Najučinkovitiji su oprašivači i pravi timski igrači, ali pčelama je potrebna stalna briga

Medonosne vrste pčela smatraju se najvrjednijim, najbrojnijim i najučinkovitijim oprašivačima poljoprivrednih kultura i cvjetnica općenito. Ta pčela leti u radijusu oko tri kilometra da sakupi hranu za zajednicu u kojoj živi. Mnoge divlje pčele, samice na primjer, imaju radijus leta od samo otprilike 150 metara. Zbog sve većeg broja monokultura i uništavanja njihovih prirodnih staništa sve ih je manje, kao primjerice i bumbara.

Medonosne pčele ne proizvode samo med i vosak, već i oprašuju voćke i brojne druge biljke, a briga pčelara u uzgoju je da te vrijedne male životinje budu zdrave. Pčela se smatra najmanjom, ali najvažnijom stokom o kojoj ovise brojne poljoprivredne grane. Vrlo je učinkovita u svom poslu i pravi je timski igrač.

U svom nastojanju da sakupi hranu za sebe i svoju zajednicu, osim meda koji je njihov najpoznatiji proizvod sakupljaju i cvjetnu pelud, gotovo u istim količinama kao i med. Računa se u prosjeku po 20 do 30 kilograma od oba ta proizvoda. Uz to proizvode vosak, matičnu mliječ i propolis koji su i kod nas postali proizvodi iz svakodnevne upotrebe u kućanstvima.

U Republici Hrvatskoj ima oko 12.000 ljudi koji ponosno nose naziv pčelar. Indirektno je još prema procjenama oko 80.000 ljudi povezano s tim zanimanjem. Sam interes za pčelarstvo kao i svugdje u svijetu kad je poljoprivreda u pitanju varira kroz godine, on raste i pada ovisno o godini je li dobra ili loša. Jedan dio trenda je tzv. "Urbano pčelarstvo" koje je postalo hobi koji također nadahnjuje mnoge mlade ljude.

Posao pčelara nije samo ubrati med i ostale proizvode koje pčele sakupljaju. Potrebno je puno vremena za ispravno vođenje i njihov uzgoj. Važan je to posao, jer šuplja stabla drveća u kojima pčele tradicionalno žive sve su rjeđa. S druge strane je pritisak varoze sve veći i veći. Velika većina medonosnih pčela ne bi dugo preživjela u divljini zbog širenja te male parazitske grinje - nametnika na tim vrijednim kukcima.

Danas se na pčelinjacima uglavnom drže u košnicama od drveta ili stiropora. Pčelar bi ih tijekom sezone rojenja trebao posjetiti barem jednom tjedno i provjeriti je li s njima sve u redu. Kako tijekom sezone pčele teže dijeljenju zajednice i stvaranju rojeva, može se dogoditi da se taj roj nepovratno izgubi što bi za njega značilo da moguće u većini slučajeva ovisno o lokaciji i vremenu ne bi opstao sam u prirodi. Posebno ako je s njime "otišla na put" i grinja varoe - najveća prijetnja pčelama danas.

Važnost svih pčela u prirodi poznata je, no treba im ukoliko se nađu u situaciji vrlo često pomoći u njihovom nastojanju da se dijele i opstanu kao takve. Ponekad rojevi slete u nemogućnosti pronalaska bolje lokacije na način da su prijetnja građanstvu. Tada se građani mogu pouzdati u Hrvatsku pčelarsku službu 112 koji su organizirani za te situacije i učinkovito potpuno besplatno na poziv dolaze i rješavaju problem. Pčele nakon toga smještaju u košnice, liječe i po potrebi prihranjuju kako bi do zime u tom novom staništu osigurale sve potrebne uvjete preživljavanja tijekom zime do proljeća.