Po prvi put, 16 nepoštenih poslovnih praksi koje je jednostrano nametnuo bilo koji trgovinski partner bit će zabranjene širom EU.
Na snazi su nova pravila koja će osigurati kompletnu, 100% zaštitu europskih poljoprivrednika, kao i malih i srednjih dobavljača, od nepoštenih poslovnih praksi u lancu opskrbe hranom.
Novo zakonodavstvo EU obuhvaća poljoprivredne i prehrambene proizvode koji se plasiraju na europskom tržištu.
Po prvi put, 16 nepoštenih poslovnih praksi koje je jednostrano nametnuo bilo koji trgovinski partner (trgovci na malo, prerađivači hrane, trgovci na veliko, zadruge, organizacije proizvođača, pojedinačni proizvođači) bit će zabranjene širom EU.
Države članice morat će imenovati tijela odgovorna za primjenu novih pravila. Imenovana tijela imat će ovlast za izricanje novčanih kazni i pokretanje istraga nakon pritužbi.
Nepoštene, takozvane "crne" trgovačke prakse, zabranjene su bez obzira na okolnosti.
Sve bliži cilju: Direktiva zabranjuje 16 nepoštenih trgovačkih praksi
Neke od njih su nepoštivanje roka plaćanja od 30 dana za kvarljive proizvode, odnosno 60 dana za nekvarljive proizvode. Tu je i otkazivanje narudžbe u prekratkom roku za kvarljivu robu, kao i jednostrane izmjene ugovora od strane kupca.
Primjer koji se navodi o brošuri, vrlo je slikovit.
Veletrgovac srednje veličine očekuje velike vrućine za koje planira nabaviti veću količinu dinja od jednog manjeg poljoprivrednog proizvođača ili udruženja. No, veletrgovac nema dovoljan kapacitet hladnjača za toliku isporuku. Ispostavi se da je vrijeme bilo puno hladnije od očekivanog pa veletrgovac proda manje dinja, a ostatak brzo propada. Zbog toga trgovac na veliko mora odbaciti dio isporuke, a prilikom plaćanja proizvođaču, ne želi platiti naručeni dio dinja koje nije uspio prodati, ostavljajući ga u gubitku koji je rezultat lošeg planiranja i skladištenja veletrgovca.
Istovremeno, "sive" trgovačke praske su dozvoljene samo u slučajevima ako se dobavljač i kupac oko njih dogovore na jasan i nedvosmislen način. Kao što je objašnjeno u brošuri, jasan dogovor treba osigurati transparentnost i predvidivost, odnosno, obje strane znaju što su i koja su njihova prava i obaveze.
Siva praksa tiče se, na primjer, aktivnosti promocija, marketinga i oglašavanja, za koje kupac nudi određene usluge dobavljaču kako bi bolje promovirao njihov proizvod, ali očekuje da dobavljač sudjeluje u ovim troškovima.
Evo i primjera. Kreće sezona roštiljanja, a kupcima su posebno zanimljivi janjeći kotleti. Trgovac želi promicati njihovu prodaju, ali i drugu opremu za roštiljanje i planira cjelovitu marketinšku strategiju koja će uključiti lokalne radio oglase i reklame za janjetinu u njegovim katalozima. Janjetinu će nabaviti od lokalnog poljoprivrednika, ali želi da i on sudjeluje u akciji i to tako što će isporučiti veću količinu janjetine, ali po sniženoj cijeni. Također, taj bi poljoprivrednik trebao pomoći financirati marketinšku kampanju. Ovo stvara dodatnu vrijednost za uzgajivača koji će zaključiti da je ova strategija dobra za promicanje prodaje njegovih proizvoda.
U svakom slučaju, sada je na državama članicama da svaka za sebe odrede nadležno tijelo koje će provoditi propisane zabrane te odrediti njihova minimalna ovlaštenja.
Na izvršnim vlastima je da odluče kako će koristiti ova ovlaštenja, u konkretnim slučajevima, a ona se sastoje u tome da se kazne kupci koji primjenjuju nepoštene trgovinske prakse.
Tagovi
Autor