Pčelinji proizvodi: vosak

Voskovi su proizvodi životinjskog, biljnog, mineralnog ili sintetičkog porijekla, voštanog su opipa, s temperaturom tališta iznad 30⁰C i male tvrdoće.

Od voskova životinjskog porijekla najpoznatiji je pčelinji vosak koji spada u složene tvari čiji sastav nije do kraja objašnjen. Utvrđeno je da sadrži složene masne kiseline, ugljikohidrate, aromatske i obojene supstancije o kojima ovisi boja koja može biti od blijedožute do žutosmeđe. Uz niz drugih sastavnica, bogat je vitaminima A i F. Zbog visoke cijene, pčelinji vosak često se krivotvori dodacima mineralnih ili sintetičkih voskova, parafinom i sl.

Pčelinji vosak nalazimo u nekoliko oblika:

• vosak za satne osnove koji se koristi u pčelarstvu
• žuti vosak koji ima opću primjenu
• bijeli vosak koji se najviše koristi u kozmetici
• mumo, gorski znoj, kameno ulje ili niz drugih naziva mješavina je voska, meda, propolisa i matične mliječi koji se pod utjecajem vremena fosilizirao, a nalazimo ga u spiljama ili pukotinama stijena, najviše u Sibiru, ali se nalazi i u drugim krajevima iznad 1.500 m nadmorske visine. Boja mu varira od crne do kestenjastosmeđe. Tretira se kao nacionalno bogatstvo jer sadrži rijetke aminokiseline, posebne minerale i masne kiseline, a koristi se od davnina kao čudesan eliksir za liječenje najrazličitijih teških bolesti.

Pčelinji vosak je proizvod voskovnih žlijezda mladih pčela od 3 do 18 dana starosti. Kad u prirodi ima pčelinje paše, poslije 18. dana voskovne žlijezde kod pčela zakržljaju, pa bez mladih pčela u pčelinjoj zajednici nema proizvodnje voska. Pri proizvodnji voska utrošak energije kod pčela izuzetno je velik, tako da za 1 kg voska utroše čak 8 kg meda.

Pčele vosak koriste za izgradnju:

• radiličkog i trutovskog saća
• matičnjaka
• poklopaca za poklapanje zrelog meda
• građevnjaka i zaperaka u košnici.

Postupak izgradnje stanica saća veoma je interesantan i za ljudski um neshvatljiv jer se gradnja saća odvija u potpunom mraku bez ikakvih crteža i projekata - s velikom preciznošću grade pravilne šesterokute uz najekonomičniji utrošak voska koji im služe za deponiranje meda, konzerviranje peluda i za uzgoj legla.

Pčelinji vosak ima prijatan miris, posebno ako ga zagrijemo. Na sobnoj temperaturi postaje plastičan, a u vodi je netopiv, dok se topi u toplim masnim i eteričnim uljima, što ima naročitu primjenu u farmaciji i kozmetici.

Talište pčelinjeg voska je od 58 do 68⁰C, što ovisi o primjesama. Ako u vosku ima više propolisa, točka tališta nešto je viša, što je slučaj kod taljenja starog saća. Pliva na vodi jer mu je masa oko 0,965 kg/dm³. Kako je pčelinji vosak prirodna materija fine spužvaste strukture, može sadržavati patogene spore i nepoželjne rizidue lijekova koje pčelari koriste u liječenju pčela, pa zbog toga treba koristiti oprezno, samo dopuštene lijekove i prirodne preparate.

Pčelinji vosak napada i voskov moljac koji ga uništava, posebno starije saće ukoliko nije čuvano od pčela ili je pčelinja zajednica slaba. Rezervno saće u skladištima štiti se najčešće parama octene kiseline ili spremanjem na hladna mjesta, u protivnom - voskov moljac u neprikladnim spremištima ili napuštenim košnicama može u potpunosti uništiti taj dragocjen proizvod. Da bismo sačuvali staro saće, mora se pretopiti u sunčanim ili parnim topionicama tako da dobijemo kolute čistog voska koje ne napadaju voskovi moljci. Proizvodnja voska kod prostokošničarstva (pletara) je bila veća jer se saće koristilo samo jedanput i potom uzimalo iz košnice kako bi se dobio med u saću, muljani med ili med za dobivanje mednih napitaka, kao medovina, medno vino i dr., koje se najviše koristili medičari - licitari, a iz ostatka saća izrađivali svijeće. Pčelarenjem s pokretnim saćem proizvodnja voska je pala jer se izgrađeno saće koristi više godina, pa i med u saću.

Med u saću ima daleko višu cijenu jer je to garancija da je izvorni med poklopljen voštanim poklopcima, a ima antibakterijsko i antimikotično djelovanje, pa je zbog toga vrlo koristan za ljudsko zdravlje.

Ukoliko se odlučimo konzumirati med u saću, potrebno je uzimati manje komadiće, kao kocke šećera, nekoliko puta na dan. Svaki komadić saća s medom treba žvakati što dulje, da se med otopi u ustima, a saće žvakanjem pretvori u sitne komadiće koje je potom preporučljivo izbaciti iz usta. Ovo preporuča narodna medicina kako bi se suzbili upalni procesi u usnoj šupljini. Med u saću može se dobiti u kutijama, tzv. boksuzima ili kao djevičansko saće zalito medom u staklenkama.

U prošlosti, kad nije bilo plastičnih masa, pčelinji je vosak bio cijenjen i vrlo tražen jer se koristio za impregnaciju tkanine, drveta, pa čak i brodova, a bio je i prva podloga za pisanje prije papira koja se mogla višekratno koristiti. I danas pčelinji vosak ima široku primjenu u raznim granama industrije, farmacije i kozmetike. Vitamini A i F u vosku su odgovorni za postizanje glatkoće, vlažnosti i čvrstoće kože jer se jako dobro miješa s uljima, mastima i kremama.

Međimurski pčelari trebali bi više proizvoditi med u saću jer je svake godine sve veća potražnja zbog vjerojatno jednog provjerenog ljekovitog pripravka koji ću opisati:

Prema receptu onkološkog instituta iz Moskve, sastoji se od 300 g aloe vere - listova biljke samljevenih u stroju za meso ili sl.
Biljka treba biti stara od 1 do 6 godina (što je starija, to je bolja). Biljku prije upotrebe ne zalijevati pet dana.

U sastojku se nalazi još:

• 500 g nadomjestka kave „Divka“ ili sl.
• 0,7 l kvalitetnog crnog vina
• 500 g čistog 96-postotnog etilnog alkohola
• 2 žlice meda
• 400 g zatvorenog meda u saću.

Sastojci se dobro izmiješaju, posebno med u saću, ostave na tamnom i hladnom mjestu i dobro zatvore. Tekućina se šesti dan procijedi, i to količina potrebna za tjedan dana, a ostali sadržaj ostavi se dalje na tamnom i hladnom mjestu.

Ocijeđen pripravak koristi se dva mjeseca godišnje 3x1 žlica 2 sata prije jela pet dana, a nakon toga jedan sat prije jela. Prema tvrdnjama onkološkog instituta iz Moskve, pomaže pri liječenju niza bolesti, što mi potvrđuju i konzumenti takvog pripravka. Pomogne li nekome ovaj pripravak u očuvanju zdravlja, bit ću sretan jer - zdravlje je najveće bogatstvo.

Autor: Ivan Šopar