Listopad je za pčelare mjesec koji naizgled djeluje mirno, ali je zapravo skriveno ključan

Listopad je za pčelare mjesec koji naizgled djeluje mirno, ali je zapravo skriveno ključan. Pčelinja aktivnost znatno se smanjuje, a zajednice se tiho pripremaju za nadolazeću zimu. Iako se obim posla postupno smanjuje, svaka radnja izravno utječe na to hoće li pčelinja zajednica uspješno prezimiti i hoće li u proljeće započeti novu proizvodnu sezonu snažnim društvom.

U kontinentalnim dijelovima Hrvatske se razlika između dnevnih i noćnih temperatura počinje jasno povećavati. Danju temperature mogu biti još relativno blage, ali noću se već osjeća hladnoća. Ritam aktivnosti pčelinje zajednice se mijenja, matica postupno smanjuje ili potpuno prestaje s polaganjem jaja, a posljednja generacija zimskih pčela postupno izlazi iz stanica. Te pčele, izlegnute u kolovozu, rujnu i početkom listopada, nose odgovornost za održavanje temperature zimskog klupka tijekom cijele zime i za njegovanje novih pčela u rano proljeće. Njihovo zdravstveno stanje i brojnost izravno određuju uspjeh zimovanja pčelinje zajednice.

Prirodno formiranje zimskog klupka

Kada vanjska temperatura padne ispod 11 do 12 stupnjeva Celzija, pčele se počinju okupljati u zimsko klupko unutar košnice. Klupko se obično formira na području zadnjeg legla koje instinktivno smanjuju nadolaskom hladnijih dana i bespašnog dijela godine, rade ga na dakle saću gdje se nalazi posljednja generacija legla. Ako leglo još postoji, skupit će se oko njega; ako je leglo već potpuno izašlo, odabrat će posljednje saće iz kojeg su pčele izašle kao središte klupka.

Struktura klupka ima izuzetnu organiziranost. Središte je uvijek mjesto gdje se nalazi matica, a oko nje su mlađe radilice, dok su na vanjskom sloju starije radilice. Vanjske pčele povremeno mijenjaju mjesta s unutarnjima kako bi se izmjenjivale u grijanju. Temperatura u središtu klupka održava se između 25 i 30 stupnjeva Celzija, dok se na rubnom području spušta na oko 10 stupnjeva. Bez obzira na to koliko vanjska temperatura padne, pčele će trošenjem meda proizvoditi toplinu kako bi održale taj temperaturni gradijent.

Pčelinja zajednica u listopadu potroši oko 2 kilograma meda, ali taj broj može varirati ovisno o godini, snazi zajednice i vremenskim uvjetima. Što je zajednica jača, to je bolja njezina sposobnost zadržavanja topline, a potrošnja meda po pčeli je niža upravo zato je uspješnost zimovanja jakih zajednica znatno veća od slabih.

Posljednje unutarnje prilagodbe zajednice

Radilice obavljaju važan unutarnji posao: preraspodjelu zaliha meda unutar košnice. Med prenose blizu mjesta gdje će se formirati klupko, kako tijekom zime ne bi morali putovati na velike udaljenosti do hrane. Istodobno, pčele propolisom zatvaraju sve pukotine na košnici, što je njihov prirodni obrambeni mehanizam protiv hladnog vjetra i uljeza.

Pčelari u ovom mjesecu trebaju promatrati je li zajednica dovršila te pripreme. Ako se ustanovi da je raspored zaliha meda nepovoljan, može biti potrebna ručna intervencija prilagodbom položaja saća kako bi se klupko usmjerilo na najbolje mjesto. No ta radnja mora biti izuzetno pažljiva jer prekomjerno uznemiravanje remeti već uspostavljeni ritam temperaturne regulacije zajednice.

