Čačkaš mečki uho. Hm. Nešto je u koracima pogriješio. Znam da se pazio. Nije čačko mečki zadnjih godinu dana. Uf. 1990. doveo mi kćer na trening. I onda je imao kapu. Ali nije imao veze s poljoprivredom pa je kapa bila neka, onako zapadnjačka. Onda ja dođem raditi u gradsku redakciju Glasa Slavonije a tamo opet Pavoš. Sad smo, što bi se reklo na istom nivou. Na istom katu. Ja surađujem i u Novoj Zemlji od prvog broja a i on isto. I šutimo u hodnicima Glasa Slavonije jer fušarimo kod Kelemena. Bivšeg glodura Glasa Slavonije. I dalje nas odbojka veže navečer. Ja trener on tata igračice. I onda i on i ja skrenemo putem poljoprivrede. On baš profesionalno prelazi u Novu Zemlju, ja tamo i dalje fušarim, a ostajem u Glasu Slavonije. Sajam Agrozemlja, i mnogi švedski stolovi, volovi, prasci, kratka i duga pića. I onda na moj poziv u Agroglas od prvog broja nije smio reći ne. Gdje smo sve jeli, pili, pisali, slikali? Italija, Mađarska, naše more, planine, Gudovac, Slovenija, Njemačka, Austrija........ Išao sam u Ameriku bez njega. Reko ja njemu puno puta. E da mi je doživiti vaše godine pa nek prdnem u fenjer. U biti to je njegov izraz. Nekoliko puta sam doživio njegtove godine i zajedno napravimo rebalans. Ajoooj. Sad bi mi bilo malo da samo tih 71. doživim. Brat Đeger je umro rano. Po meni i on je umro rano. Đeger je onaj legendarni osječki, hrvatski i jugoslavenski roker. I Pavoš je bio roker. Sada je na njemu bila kapa, a u mladosti kosa do guzice i longplejka pod rukom. Ode ja iz Agroglasa putem Agrokluba, Agrotehnike, on i tada sa mnom gdje god se moglo ići. Ili ja s njim. Znao sam se naljutiti na njega. Posvađati. i pomiriti sto puta. ja njega uvijek oslovim s gosn. Pavo Šević, ili samo Šević. A on meni da je više Pavo a manje Šević a da je prije bilo obratno. A on mene s inžinjeru ili uredniče. Nismo baš nikada tresli neku lovu, ali smo tresli svijet. I sada mislim da smo zajedno na zadnjem bili konferenciji za tisak udruge Graševina Croatica u HGK. Prije manje od mjesec dana. Odbojku mi uvijek pomagao. Fotkao moje utakmice, a sada mu i unuku treniram. Ošao je nenajavljeno. Tako brzo. Nisam ni skužio da ga je korona uhvatila. Kaže netko prošli zajedno mnogo. S vlastitom ženom nisam toliko putovao i zajedno jeo i pio koliko s njim. Dakle 31 godinu. A u istim poslovima od 1993.. Bojim se i ja da sam star. A što je najgore nisam smatrao da je on star. Ali ako smo odlučili nešto zajedno napraviti to je uspjelo. Možda smo još mogli. Negdje je prešao liniju dozvoljenog kada ga je u zadnji čas opalila korona. Jer sigurno bi se ubrzo cijepio.