Ekološka proizvodnja meda

Pčele proizvode med iz nektara i medljike (medene rose). Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med, a od medljike medljikovac. Med se sastoji pretežito od šećera (voćnog, grožđanog i običnog) i vode, dok mu ostali sastojci (dekstrini, minerali, proteini, vitamini i kiseline) daju posebne osobine (boju, aromu).

Ljudski organizam probavlja med lakše nego obični šećer i zato je preporučljiviji za prehranu kod male djece, starijih ljudi i bolesnika, jer imaju osjetljiviji metabolizam. Tijelo također zadržava više kalcija i magnezija iz meda, nego iz običnog šećera, a med pomaže i pri stvaranju hemoglobina u krvi. Med se koristi i u kozmetici, u medicini, kao antiseptik za rane, za izradu nekih mirisa, a pčelinji vosak, propolis, pelud i matična mliječ koriste se u medicini sami ili u kombinaciji s medom.

Postoji više vrsta meda, ovisno od biljke od koje se dobiva, bagremov med, med od kestena, lipov med, kaduljin med, šumski med, livadni, suncokretov, med od lavande pa i divlje trešnje. Svaki med bi po svojoj kvaliteti trebao biti čist, ako mu se ne dodaju neke druge tvari. No, koliko je zapravo današnji med čist ako uzmemo u obzir zagađenje zraka? Ne ubijaju svi insekticidi pčele, nego ih samo na neki način oštete, nakon čega se one vraćaju u košnicu i to zagađenje prenose na med koji proizvode. Takav med nije čist, a unesena kemijska svojstva štete čovjekovom zdravlju.

Zbog toga se javlja potreba za očuvanjem pčela od zagađenja, a samim tim i proizvodnja čistog, eko-meda. Najbitnije je odabrati odgovarajuće mjesto za pčelinjak, odnosno pčelinju pašu. Potrebna je upotreba odgovarajuće pčelarske tehnologije, zdravstvena zaštita pčela bez rizika te odgovarajuće rukovanje, obrada i skladištenje proizvoda. Kod eko-pčelarstva paša mora biti zaštićena od zagađivača te obilovati nektarom i peludi. Najbolje je pčele smjestiti u šumama, rezervatima i zaštićenim područjima. Moraju se udaljiti od poljoprivrednih zemljišta kako ne bi došle u doticaj sa zagađivačima.

Pčelar mora košnice postaviti što bliže paši, zaštititi od vjetra, jakog sunca. Pčele treba zaštititi i od bolesti i štetočina. To se postiže lijekovima i sredstvima koji pri upotrebi ne štete ni pčelama ni pčelaru. Konačni proizvod podliježe strogom laboratorijskom nadzoru. Da bi se proizvod smatrao eko-proizvodom, rezultati kontrole moraju isključivati prisutnost ostataka zaštitnih sredstava, antibiotika i bilo koje druge strave tvari. Prostorija u kojoj se čuva med mora biti čista, suha i prozračna, a posude s medom dobro zatvorene.

Pčelinji proizvodi su jako zdravi i blagotvorni za ljudski organizam. Zato se čovjek mora potruditi da se održi pčelarstvo i proizvodnja čistog meda, a to je moguće samo ako se pčelama omogući zdrava paša i zaštita od zagađivača.