Zadruge kod nas mnoge podsjećaju na neka davna i prošla vremena, ali ukoliko se situacija dodatno pogorša jasna logika govori da će one biti osnova veće ekonomske proizvodnje. Jesmo li spremni na to?
"Puštaj krave neka zasuše, otkup mlijeka u ovim okolnostima nema više smisla", riječi su prijatelja koji mi je ovih dana prepričao situaciju oko otkupa mlijeka u okolici Gospića. Trgnuše me ove riječi iz razmišljanja kako iz ove financijske krize izaći sa što manje štete. Koronavirus kod nas traje manje od mjesec dana, a posljedice su već sada vidljive na svakom koraku.
I prije pandemije je u nekim ličkim općinama bilo problema s otkupom mlijeka, a ova je situacija krizu dodatno ubrzala. S druge strane, pojavio se sve veći strah kod ljudi koji se bave stočarstvom. "Restorani su zatvoreni, hoteli isto tako, kupovna moć ljudi je svaki dan sve manja, i samo je pitanje dana kada će pasti cijena žive vage teladi" govori nam ovih dana jedan od najvećih proizvođača u Lici. Strah kod ljudi je opravdan, a svaki novi dan nosi sve veću neizvjesnost.
Proizvodnja hrane je postala prioritet, a svjedoci smo da već u dijelovima susjedne Bosne i Hercegovine ljudi dobivaju pakete sjemena u vrijednosti od 250 maraka kako bi se što veće površine našle pod ratarskim kulturama.
Početkom ove krize svi smo bili svjedoci nestašice medicinske opreme, a gotovo sve europske zemlje, da bi zaštitile sebe zabranile su izvoz iste. Što će se dogoditi ukoliko se koronavirus ponovo pojavi na jesen? Hoće li tada biti nemoguće uvesti i hranu, ne budemo li je imali dovoljno iz vlastite proizvodnje?
Izgubljeno je i puno radnih mjesta i mnogi svoju šansu vide upravo u poljoprivredi. Ali kako da u ovu djelatnost krene onaj tko nema ni financijskih sredstava ni mehanizacije? I u ovom slučaju dolazimo do novih problema. Plasman proizvoda je također upitan, a kao jedino moguće rješenje pojavljuju se poljoprivredne zadruge.
Ne tako davno, u pojedinim i nerazvijenim dijelovima Hrvatske osnovane su brojne zadruge. Problem je što su se one tada osnivale zbog donacija traktora i poljoprivredne mehanizacije iz susjedne Srbije, a većina njih danas ne postoji. Da su te zadruge sačuvane, danas bi bar u pojedinim dijelovima države imali nekakvu osnovu za novi početak u poljoprivrednoj proizvodnji za širi krug ljudi koji nemaju sredstava za pokretanje nečeg svoga.
Zadruge kod nas mnoge podsjećaju na neka davna i prošla vremena, ali ukoliko se situacija dodatno pogorša, jasna logika govori da će one biti osnove veće ekonomske proizvodnje. Jesmo li spremni na to?
Tagovi
Autor
Pada li cijena dionica Podravke zbog toga što se želi baviti poljoprivredom?
Kupus koji je pronašao Australiju - s mesom ili bez, za sarme, svjež ili kiseo?
Pravilnik o izmjenama izmijenjenog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika. Pa tko bi se tu snašao?
Priča o učinkovitosti: Koliko košta rad strojeva i radnika?
Đuro Japaric
prije 4 godine
1. Temeljni je problem hrvatske poljoprivrede i zemljišno zakonodavstvo za privatnu i državnu zemlju ! 2. tehnologija proizvodnje i ulazni troškovi , 3. prodaja u kojoj je jasno da se veći broj proizvođača moraju udružiti u smislu da imaju količinski veću ponudu Starosna struktura noitelja OPG je izrazito nepovoljna i tu nije realno neko veće udruživanje ! Među mlađim od 40 g ne vidim da idu u smislu udruživanja ! Poslije završetka KORONE , vjerovatno će mnogi mlađi od 40 g napustiti Hrvatsku ?
Marta Radić
prije 4 godine
Primarna proizvodnja MORA imati i svoju preradu ili doradu. Jedino tako možemo smanjiti troškove i povećati konkuretnost , stvoriti dodanu vrijednost a samim tim osvajati i zadržati postojeća tržišta. Koji oblik zadruga, doo ,proizvođačka ili nešto treće..u ovom trenutku nije bitno.