U Europu može putovati samo "Hrvatski proizvod"

Neosporna je činjenica da u Istri ima dobrih pčelara i proizvođača meda međutim čemu je potrebno isticati proizvode iz svakog dijela Hrvatske. To može služiti za lokalnu uporabu, ali danas kada smo ušli u EU i kada trebamo plasirati naše proizvode krajnje je vrijeme da ih počnemo nazivati isključivo kao hrvatski proizvod. Nije nikakva novost da smo mi Hrvati skloni hvalisati se. Sve bi to bilo dobro da u tome često ne pretjerujemo. Naučno je dokazano da su tlo i klimatski uvjeti u Dalmaciji, posebno na priobalju i otocima, najpovoljniji za uzgoj kvalitetnih vinograda i maslinika. Velik broj raznovrsnog mediteranskog ljekovitog bilja najbolja je ispaša za naše pčele, pa da i proizvedu med vrhunske kvalitete sa vrlo dobrim ljekovitim svojstvima.

Najviše se ističe med od kadulje, vriska i drače koji sa svim parametrima spadaju u najkvalitetnije i najljekovitije medove, pa nikome ne pada na pamet da ih posebno ističe. Na Otoku Hvaru imamo također vrsne pčelare i proizvođače meda, Stjepan Dulčić iz Brusnika sa 200 pčelinjih zajednica, Jurica Rubin iz Jelse također sa preko 150 pčelinjih zajednica, sudjeluju na raznim manifestacima i svaki od njih ima velik broj priznanja za svoje proizvode.

Na području Trogira pčelarstvo je dobro razvijeno i vrlo je poznat pčelar Ante Kasalo koji također pored vrhunskog meda proizvodi i cijelu paletu proizvoda od meda. Na području Primoštena najbolji je pčelar i medar gospodin Gracin koji uz med proizvodi veliku paletu likera i drugih napitaka.

Nekada kada je u Pčelarskom Savezu Hrvatske pčelarstvo bilo daleko organiziranije Zadružni savez Dalmacije je organizirao svake godine manifestaciju "Ambrozijana" na kojoj su se okupljali pčelari iz cijele Lijepe naše. Dana se oko toga skrbe sami pčelari i okupljaju se na Sajmu Pčelara koji se svake godine organizira.

Organizirana promidžbe koja je u nas dosegla takav razmjer da postaje smiješna i degutantna, više šteti nego koristi pčelarima. Razne tiskovine, radio i televizija naprosto opsjedaju naše građane ogromnom količinom promidžbenog materijala da to doista nema smisla. Nije to samo pitanje meda već i drugih proizvoda, vina, maslinovog ulja i niz drugih proizvoda. Uzmimo samo usporedbu ulja, 1 litra suncokretovog ili biljnog ulja košta 8-12 kuna, a za maslinovo ulje istrani traže i do 80 kuna. Kao da suncokretovo i biljno ulje pada s neba, a zna se koliko troška, rada i znoja treba dok se uzgoji plantaža suncokreta, soje ili uljne repice. Ako je maslinovo ulje toliko zdravije onda živalj koji obitava na području gdje se maslina uzgaja i proizvodi i konzumira veće količine ulja ne bi nikada bili bolesni i živjeli bi dvostruko dulje od onih koji konzumiraju ova jeftina ulja. Vrši se promidžba doista svega i svačega bez ikakve logike i stvarnosti.

Mislim da niti med od slavonskog bagrema ili livadnog cvijeća, med sa velebitskih ispaša nije ništa manje vrijedan od istarskog meda pa makar ga pčele pravile i od tartufa.

Posljednji je trenutak da shvatimo da mi u EU možemo plasirati proizvode samo jedinstvenim nazivom "Hrvatski proizvod". Mi smo suviše mali da bi mogli količinski konkurirati, naš adut je samo kvaliteta proizvodnje naših autohtonih proizvoda ali ih moramo prestati svojatati Istarski, Slavonski, Dalmatinski i dr. Za našu internu uporabu ponavljam možemo nazivati kako nas volja ali prema EU može ići samo Hrvatski med, Hrvatsko vino, Hrvatsko ulje, Hrvatski kulen, Hrvatski pršut i drugo. Za plasman proizvoda EU ne prepoznaje individualnog proizvođača već samo udružene u određene asocijacije, bilo to udruge, zadruge ili bilo kako ih zvali. Ali kako smo mi mala zemlja najbolje je da nastupamo zajednički I ponudimo svijetu zdrav i kvalitetan proizvod samo pod oznakom Hrvatski proizvod kako nas svijet i prepoznaje.

Foto: RGBStock.com