Znate li zašto se kaže "ne čini mi medvjeđu uslugu"?

Medvjedi (lat. Ursidae) su sisavci iz porodice zvijeri (Carnivora). Najmlađa su porodica mesojeda, razvijena prije oko 50 milijuna godina, od zajedničkog pretka koji se zvao Ursavus elemensis i bio veličine lisice. Danas je u znanosti prihvaćeno da postoji osam vrsta medvjeda, a postojala je i deveta, pećinski, koji je izumro tijekom posljednjeg ledenog doba

Smeđi medvjed nastanjuje prostranstva Europe, Azije i sjeverne Amerike, sjeverni živi oko Arktika, crni još postoji u sjevernoj Americi, medvjed očalar u Južnoj Americi, dok himalajski, malajski, usnati medvjed i velika panda žive u Aziji.

Navodno je nekada i u Africi bilo medvjeda (pronađene su kosti), ali nije ostalo živih primjeraka.

"Onaj koji zna gdje je med"

Medvjed je snažna, velika životinja teškog tijela, masivne glave, malih ušiju i repa, moćnih zubi, s odlično razvijenim osjetilima. Dostiže do dva metra u visinu i do 300 kilograma težine. Osjeti miris hrane na daljini većoj od kilometra. Kad trči dostiže brzinu od 50 kilometara na sat. Jede vrlo raznovrsnu hranu, od mesa do voća, meda i ribe. Ima velike kandže koje se ne uvlače i može se penjati uz stijene i drveće. Može hodati neko vrijeme na zadnjim nogama - i u tome je izgleda korijen vrlo rasprostranjenog, međunarodnog vjerovanja da je ova životinja na neki način srodna čovjeku, samo obučena u raskošno krzno s poddlakom, od bijele preko svih nijansi smeđe do crne boje.

Brojnost i veličina populacije smeđih medvjeda prvi put procijenjena u Hrvatskoj

U ovo vjeruju svi europski, azijski i američki narodi koji su ikad došli u kontakt s ovom životinjom. Sibirska plemena zovu ga "starijim bratom". Kod američkih starosjedioca medvjed se također oslovljava kao rođak. Sama riječ "medvjed" na staroslavenskom i svim živim slavenskim jezicima znači "onaj koji zna gdje je med".

U bajkama Irske i Skandinavije medvjed odbacuje kožu i krzno, pa postaje čovjek, što bilježi i Tolkien u priči o Mjenjaču kože koji po potrebi uzima oblik čudovišnog crnog medvjeda da bi se čim opasnost prođe pretvorio u ogromnog snažnog muškarca. Gradovi i planine diljem Europe nose ime po medvjedu. 

Opasna životinja s kojom nema šale

Poznat je izraz "učiniti nekome medvjeđu uslugu" u značenju "iz dobre namjere učiniti mu štetu". Vuk Karadžić objašnjava poreklo ove izreke starom narodnom pričom. Kao, sprijateljili se seljak i medvjed i dogovorili se da sve teške poslove rade zajedno. To je funkcioniralo dok jednom seljak nije zaspao, a muha mu sletjela na lice. Medvjed, da otjera muhu, raspali šapom po čovjekovom licu. Rezultat možete zamisliti.

U drugoj verziji medvjed, opet iz silne ljubavi, snažno grli čovjeka - tako da mu polomi kosti. Još starija poslovica upozorava "zlo je zvijeri medvjed". Poljoprivrednici od davnih vremena znaju da je u pitanju opasna životinja s kojom nema šale. 

Je li kraj zimi?

Medvjed je izuzetno zastupljen u narodnom i umjetničkom stvaralaštvu. Poznate su dječje pjesme, a najčešći motiv pjesama i priča je upravo medvjedova ženidba. Prosio medo lisicu, odbila ga, jer je ona vitka, a on debeo. Prosio vučicu, otjerala ga, jer on spava cijele zime dok njen narod traži hranu. Najzad pametna vjeverica savjetuje medvjeda da traži ženku "prema sebi", to jest, od svoje vrste. On zaprosi medvjedicu i "poslije su sretno živjeli".  

Značajno vjerovanje odnosi se i na sposobnost ove životinje da predvidi kad će stići proljeće. Naime, 15. veljače medvjedica izlazi iz jazbine u kojoj spava zimski san, pa, ako je oblačno, odlazi tražiti hranu, jer to znači da proljeće stiže. A ako je lijepo vrijeme, vraća se u brlog nastaviti san, jer će zima trajati još šest tjedana.  

Najveće stanište ove vrste je na Karpatima u Rumunjskoj. Tamo su za turiste istaknuta upozorenja "ne hranite medvjede, poslužit će se i sami".