Umro je Zlatko Šimić. Jebiga.

Novinarskim je krugovima danas prijepodne poput munje prostrujala vijest ‘umro je Zlatko Šimić’, naš kolega, prvo pero agrara Jutarnjeg lista i Hanza medije. 

Napustio ovaj Svijet iznenada i rano, jutros u 57. godini života. 

Javlja mi kolegica, koja je netom prije saznala, sva zadihana, šokirana. Kako i ne bi, kad smo dijelili iste frontove, radili na sličnim temama, tražili iste poljoprivredne (ne)istine, godinama.

Zlatko je bio novinar golemog opusa, iza njega su ostale tisuće ispričanih priča. Bio je verbalni genij od kojeg smo mi ostali smrtnici mogli samo učiti. Lucidnost njegovog tijeka misli, baš kao i način ekspresije, dižu ga u najviše redove medijske piramide. On je nju nerijetko i nadilazio, krećući se cik-cak po crti koja razdvaja postulate novinarske struke od domene umjetnosti. 

Kreativni boem. Poročni osobenjak. Novinar i umjetnik. Suprug i otac.

Dok pišem ovaj kratak omaž već ga vidim kako ‘nabije’ ovo naše naricanje nad činom njegove smrti. Šimić je bio takav, britak i pomalo brutalan, ali njegov je izričaj uvijek bio protkan dozom inteligentnog ciničnog humora. 

Rođen u Požegi, novinarstvo diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Karijeru je otpočeo u nekadašnjem Vjesniku, da bi se 1998. godine pridružio redovima Jutarnjeg  lista. Bio je dugogodišnji član Društva agrarnih novinara Hrvatske

Kraj života nije trenutak za šale, ali u njegovom društvu nikada smijeha nije manjkalo. 

Nedostajat će njegov nepredvidiv duh, njegova dovitljiva riječ. Domaći je agrar danas ostao bez najvećeg kroničara.

On sada više nije s nama, ali hipotetski, da ga pitam što da stavim u naslov ovog štiva, imam osjećaj da bi on rekao, ‘piši jebiga’.

Pa eto Zlatko, neka bude kako želiš.

Zbogom!

Otišao je jedan od posljednjih kroničara pada našeg agrara. Zbogom, Šime

Pogreb će se održati u subotu, 11.11.2023. godine u 13 sati na Gradskom groblju Sv. Elizabete u Požegi.