Za nabavku hrane odlazi oko 40 % hrvatskog brutto proizvoda: Hoće li hrana poskupjeti?

Hoće, hrana će neminovno poskupjeti. Prvo, to potiče obezvređenje novca. Drugo, tome će pridonijeti virusna velepošast. Treće, broj potrošača sposobnih kupiti hranu raste, zbog rasta ukupnog svjetskog prihoda, većih prihoda pučanstva i porasta ukupnog broja pučanstva. Četvrto, smanjuje se svjetska proizvodnja poljodjelskih proizvoda zbog utjecaja klimatskih promjena.

Rast svjetskog gospodarstva povećava potražnju, što utječe na rast cijena energije i hrane.

Međutim, unatoč velikim vremenskim nepogodama poljoprivredna proizvodnja u Africi i Južnoj Americi raste. Rabe se genetski prilagođeni organizmi, čimbenici rasta, novi visokovrijedni poljodjelski kultivari, ekonomičniji strojevi. Troškovi se smanjuju, a povećavaju proizvodne površine na uštrb amazonskih prašuma.

Povećat će se poljodjelska proizvodnja, što će na svjetskoj burzi donijeti smanjenje cijena.

Ove okolnosti sve više će hranu, a posebice sirovinu za njezinu proizvodnju, smještati u žrvanj političkih, ali i neumitnih gospodarskih zakonitosti.

Na cijene proizvoda dodane vrijednosti ova opća kretanja svjetskih cijena malo će utjecati.

Domaći okolišni proizvodi zemljopisnog podrijetla, izvorni i oni koji imaju tradicijski ugled na lokalnom turističkom tržištu, kao i oni sa znamkom, ostvarivat će veće vrijednosti.

Jednostavno pitanje, ali složen odgovor

Hoće li onda poskupjeti hrana? Koliko će od toga dobiti proizvođači, koliko potrošači, a koliko trgovci?

Ne postoji istoznačan odgovor na to pitanje.

Gledajući dugoročno, primarni poljoprivredni proizvodi i sirovine povećavaju cijene. Međutim, prema drugim skupinama, za cijenama energije industrijskih proizvoda i usluga kao i poljodjelskih, srazmjerno zaostaju.

U dužem razdoblju poljodjelci dobivaju sve manje novaca od prodaje svojih proizvoda, dok potrošači sve više novaca izdvajaju za njihovu kupovinu. Trgovci od povećanih cijena podjednako dobivaju i od proizvođača i od potrošača.

Niže cijene poljoprivrednici održavaju sve nižim troškovima svoga rada, sve većim udjelom strojeva i genetike, sve većim zaokruženjem proizvodnje. Država, što nije zanemarivo, različitim potporama i poreznom politikom utječe na nižu cijenu.

Potrošači mogu birati kakvonosne proizvode zahvaljujući rastu prosječnih prihoda pučanstva, u čijem trošenju hrana zauzima sve manji postotak. U najrazvijenijim zemljama on iznosi tek 10 do 12 posto ukupnog prihoda. Ondje se na ljestvici ponude hrane širi neslućeni broj proizvoda, koji po kakvoći i cijenama ugađaju i najskrivenijim potrošačkim željama. 

Svjetsko pučanstvo nezaustavljivo raste. Uskoro će nas biti više od osam milijardi. Pitanje je hoćemo li uspjeti prehraniti sve potrošače u budućnosti. Onu proizvedenu za tržište, već danas teško može platiti više od dvije trećine svjetskog pučanstva.

Klimatske promjene također jako utječu na smanjenje proizvodnje. Sve sušnija ljeta i nedostatak vode, sve učestaliji uragani utječu na slabije žetve, a pučanstvo tih poljodjelskih krajeva umjesto dostatnih proizvođača postaju potraživači hrane.

Dugoročno velika potrošnja umjetnih gnojiva ruši strukturu tla. Nedostatak melioracija za poboljšanje njegove plodnosti, uzrokuje da velike poljoprivredne površine u svijetu ostvaruju tek ispodprosječne prinose.

Prije će pogoditi zemlje u razvitku 

Sve to utječe na svjetske cijene poljodjelskih proizvoda, koje kolebaju, ali dugoročno teže povećanju.

Svjetsko pučanstvo nerazvijenih zemalja više od 80 posto prosječnih prihoda troše na hranu, a mnogima ne dostižu niti cjelokupni prihodi za najbitnije potrebe za tu stavku.

Od hrvatskog brutto proizvoda odlazi oko 40 posto za potrebe nabavke hrane. Još uvijek je to visoki udio pa nas pogađa svako njezino poskupljenje, jednako kao i poskupljenje komunalija, školovanja ili zdravstvenih usluga.

Cijene poljodjelskih proizvoda u cjenovnom žrvnju sigurno će rasti. Ali prije će pogoditi zemlje u razvitku negoli one razvijene.

Poharana svjetska podneblja od promjene klime iskusit će najteže posljedice, kako zbog nedostatka novca da kupe ovu vrstu proizvoda, tako i nemogućnosti da proizvedu veće količine hrane za svoje potrebe.

Hrvatska mora ulagati u vlastito poljodjelstvo. Jačati obiteljska poljoprivredna gospodarstva, kako bi što manje bila ovisna o drugima, a preko vlastite proizvodnje postala natjecateljski sposobnija na svjetskom i što privlačnija za svoje goste na domaćem tržištu.