Bogdan Penjić - učitelj koji je utemeljio hrvatsko suvremeno pčelarstvo

Kad se govori o velikanima hrvatske poljoprivrede, ime Bogdana Penjića rijetko će se naći među najpoznatijima. A upravo je ovaj Osječanin krajem 19. stoljeća učinio ono što se danas naziva revolucijom u jednoj gospodarskoj grani.

U vrijeme kada su se pčele u Hrvatskoj još uzgajale na način koji se stoljećima gotovo nije mijenjao, Penjić je donio nova znanja iz Europe, organizirao prve pčelare, pokrenuo prvi stručni časopis i postavio temelje modernog hrvatskog pčelarstva. Zato ga i danas nazivaju ocem hrvatskog suvremenog pčelarstva.

Bogdan Penjić rođen je 9. lipnja 1852. godine u Osijeku, u obitelji upravitelja đakovačkog vlastelinstva. Nakon školovanja u Đakovu i Zagrebu, uz potporu biskupa Josipa Jurja Strossmayera usavršavao se u Austriji, gdje se upoznao s tada najnaprednijim načinima uzgoja pčela. Ondje je prvi put vidio košnice s pomičnim okvirima, umjetno saće i vrcaljke, opremu koja je u razvijenim europskim zemljama već mijenjala pčelarstvo, dok je u Hrvatskoj ono još uvijek počivalo na slamnatim pletarama i izdubljenim panjevima.

Vizija koja je prerasla okvire vlastitog pčelinjaka

Po povratku u Osijek 1871. godine nabavio je svoju prvu modernu košnicu, takozvanu džirzonku. Na vlastitom pčelinjaku počeo je okupljati zainteresirane pčelare kojima nije samo pokazivao novu opremu nego ih je podučavao cijelom novom načinu razmišljanja. Smatrao je da se pčelarstvo mora temeljiti na znanju, iskustvu i stalnom usavršavanju, a ne samo na tradiciji.

Njegova je vizija vrlo brzo prerasla okvire vlastitog pčelinjaka. Na njegov prijedlog 1879. godine u Osijeku je osnovano Slavonsko pčelarsko društvo, prvo organizirano pčelarsko društvo u Hrvatskoj. Iz njega će kasnije nastati Hrvatsko-slavonsko pčelarsko društvo, a upravo se zbog tog događaja Osijek i danas smatra kolijevkom hrvatskog organiziranog pčelarstva.

No Penjić je znao da se znanje ne može širiti bez pisane riječi. Zato je 1881. pokrenuo "Slavonsku pčelu", prvi specijalizirani pčelarski časopis na području jugoistočne Europe. Već dvije godine poslije list je dobio ime "Hrvatska pčela", koje nosi i danas. Uređivao ga je gotovo četiri desetljeća, sve do svoje smrti 1918. godine. Tijekom tog razdoblja časopis nije bio samo glasilo pčelara nego i svojevrsna škola iz koje su generacije učile o suvremenom pčelarstvu.

Organizirao predavanja, tečajeve, sudjelovao na kongresima...

Zanimljivo je da je u prvim godinama izlazio dvojezično, na hrvatskom i njemačkom jeziku. Takva je odluka izazvala brojne rasprave, a među kritičarima bio je i književnik August Šenoa, koji je smatrao da hrvatski stručni list treba izlaziti isključivo na hrvatskom jeziku. Penjić je, međutim, ostao pri svome uvjerenju da je dvojezičnost tada bila nužna kako bi hrvatski pčelari lakše pratili europska stručna dostignuća i održali kontakte sa stručnjacima iz inozemstva.

Med i pčele - stoljetna povezanost čovjeka i prirode

Osim što je uređivao časopis, bio je i neumorni organizator. Putovao je po Slavoniji, držao predavanja, organizirao praktične tečajeve i slao putujuće učitelje pčelarstva u sela. Škole, udruge i pojedinci dobivali su njegov časopis bez naknade jer je vjerovao da je znanje najveća vrijednost koju može ostaviti budućim naraštajima.

Istodobno je održavao kontakte s vodećim europskim pčelarima, sudjelovao na međunarodnim kongresima i izložbama u Beču, Budimpešti, Bruxellesu, Pragu i drugim gradovima. Nova iskustva i tehnološke novosti donosio je u Hrvatsku te ih prilagođavao domaćim prilikama. Zahvaljujući njegovu radu, hrvatsko je pčelarstvo već krajem 19. stoljeća pratilo europske trendove.

Pionir hrvatskog civilnog društva

Njegovo je pero bilo jednako vrijedno kao i njegov praktični rad. Tijekom života napisao je više od petsto stručnih članaka te objavio dvije knjige: "Med u kući" i "Napredno pčelarstvo". Potonja, tiskana 1916. godine, desetljećima je bila nezaobilazan priručnik hrvatskim pčelarima.

Bogdan Penjić nije bio samo zaljubljenik u pčele. Bio je prosvjetitelj koji je vjerovao da se hrvatsko gospodarstvo može razvijati jedino obrazovanjem i udruživanjem ljudi. U vremenu kada su političke i gospodarske prilike bile nepovoljne za razvoj domaćeg poduzetništva, upravo je kroz pčelarstvo pokazivao da se znanjem, organiziranošću i upornošću mogu ostvariti veliki rezultati. Zato ga povjesničari ne pamte samo kao pčelara nego i kao jednog od pionira hrvatskog civilnog društva i gospodarskog prosvjetiteljstva.

Umro je u Osijeku 1918. godine, ali njegov rad nije završio njegovom smrću. Društvo koje je osnovao nastavilo je djelovati, časopis koji je pokrenuo izlazi i danas, a njegovo ime nosi najviše priznanje Hrvatskog pčelarskog saveza - Plaketa "Bogdan Penjić". Više od stoljeća nakon njegove smrti, hrvatski pčelari i dalje ga smatraju čovjekom koji je iz jedne učiteljske učionice i skromnog osječkog pčelinjaka pokrenuo priču koja je promijenila hrvatsko pčelarstvo.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor