100 tona meda u košnicama nesuđenog geodeta?

"Naša obitelj se već dugo bavi pčelarstvom. Mi smo se iz Kruševa doselili u Tinj. Priča se da je šukundida Šimun tamo u 19. stoljeću donio prvu košnicu u Ravne kotare. O tome je postojala arhivska građa u muzeju u Benkovcu koja je spaljena tijekom Domovinskog rata.

On se prvi počeo baviti pčelarstvom, a mi drugi nastavili. Ja sam prvi u obitelji koji se odlučio ozbiljno posvetiti njemu", kaže dvadesetogodišnjak Goran Jurjević rodom iz Tinja sa splitskom adresom.

Goran je čovjek kojeg lako primijetite. Ne toliko zbog njegove visine, nego zbog neke odlučnosti i karaktera koji zrače iz njega. Svjetski poznati pisci odavno su ljude kao što je on opisali kao one za koje se cijeli svijet uroti da ostvare ono što zamisle. Njegova priča, koju nam je ispričao tijekom Prvog sajma pčelarstva u Zadarskoj županiji, je u najmanju ruku neobična za hrvatsku poljoprivredu. Mlada zaposlena osoba s visokoškolskim obrazovanjem odluči dati otkaz i posvetiti se poljoprivredi. Atipično. Tipična hrvatska priča jest da takva osoba razmišlja o odlasku preko granice.

Neće ispod žita

Goranova pčelarska priča započela je prije dvije godine. Do tada je ovaj inženjer geodezije radio u svojoj struci, ali u nekim stvarima tamo sebe nije vidio.

"Geodeziju volim i ona stvarno može biti zanimljiva ako govorimo o izgradnji cesta, većim građevinskim projektima. U Hrvatskoj toga odavno nema. Sve se svelo na izmjere privatnih parcela. Naš katastar je nikakav, još iz Austrougarske. Sa tom zemljom svatko nešto maže, laže, krade. Nije mi među takvim ljudima bilo ugodno. Tada sam odlučio da bih neke svoje ideje bolje mogao ostvariti u pčelarstvu", kaže Goran.

Dok je Goran po Dalmaciji i ostatku Hrvatske mjerio parcele, pčelarstvom u Tinju se bavio otac Ante, inače umirovljeni zapovjednik flote Hrvatske ratne mornarice. Obitelj Jurjević vratila se u Tinj nakon što je Ante otišao u mirovinu. Tamo se odlučio baviti maslinarstvom i pčelarstvom. U početku su imali 20-ak košnica i godišnje vrcali od 20 do 300 kilograma meda. Sinovom odlukom da se intenzivnije uključi u rad na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu brojke brzo rastu.

"U dvije godine smo se digli na 100 košnica i sada imamo oko tri tone meda. Širimo se. Kupio sam kamion. Cilj mi je doći do 100 tona meda godišnje", kaže Goran Jurjević te odgovara na pitanje kada će ostvariti svoj cilj:

Teški počeci

"Prije dvije godine sam imao 300 kilograma meda, sad imam tri tone. Vidjet ćemo. Pčele su mi do sada bile na stacionaru, između stare i nove kuće na selu. Ove godine sam se počeo seliti pa ću u budućnosti imati više meda. Mi u Dalmaciji imam dva vrcanja, a ako se selim mogu imati četiri."

Svaki početak je težak, pa je tako i njegov. Kupovina kamiona i ostale opreme bila veliki izdatak, a ova godina je pčelarima bila jako loša. Kaže šteta što nije počeo lani, kada je bila dobra godina. Međutim ne odustaje i svjestan je koliko treba vremena i snage utrošiti u cijeli posao.

"Ja sam sada još uvijek mali. Trebam sve sam napraviti. Napravio sam web stranicu. Trebalo je napraviti i etiketu na tegli. I to sam morao sam jer nemam para da platim nekom dizajneru da to uradi za mene. Zato mi se i sviđa pčelarstvo. Dinamično je i stalno su tu raznoliki poslovi. Nije samo manualni rad. Ima tu marketinga, prodaje. Treba dosta planirati i pratiti druge faktore. Evo kad se počnem seliti treba pratiti vremensku prognozu. Treba se i dobro poznavati teren. Tu će mi dobro doći iskustvo kao geodeta jer sam tijekom legalizacije upozna cijelu državu i locirao najbolja mjesta za pašu."

Impresivna priča mladog poljoprivrednika iz Tinja. Za očekivati jest kako će u skoro roku ostvariti svoju viziju i postati jedan od jačih pčelara te proizvođača meda na području Zadarske županije.