Posljednji pregled i nužne radnje

Razdoblje je kada pčelar obavlja posljednji temeljitiji pregled. Svrha tog pregleda je samo jedna: potvrditi ima li zajednica maticu. Zajednica bez matice zimi gotovo sigurno neće preživjeti, a umjesto da polako ugine tijekom zime, bolje ju je što prije spojiti sa zajednicom koja ima maticu.

Pregled treba obaviti za sunčanog i bezvjetrovitog dana, a radnja mora biti brza. Otvaranje košnice u tom razdoblju rasipa dragocjenu toplinu i može izazvati pljačku - pčele iz drugih zajednica mogu ući u košnicu i oteti med. Zato vrijeme pregleda treba skratiti na najmanju moguću mjeru, a pozornost usmjeriti samo na to postoji li matica i je li meda dovoljno, bez detaljnog pregledavanja svakog saća.

Ako se tijekom pregleda ustanovi da je zajednica izgubila maticu, pčelar mora odlučiti brzo. U listopadu više nije moguće uzgojiti novu maticu, a jedini izlaz je spojiti zajednicu bez matice sa susjednom zajednicom koja je ima. Pri spajanju treba zadržati samo jednu, obično mlađu i onu s boljim rezultatima polaganja jaja. Spajanje treba obaviti u večernjim satima, koristeći klasičnu metodu s novinama kako bi se mirisi dviju zajednica postupno stopili i izbjegao žestoki sukob koji izaziva izravno spajanje.

Za zajednice koje su očito preslabe, ali još imaju zdravu maticu, pčelar također može razmotriti njihovo spajanje s jakom zajednicom. Slabe zajednice same po sebi nose izuzetno visok rizik zimovanja, a spajanjem se ne samo osigurava sposobnost prezimljavanja jake zajednice, nego i pčele iz slabe zajednice mogu dati svoj doprinos u jakoj zajednici. Tu odluku treba donijeti do početka listopada kako bi spojena zajednica imala dovoljno vremena ponovno organizirati zimsko klupko.

Uređivanje i zaštita saća

Mjesec je to također ključnog razdoblja za uređivanje i skladištenje viška saća. Ljetne nastavke i saće koji su se koristili za skladištenje meda trebalo je do tog trenutka već skinuti s košnica, jer ako se prazno saće ne obradi na vrijeme, izuzetno je podložno napadu voštanog moljca.

Ličinke voštanog moljca buše saće, ostavljajući za sobom isprepletene tunele i niti, a u težim slučajevima cijelo saće može postati nepregledna masa neupotrebljivog voska. Pri listopadnim temperaturnim uvjetima aktivnost voštanog moljca možda još nije potpuno prestala, a ako se saće čuva na toplijem mjestu, šteta će se nastaviti.

Prostor za čuvanje saća treba biti suh, prozračan i hladan. Tradicionalne metode uključuju sumporenje, ali treba imati na umu da sumpor ubija samo odrasle jedinke i ličinke voštanog moljca, a ne i jajašca, pa se sumporenje mora ponoviti nakon dva tjedna. Mogu se koristiti i druge provjerene metode zaštite od štetnika, ali bez obzira na odabranu, redovita provjera uskladištenog saća je neizostavna. Ako se ustanovi da je voštani moljac ponovno aktivan, potrebno je odmah ponoviti postupak.

Saće koje još sadrži manje količine meda može se staviti izvan pregradne ploče ili iznad poklopca jake zajednice kako bi pčele očistile saće prije nego što se pohrani. No uvjet za tu radnju je da je zajednica zdrava i dovoljno jaka, inače proces čišćenja može izazvati pljačku.

Toplinska izolacija i prozračivanje košnice

O tome treba li u listopadu dodati toplinsku izolaciju košnici, u pčelarskim krugovima postoje različita mišljenja. Tradicionalni pristup naginje tome da se izolacijski materijal počne dodavati, ali suvremena pčelarska praksa pokazuje da pretjerana izolacija može biti štetna za zajednice normalne snage. Klimatskim promjenama i taj dio postaje nepotreban.

Temeljno načelo izolacije košnice je sljedeće: pomoći zajednici da smanji temperaturne oscilacije, a ne stvoriti topli unutarnji okoliš. Pretjerana izolacija dovodi do toga da se klupko prerano raširi, aktivnost pčela se povećava, potrošnja meda ubrzava, a vlaga unutar košnice teško izlazi. Najveća opasnost unutar zimskih košnica često nije hladnoća, nego vlaga. Tijekom proizvodnje topline trošenjem meda, pčele za svaki kilogram potrošenog meda proizvedu oko 1 litre vode. Ako se ta vlaga ne može pravovremeno izbaciti, kondenzira se na stijenkama košnice i saću, što dovodi do vlaženja pčela, pojave plijesni i bolesti.

Zato se u listopadu težište izolacije treba staviti na zaštitu od vjetra i vlage, a ne na puko postizanje temperature. Za Langstrothove košnice, na poklopac se može staviti nekoliko slojeva novina ili valovitog kartona kao jednostavan izolacijski sloj; za AŽ košnice, slični materijali mogu se staviti iznad matične rešetke ili iznad ventilacijske mreže. Svrha tih mjera nije zagrijavanje košnice, nego usporavanje gubitka topline iz košnice, uz istovremeno omogućavanje izlaska vlage kroz ventilacijsku strukturu.

Regulacija prozračivanja jednako je važna. Ventilacijski otvori na poklopcu Langstrothove košnice mogu se okrenuti u poluotvoreni položaj, prema prednjoj strani košnice, čime se osigurava protok zraka, ali se izbjegava izravno upuhivanje hladnog vjetra. Pukotine na samom tijelu košnice ne treba potpuno zatvarati jer je odgovarajuća izmjena zraka nužna za sprječavanje kondenzacije unutar košnice.

Mjere protiv glodavaca i vlage

Prije prvog mraza pčelar mora obaviti jedan važan posao: postaviti zaštitnu rešetku na letište. Miševi u jesen traže topla mjesta za zimovanje, a košnica je za njih izuzetno privlačna. Ako miš uđe u košnicu, glodat će saće, na dnu košnice nagomilavati otpad, a stalno uznemiravanje spriječit će zajednicu da održi stabilno zimsko klupko, što na kraju može dovesti do slabljenja, pa i uginuća zajednice.

Veličina oka zaštitne rešetke na letištu treba biti takva da pčele mogu normalno ulaziti i izlaziti, ali da spriječi prolaz mišu. Vrijeme postavljanja ne smije biti prerano jer bi to moglo utjecati na posljednju fazu jesenske paše, ali ni prekasno — mora se završiti prije nego što noćna temperatura stabilno padne ispod granice mraza.

Istodobno treba prilagoditi i nagib košnice. Treba biti blago nagnuta prema naprijed kako bi kondenzirana voda iz košnice mogla otjecati kroz letište, a ne nakupljati se na dnu. Ako je košnica postavljena na ravnom terenu ili nagnuta prema natrag, zimska voda unutar košnice namočit će dno i donje saće, što će ozbiljno naštetiti zajednici.

Jesensko suzbijanje varoe

Listopad je ključno razdoblje za suzbijanje varoe. U tom je trenutku broj poklopljenog legla u zajednici znatno smanjen, a mnoge zajednice potpuno prestaju s polaganjem jaja, što znači da velik broj varoa gubi skrovište i izlaže se na tijelu pčela, pa se učinkovitost akaricida znatno povećava.

Šteta koju varoa nanosi nije samo u sisanju hemolimfe. Novija istraživanja pokazuju da varoa uglavnom hrani masno tijelo pčela - tkivo ključno za skladištenje energije, regulaciju imuniteta i detoksikaciju. Hranjenjem varoe ozbiljno slabi imunološki sustav pčela, a istodobno se prenose brojni virusi, među kojima je najopasniji virus deformiranih krila. Pčela koju je varoa ugrizla ne samo da ima skraćen životni vijek nego i drastično smanjenu otpornost na bolesti.

