Evo jedna digresija i za mlađu AgroKlub ekipu. Svi smo čuli za slavnog pisca Cervantesa ili možda nismo? Najvjerojatnije smo čuli samo za njegov popularni roman Don Quijote.
Čitali smo ga u srednjoj školi, a možda, a možda smo išli “linijom manje otpora ” i pročitali samo kratki sadržaj. Na taj smo se način “provukli” kroz jednu od lektira. Jer, kome se da još čitati, ima lakšeg načina. Ako ništa drugo, ako nismo bili za lektire i kratke sadržaje, poznata nam je fraza “borba s vjetrenjačama”.
Zapravo, nije toliko niti bitno. Danas se u našem društvu možemo osjećati kao glavni lik s početka priče. Koliko puta smo vidjeli i čuli kako se zaobilazi moralnost zbog nekih “većih” interesa. Zašto se interesi pojedinaca ili skupina društva stavljaju ispred boljitka nas samih? Naravno, problem je novac. Možemo li mi onda “mali ljudi” živjeti ili barem se truditi živjeti po moralnim vrednotama, ne pogaziti svoje ja, živjeti po vlastitim (ispravnim) uvjerenjima? Eto, takvo je nakaradno društvo, pa zašto onda ja glumim tamo nekog na konju? Zašto da budem “svetac” u ovakvom društvu? Odmah sam drugačiji, neshvaćen, na neki način lud, jer ja idem protiv struje.
Lako možemo pasti i uklopiti se u masi sivila i crnila i početi kritizirati vlast i društvo, a sami se ne boriti za boljitak njega samog. Dapače, svojim ponašanjem trujemo i postajemo onaj dio koji ga uništava. U svoj toj nesigurnosti, postanemo povodljivi i lako nas se može uvući „u mlin“.
Baš zato nas glavni lik s početka priče podsjeća kako ne treba uvijek ići “niz vjetar”, nekada naša ludost i nije ludost.
Treba se boriti s “vjetrenjačama” ovoga našeg svijeta za ispravne vrijednosti, za svoja uvjerenja. Biti onaj koji ide kontra vjetra, koliko god nam teško bilo. Malim koracima svakog od nas, činimo velike korake za sve nas (društvo). A radimo za plaću koju nije materijalna, za slavu koju nitko ne vidi, za bolje društvo za sve nas.
Možemo li mi sami dati potpuno sebe u ono čime se bavimo, a da zauzvrat očekujemo samo da netko, nekada, to isto prepozna i cijeni? Vjerujem kako se prije ili kasnije svačiji trud isplati, dođe na naplatu, samo treba vjerovati i biti uporan.