3 čuda u košnici: Veljača je mjesec kada pčele odlučuju o životu i smrti

Dok mi, zgrbljeni pod teškim zimskim kaputima, još uvijek gunđamo na hladnoću i snježne pahulje koje znaju ovisno o lokaciji pčelinjaka zaplesti u veljačkom vjetru, dolje, u utrobi košnice, odvija se tiha revolucija. Za ljudsko oko, pčelinjak u veljači izgleda napušteno, gotovo mrtvo. No, to je samo iluzija. Ispod drvenog krova, u potpunom mraku, jedna od najsloženijih zajednica u prirodi donosi odluku o životu ili smrti.

Veljača nije mjesec mirovanja – to je mjesec, kao što smo pisali, strateškog planiranja i najsitnijeg detalja neke pčelinje zajednice.

Unutarnji sat: Kad svjetlost pokrene "milijun krila"

Pčele ne posjeduju sat, rokovnike niti gledaju na kalendar. Njihov gospodar je svjetlost. Iako su temperature često i dalje niske, veljača donosi nešto neprimjetno, a presudno – duljinu dana. Sunce se svakim danom sve duže zadržava na nebu, a ti fotoni, prodirući kroz leteći otvor, dodiruju košnicu i bude nešto u dubokoj memoriji pčelinje zajednice. Vrijeme je za obnovu naraštaja.

Veljača je ispit za pčelare: Ove provjere spašavaju zajednicu od propasti

Taj produženi dan signal je za maticu - kraljicu pčela. Nije riječ o naredbi, već o suptilnom biološkom impulsu. Iako vani još uglavnom vlada zima, u mračnom srcu zajednice počinje nova sezona. Matica, potaknuta tim prvim naznakama proljeća, polako, ali odlučno, povećava broj jaja koje polaže u ćelije saća. U prosincu je možda legla tek poneko jaje kako bi održala minimalnu zajednicu, no u veljači se taj ritam bitno ubrzava. Ovisno dakle o vremenskim prilikama i podneblju u kojem se nalazi zajednica - pčelinjak.

Ona ne pita je li vani hladno – ona "zna" da ako ne krene sada, zajednica neće stići ojačati za prvu pravu proljetnu pašu. Kasnije je teško nadoknaditi zaostatak - ponekad gotovo nemoguće.

Termoelektrana od voska: Kako održati "tropsku vrućinu" usred zime

Jedno od najvećih čuda koje se odvija u veljačkoj košnici jest inženjering topline u zajednici. Da bi se ličinke uopće mogle razvijati, one zahtijevaju konstantnu temperaturu od 34 do 37 stupnjeva Celzijevih. Zamislite to: usred veljače, kada se temperatura zraka spusti i do -10°C, u središtu pčelinjeg gnijezda vlada gotovo pa tropska vrućina.

Kako im to uspijeva? Pčele nisu pukim slučajem okupljene u zimsko "grozd" (klupko). One se zbijaju jedna uz drugu, a one u unutrašnjosti svojim ljetnim mišićima proizvode toplinu – tresu se, ali ne lete. To je savršeno organiziran toplinski sustav koji kao takav funkcionira i u najhladnijim danima već tisućama godina. Pčele se izmjenjuju: one koje su na rubu, hladnije, probijaju se prema unutra, dok one iz središta, zagrijane, odlaze prema rubu. Ta neprestana cirkulacija i kolektivna toplina omogućuje da se leglo (nova generacija) uspješno razvija, dok vani bjesni zima.

Smjena generacija: Tajna besmrtnosti zajednice

Ali zašto pčele rade sav ovaj napor? Zašto pčele riskiraju trošeći energiju na grijanje usred vanjske pa moguće i unutarnje oskudice hrane? Odgovor leži u genijalnom evolucijskom planu – to je smjena generacija.

Zimske pčele, koje su se izlegle u jesen, potpuno su drugačije od svojih proljetno - ljetnih sestara. One su "dugoživuće" – njihov je zadatak preživjeti hladne mjesece, čuvati maticu i održavati minimalnu temperaturu. One su poput zimskih čuvara, čiji je životni vijek nekoliko mjeseci. No, njihova snaga kopni. Njihovo tijelo tamni, iscrpljeno je dugotrajnim mirovanjem i probavom ponekad i nekvalitetne hrane (često pomiješane s medom i peludom), polako otkazuje poslušnost. Pčele to osjete.

Upravo zato matica u siječnju i veljači mora krenuti s leglom. Zajednica treba "proljetne pčele". To su radilice kratkog vijeka, rođene da rade na brzinu, da skupljaju pelud, nekada, grade saće i eksplodiraju u rastu čim temperature dopuste prvi izlet. One su te koje će zamijeniti iznemogle zimske pčele i preuzeti brigu o rastućem leglu. Ako taj proces krene prekasno, zimske pčele će pomrijeti prije nego ih proljetne zamijene, a zajednica će oslabjeti ili se ugasiti. Sivka, naša Kranjska pčela poznata je po tome, u zimu ulazi u malom broju, no proljetni je razvoj buran kad dođe vrijeme.

Veljača je mjesec odluke

Dok pčelar u veljači na svom pčelinjaku može samo nagađati, osluškivati ili kucanjem o košnicu procijeniti stanje zajednice, pčele unutra igraju najveću igru nade. One ne planiraju samo preživjeti još jedan hladni dan – one planiraju eksploziju života zajednice koja će uslijediti za mjesec do najviše dva.

One su živi dokaz da priroda i djelatnosti vezane uz poljoprivredu, ne poznaje pauzu, odmor za ljetovanje ili skijanje. Veljača u košnici nije čekanje, već naporna ciljana priprema. To je vrijeme kada se odvija najdelikatnija operacija: uspostavljanje ravnoteže između trenutnih resursa (hrane i energije) i budućeg rasta. Svako jaje koje matica položi, svaka toplina koju pčele proizvedu, ulog je u budućnost. I kada prvi cvjetovi probiju snijeg, one će biti spremne. Jer u njihovom svijetu, uspjeh ne donosi sreća, već savršeno sinkronizirani biološki sat koji im je omogućio da u najmračnije doba godine osjete dolazak svjetla.