Varooza - najveća prijetnja pčelinjim zajednicama: Bez sustavne zaštite pčele ugibaju

Strategija suzbijanja treba se temeljiti na prethodnim rezultatima praćenja. Ako je u rujnu proveden učinkovit tretman, težište listopada treba biti na potvrdi učinka suzbijanja i, ako je potrebno, na dopunskom tretmanu. Dostupni preparati uključuju oksalne kiseline i timolne proizvode, ali treba paziti na temperaturne uvjete. Oksalna kiselina najbolje djeluje u razdoblju bez legla, dok timol zahtijeva određenu temperaturu za isparavanje.

Svaki postupak suzbijanja varoe treba strogo slijediti upute proizvođača kako bi se izbjegla prekomjerna uporaba koja dovodi do prekoračenja ostataka lijekova u pčelinjim proizvodima. Istodobno, ne preporučuje se slijepo provođenje tretmana bez podataka iz praćenja jer prekomjerna uporaba ne samo da rasipa resurse nego može ubrzati razvoj otpornosti varoe na akaricide.

Uređenje okoliša pčelinjaka

Listopadski pčelarski poslovi uključuju i održavanje samog okoliša pčelinjaka. Bojanje i popravci košnica trebaju se obaviti u tom razdoblju, dok je aktivnost pčela smanjena, a zajednice još nisu potpuno ušle u stanje zimovanja. Pri bojanju treba koristiti proizvode niske toksičnosti za pčele i osigurati da se potpuno osuše prije nego što pčele dođu u dodir s njima.

Orijentaciju i položaj košnica također vrijedi ponovno razmotriti. Idealan zimski položaj je zaklonjen od vjetra i okrenut prema suncu, ali treba imati na umu: ako je košnica zimi izložena izravnom sunčevom svjetlu, to može potaknuti pčele da izlijeću iz košnice tijekom hladnih dana. Pčele koje izađu, a padnu na snijeg ili hladne predmete, ubrzo gube sposobnost kretanja i uginu. Zato "toplina" zimskog sunca može biti zamka.

Ako u blizini pčelinjaka postoji potreba za vodom, može se postaviti pojilica. No treba paziti da se, kako temperature padaju, pčele u hladnoj vodi lako utapaju. U pojilicu treba staviti plutajuće predmete poput slame ili drvenih pločica kako bi pčele mogle sigurno stajati na rubu vode i piti. U vodu se može dodati mala količina meda kako bi se pčele privukle, ali količina mora biti minimalna jer bi inače izazvala pljačku.

Zimske pripreme pčelara

Kako se obim posla u pčelinjaku smanjuje, listopad je i razdoblje kada se pčelar okreće unutarnjem radu i pripremama za sljedeću godinu. Čišćenje, popravak i zamjena pčelarske opreme mogu se obaviti u tom razdoblju. Okviri, matične rešetke, hranilice i drugi pribor korišteni tijekom sezone treba temeljito očistiti, ukloniti propolis i vosak, a oštećene dijelove popraviti ili zamijeniti.

Za samog pčelara, deseti je mjesec dobro vrijeme za sređivanje evidencije i analizu učinka protekle sezone. Koje su zajednice bile najbolje, koje matice treba zamijeniti, koje mjere upravljanja treba prilagoditi, ti će zapisi tijekom zime postati osnova za planiranje sljedeće godine. Pčelarstvo je djelatnost koja uvelike ovisi o iskustvu i promatranju, a svaki je sezonski uspjeh ili neuspjeh vrijedan pažljive analize.

Zimskim zajednicama nije potrebno često uznemiravanje. Posljednji važan posao u tom mjesecu možda je upravo naučiti "pustiti" zajednicu da u miru dočeka zimu, nakon što su obavljene sve potrebne pripreme. Pčele bolje od svakog pčelara znaju kako prezimiti; zadaća je njegova da im prije listopada stvori što bolje uvjete, a zatim vjeruje njihovom instinktu.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor