Hrvatska ignorira Codex Alimentarius

Med, propolis, vosak, pelud, matična mliječ, pčelinji otrov, samo su neki od pčelinjih proizvoda koje možemo naći na hrvatskom tržištu. O sigurnosti pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj na 7. Mysticu okupljenima je govorio doc.dr.sc. Dražen Lušić s Medicinskog fakulteta u Rijeci.

"Ako me pitate jesu li pčelinji proizvodi na tržištu sigurni, rekao bih da jesu. Sigurnost proizvoda je odgovornost pčelara, ne inspektora kako većina misli. Pčelari su dobili mogućnost legalnog izlaska na tržište, ali u isto vrijeme im je država dala status subjekta u poslovanju sa hranom što znači i određenu odgovornost", rekao je Lušić.

Zemlja proizvodnje pčelinjih proizvoda?

Potrošači u 21. stoljeću imaju pravo znati kakav proizvod kupuju, bilo da je riječ o GMO proizvodima o kojima se vodi velika rasprava na razini Europske unije ili zemlji podrijetla pčelinjih proizvoda, problemu koji usprkos uredbi Europske unije u Hrvatskoj još uvijek nije riješen na radovoljavajući način.

"Hrvatska je potpisnica Codexa Alimentariusa, zbirke međunarodnih standarda za hranu, smjernica i kodova dobre prakse kojima je glavna namjena zaštita zdravlja potrošača i osiguranje poštenih postupaka u trgovini hranom. Taj isti Codex (koji je Hrvatska potpisala još 1994. godine) nalaže da svaki med na deklaraciji ima napisanu zemlju proizvodnje, bilo da je riječ o mješavini ili ne", kaže Lušić.

Grci su otišli korak dalje

"Nažalost Hrvatska ignorira i Codex i uredbu EU koja kaže to isto te na deklaracijama u hrvatskim trgovinama u slučaju mješavine meda ne vidimo zemlje podrijetla. Iz našeg Ministarstva poljoprivrede nam govore kako oni samo slijede direktivu Europske komisije koja kaže kako se na deklaraciju mora staviti mješavina iz EU, pri tom zaboravljajući da uredba obvezuje, a direktiva ne. Da to nije istina govore nam primjeri Italije, Grčke i Cipra koje na svojim deklaracijama imaju napisane sve države iz kojih med potječe. Grci su u tome otišli čak i korak dalje, te se kod njih čak i na uvezenom medu piše porijeklo svih zemalja", rekao je Lušić pokazujući prisutnima jednu deklaraciju iz Grčke na kojoj se jasno vide imena četiri zemlje porijekla pčelinjeg proizvoda.

David protiv Golijata

U Europi je trenutačno na snazi velika brorba protiv GMO proizvoda na policama europskih trgovina. Kako je riječ o borbi Davida protiv Golijata pokazuje nam primjer pet njemačkih pčelara koji su 2005. godine Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu tužili Bavarsku jer su analizom u svom medu pronašli pelud Monsantovog GMO kukuruza koji se uzgajao u njihovoj neposrednoj blizini, zbog čega su njihovi proizvodi postali neprikladni za tržište. EU u teoriji ne dozvoljava GMO proizvode na svom tržištu, a ako i ima GMO-a mora se strogo deklarirarati i ne smije prelaziti 0.9% u masi.

Petorica pčelara su nakon šest godina borbe dobili bitku i Sud je 2011. godine presudio da su i med i dodaci prehrani na bazi peludi koji potječu od GMO kultura hrana koja sadrži sastojke koji potječu od genetski preinačenih organizama. Iako je sud u presudi rekao kako se s obzirom na porijeklo, ta hrana mora deklarirati kao GMO, Europska komisija je promjenom jedne riječi (engleske riječi ingredient u constituent) dozvolila stavljanje takvog GMO meda na tržište bez oznake.

GMO u nekim zemljama norma

"Europska organizacija profesionalnih pčelara ne pristaje na to i bori se za vraćanje izvorne odluke suda u Strasbourgu. Hoće li u tome uspjeti teško je reći, ali kako je riječ o odluci koja ne utječe samo na med već ima implikaciju na cijeli niz drugih prehrambenih proizvoda, nadajmo se da će uspjeti".

Na tržištu EU-e je 550 tisuća tona meda, od čega se gotovo jedna trećina uvozi, a čak trećina od uvezenog meda su patvorine. Kad bi se poštovala presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u nevolji bi se našle zemlje poput Argentine, Kanade, SAD-a i Kine gdje je GMO norma i čiji med bi bio označen kao GMO na europskom tržištu. Ovako Europljani usprkos naizgled strogim zakonima ne znaju kakav med jedu. Možda jest siguran za zdravlje, ali potrošači u novom tisućljeću imaju pravo na sve podatke na temelju kojih mogu donijeti odluku kupiti ili ne kupiti neki proizvod - trenutačno to pravo nažalost nemaju.