve skuplje. Sada je cijena jedne cisterne od 10 kubika 600 kn i molimo Boga da ne poskupi. Doista je šteta da ovi mladi ljudi nemaju elementarne uvjete za malu siranu i proizvodnju kozjeg sira jer to im je neizrečena želja, a sir bi bio vrhunske kvalitete s obzirom na tradicinalan način držanja i ishrane koza gdje se ne koriste vanjski inputi ili, ako se koriste, tada su vrlo niskog intenziteta. Osim toga cijelo područje od Zadra do Maslenice, Obrovca i Krupe pa sve do Gračaca nema niti jednog značajnog proizvođača domaćeg sira, a niti potencijalnog pa tako ni korisnika nepovratnih sredstava (do 200.000 kn) Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka.

Svega sedam uzgajivača

Hrvatska kozarska i ovčarska proizvodnja, za razliku od drugih stočarskih grana, temelji se na našim autohtonim pasminama koje čine 80% ukupne populacije. U Republici Hrvatskoj uzgojno selekcijski rad u kozarstvu provodi se u populaciji od 10.575 uzgojno valjanih koza, kod 185 uzgajivača i 5 pasmina. U Zadarskoj županiji uzgojno selekcijski rad i program gnojidbenog stvaranja koza provodi se u populaciji od petstotinjak uzgojno valjanih koza, kod svega 7 uzgajivača, u okviru sljedećih aktivnosti: kontrola reproduktivnih osobina u svim stadima s uzgojno valjanjim kozama; kontrola mliječnosti u stadima mliječnih pasmina koza; upis novih uzgajivača u upisnik uzgajivača uzgojno valjanih životinja.

Pri upisu novih uzgajivača osnovni kriteriji su: pri upisu uzgajivača koji uzgajaju neku od inozemnih pasmina koza odobrava se upis onim uzgajivačima koji nova stada formiraju kupnjom MATIČNIH (muških i ženskih) rasplodnih grla (s dvije poznate generacije) iz uzgojno valjane populacije koza.

Pri upisu novih uzgajivača koji uzgajaju neku od hrvatskih izvornih pasmina koza (ovaca) ne postavlja se uvjet po kojem uzgajivač mora posjedovati grla kupljena iz uzgojno valjane populacije za tu pasminu. Osnovni je uvjet pri upisu na temelju vanjštine procijenjena pripadnost pasmini, zatim pozitivno ocijenjena mogućnost provođenja planskog pripusta i stvaranja uvjeta za kontrolu proizvodnih odlika.

Postupci u provedbi kontrole proizvodnih osobina koza (ovaca)

Da bi uzgajivač bio upisan u Upisnik uzgajivača uzgojno valjanjih grla trba podnijeti zahtjev za upis u Upisnik najbližoj stočarskoj službi i potpisati ugovor o provedbi uzgojno selekcijskog rada kojim se definiraju prava i obveze koje takav uzgajivač ima. Uvjet je da uzgajivač ima najmanje 20 grla mesnih ili mliječnih pasmina, a njihovo podrijetlo dokazuje uzgojnim certifikatima o podrijetlu ( uzgojne potvrde ili rodovnici )koje izdaje Hrvatski stočarski centar ( HSC ). UZGOJNA POTVRDA se izdaje za upisana grla obuhvaćena uzgojno selekcijskim radom, a u bazi podataka imaju upisanu najmanje roditeljsku generaciju. RODOVNIK se izdaje za grla čiste pasmine koja su obuhvaćena uzgojno selekcijskim radom i čiji su djedovi i bake upisani u matičnu knjigu iste pasmine.

zahtjev za rodovnik ili uzgojnu potvrdu podnosi uzgajivač područnoj stočarskoj službi na za to propisanom obrascu. Na zahtjev se obavezno upisuju životni brojevi grla za koje se traži uzgojni certifikat, te njihova pasmina i spol. Ukoliko se radi o bremenitim ženskim grlima potrebno je upisati i podatke o pripustu (datum i HB ili šivotni broj jarca ili ovna s kojim je grlo pripušteno).

Autor: Ana Grgas