Zašto općine ne bi otvorile mini klaonice?

Nije potrebno stalno raspravljati o tome trebaju li nam općine ili ne. No, treba razmisliti trebaju li imati određena rješenja i služiti stanovništvu koje je ostalo živjeti u njima? Što će zaposleni na puno radno vrijeme načelnici, pročelnici, zamjenici, direktori i slično? Zar ne bi bilo korisnije umjesto po petero zaposlenih u računovodstvima, ili pak nekakvih direktora komunalnih poduzeća s nekim zaposlenim, osigurati plaće za agronoma savjetnika, pa recimo voditelja općinske zadruge koja bi okupljala seljake, proizvođače, organizirala ih, radila na promociji i prodaji njihovih proizvoda? 

Umjesto pročelnika imati zaposlenog čovjeka u općinskoj mini klaonici, hladnjači, zadruzi, otkupu poljoprivrednih proizvoda ili slično? Sufinanciraju općine vrtiće i brigu o starima. To je u redu. Ali bolje prvo pomoći radno aktivnima. Jer ako nema radno aktivnih neće biti ni djece za posao tetama u vrtiću.

Zašto mini klaonica? Primjerice, imamo uzgajivače u našim selima koji i danas imaju manji broj svinja. Da bi i oni takvi mali proizvođači, imali pravo proizvesti šunke, kulene, mast, čvarke i prodavati ih, moraju zaklati pet, šest svinja. No prema važećem pravilniku ne smiju ih klati u domaćinstvu. Tako netko iz sela u Đakovštini, svinje mora odvesti u klaonicu kod Osijeka koja je jedina u Osječko-baranjskoj županiji. Znači, barem 40-tak kilometara dalje. Ostaviti ih tamo, vratiti se kući i sutra otići ponovno po polutke. Dva dana vam treba, a i najmanje 160 kilometara putovanja da biste zaklali tri svinje i tek onda proizveli nešto od njih.

Svinjogojstvo puno toga pokreće 

Najveći pritisak na mali broj klaonica u Hrvatskoj je krajem godine kada je vrijeme svinjokolje. Općine bi mogle u sklopu svojih komunalnih poduzeća oformiti po svim pravilima mini klaonice za potrebe svoje pa i okolnih općina. Zašto bi morali imati komunalne firme? Taj posao može za njih odrađivati one iz gradova. A kada već postoje, zašto ne bi mogle u svojoj djelatnosti imati i klaoničku djelatnost? To je jedna mogućnost. Druga bi bila da se da poticaj nekome od OPG-ova ili lokalnih obrtnika da otvori takvu mini klaonicu koja bi imala stalnu podršku lokalnih vlasti. Svejedno koje je rješenje, samo da u prostoru gdje se uzgajaju svinje u blizini bude neka mala, nazovimo je tako, komunalna klaonica.

Primjerice, danas netko iz sela u Đakovštini, svinje mora odvesti u klaonicu kod Osijeka, jedinu takvu u Osječko-baranjskoj županiji. Znači, barem 40-tak kilometara dalje. Zašto općine ne bi podigle mini klaonice? 

U Hrvatskoj se ove životinje uzgajaju na cijelom području. Danas, što na velikim, a što manjim farmama i dvorištima proizvede se negdje tek polovica domaćih potreba za svinjetinom i proizvodima od tih životinja. Jedan od razloga je sigurno i nemogućnost klanja u domaćinstvima, te nepostojanje malih komunalnih klaonica. Recimo, nekada su bile zadružne klaonice. Sad bi ih mogli zvati općinskim. 

Zbog prijetnje Afričke svinjske kuge i nova pravila za svinjokolju

Svinjogojstvo mnogo toga pokreće. U prvom redu ratarstvo i proizvodnju kukuruza, ječma, soje, pšenice koje se kroz ovaj vide stočarstva bolje kapitaliziraju. Ne bi bilo razloga da se bojimo za našu proizvodnju kada bi taj lanac postojao na samom mjestu uzgoja. One ne bi bile samo za klanje svinja, već i druge stoke. Krava, ovaca, peradi. I tek tada je mogući oporavak stočarstva u Hrvatskoj, a posebice u ruralnom prostoru. Valja podsjetiti da je na selu mali izbor aktivnosti i poslova kojima se možete baviti. Stočarstvo je zasigurno jedan od rijetkih koji se može raditi na tom prostoru, a u gradskom ne. S tim aktivnostima općine i njihovi čelnici bi trebali požuriti jer zasigurno ima prostora u mjerama financiranim iz fondova Europske unije.  

U svakom slučaju, takva mala postrojenja jeftinija su od kupnje kojekakvih komunalnih kamiona i traktora. Čemu uopće kupovati traktor za komunalno poduzeće kada u selu ima i boljih i kvalitetnijih i iz usluga neki od OPG-ova može odraditi taj posao? U ovim objektima je, uz odgovarajuću pisanu proceduru, dopušteno primjerice koristiti jednu garderobu za osoblje tzv. čistog i nečistog dijela objekta. Ne mora se osigurati postojanje prostorije za prihvat i privremeni smještaj životinja za klanje, ako se obavlja bez odgađanja po dopremi u objekt, ne dovodeći pritom u pitanje odredbe propisa o dobrobiti životinja. To su samo neki od uvjeta koji se ne moraju poštivati za razliku od onih u klasičnoj klaonici. 

Rješenja ima i u našem zakonodavstvu 

U malim klaonicama ili pokretnim sa sporim tehnološkim procesom, koje ne kolju više od 5 uvjetnih grla, odnosno 500 jedinica peradi u danu, ima rješenja i u našem zakonodavstvu. Nije obvezna stalna prisutnost ovlaštene osobe tijekom klanja u slučajevima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: ako ovlaštena osoba nije utvrdila nesukladnosti prilikom ante mortem pregleda ili pak ako se post mortem pregled obavlja najkasnije 3 sata nakon klanja posljednje životinje, a da nije prošlo više od 6 sati od početka klanja prve životinje.

Takva mala postrojenja jeftinija su od kupnje kojekakvih komunalnih kamiona i traktora. Čemu uopće kupovati traktor za komunalno poduzeće kada u selu ima i boljih i kvalitetnijih i iz usluga neki od OPG-ova može odraditi taj posao?

Ako je u slučaju kopitara, papkara i uzgojene divljači osigurana jasna sljedivost svih dijelova trupa i organa svake pojedine životinje koji podliježu post mortem pregledu.

U svakom slučaju treba se uhvatiti posla. Opstat će svinjogojstvo i ljudi će živjeti uzgajajući ih i proizvodeći tradicionalne proizvode kao što su kulen, kobasice, šunke, pršuti i slično, samo ako umjesto raznih odjela po općinama počnu pokretati nešto što je od koristi žiteljima. Tako bi općine mogle imati i svoje hladnjače za proizvođače voća i povrća, ako ih već nema u blizini ili nitko od poduzetnika ne vidi svoj interes u njihovu podizanju.