Blaženi Alojzije Stepinac prije svećeništva studirao agronomiju i radio na obiteljskom imanju

Alojzije Stepinac u hrvatskoj je javnosti ponajprije poznat kao zagrebački nadbiskup i kardinal te jedna od najvažnijih osoba Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, a Stepinac se i danas smatra jednim od crkvenih velikana 20. stoljeća.

No iza njegove poznate crkvene uloge krije se i manje poznata životna epizoda, ona poljoprivredna. Naime, prije nego što je odlučio krenuti putem svećeništva, Stepinac je ozbiljno razmatrao život u civilnom svijetu, posvećen obiteljskom imanju i radu na zemlji.

Studij agronomije kao životni plan

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Stepinac se 1919. godine upisao na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Taj izbor nije bio slučajan, njegov otac očekivao je da će sin Alojzije preuzeti upravljanje već značajnim obiteljskim posjedom, a studij agronomije trebao mu je omogućiti stručna znanja za razvoj gospodarstva.

Ipak, Zagreb mladog studenta nije oduševio. Prema zapisima i svjedočanstvima, Stepinca su razočarali društveni život i moralne prilike s kojima se susretao među vršnjacima. Nakon prvog semestra napušta studij bez polaganja ispita i vraća se kući.

Po povratku u rodni Krašić Stepinac se posvećuje poljoprivrednim poslovima. Otac ga postavlja za upravitelja Kamenareva, jednog od najvećih obiteljskih posjeda. Ondje se uključuje u rad katoličke mladeži i aktivno prati društvena i politička zbivanja.

U tom razdoblju Stepinac razmišlja o budućnosti koja je izgledala posve drugačije od one koju će kasnije živjeti – planirao je ostati na zemlji, oženiti se i živjeti kao angažirani vjernik laik. Bio je pretplatnik stručnih i gospodarskih listova, mnogo je čitao i pokušavao unaprijediti obiteljsko gospodarstvo.

"Mama, nisam ti ja za gospodara"

Stepinac nije bio tek formalni upravitelj imanja. Svjedočanstva govore da je fizički radio na zemlji, u vinogradu i na poljoprivrednim poslovima, poznat po disciplini i ozbiljnosti. Njegove krašićke dane franjevac Benigar opisuje kao mirne, skromne i zamišljene, a navodi se i kako je Stepinac, vozeći vino na prodaju u Karlovac, jednom rukom držao uzde, a drugom krunicu.

Jedna anegdota posebno se prepričava: dok je prevozio bačve u vinograd, konji su se na strmini poplašili te su zajedno s kolima i teretom završili u potoku. Kada se vratio kući, majci je navodno kratko rekao: "Mama, nisam ti ja za gospodara.“

Ta rečenica često se tumači kao trenutak u kojem je shvatio da njegov život ipak ide drugim putem.

Poljoprivrednik Otto von Bismarck, prije nego postaje kancelar napustio je studij agronomije

Otac ga je u to vrijeme poticao na ženidbu te mu je čak prenio znatan posjed kako bi se mogao skrasiti. Stepinac se počeo udvarati Mariji Horvat, kćeri svog nekadašnjeg osnovnoškolskog učitelja. Dopisivali su se pismima, no s vremenom je Stepinac pokazivao sve manje interesa. Marija mu je vratila prsten, a njihova prepiska kasnije je sačuvana i objavljena nakon Stepinčeve smrti.

Poljoprivreda kao važan dio Stepinčeva identiteta

Iako se na kraju odlučio za svećenički poziv, Stepinčeva mladost pokazuje da je bio duboko povezan sa selom i poljoprivrednim načinom života. Njegov primjer uklapa se i u širi povijesni kontekst tzv. "svećenika agronoma“, koji su kroz hrvatsku povijest često bili nositelji obrazovanja i napretka ruralnih zajednica.

Stepinac je tako, prije nego što je postao nadbiskup i kardinal, bio i mladić koji je ozbiljno planirao budućnost na zemlji – među vinogradima, poljima i poslom seoskog gospodarstva. Ta manje poznata epizoda dodatno oslikava njegov karakter: skroman, radin i duboko ukorijenjen u život običnog čovjeka.