Vrijedniji od zlata, otporan, u svojoj prvobitnoj domovini uživa status svete biljke

U davna vremena, prije nastanka ikakvog pisma, pa samim tim i pisane povijesti, stanovništvo južne Amerike znalo je za krumpir, preciznije za oko 3.000 vrsta ove biljke koja je nesmetano uspijevala na velikom području od Kolumbije do Anda.

Onda su, u 16. stoljeću, u njegovu domovinu stigli španjolski konkvistadori i engleski moreplovci.

Zapazili su zlato, ali, zapazili su i krumpir (Solanum tuberosum). One vrste koje su mogle podnijeti dugo putovanje brodom prenesene su u Europu i tamo uskoro iskorijenile glad, utječući na europsku, a i svjetsku povijest.

Donijeli ga graničarski vojnici

Prema dostupnim podacima, krumpir je stigao u Europu zaslugom geografa Thomasa Harriota, koji je putovao brodom Francisa Drakea, gusara i admirala kraljice Elizabete Prve, oko 1580. godine. U Hrvatsku su krumpir donijeli graničarski vojnici 1779. i 1780.

U zemljama pod Habsburškom monarhijom nazivan je "grundbirn" (zemaljska kruška) i uvelike postao osnova za mnoga ukusna jela.

Koliko je postao važan i omiljen, svjedoče brojna narodna imena: zemljak, zimik, kompijer, kumpir, krumpiš, korun, grundbir, pozemica, rašak, rušnjak, krtola, krtulja, burbulka, palalija itd., koja jasno pokazuju da je dragocjena biljka stizala s raznih strana.

Za primat u njegovu uzgoju koje je počelo prije oko 8.000 godina, otimaju se danas na međunarodnoj razini Peru i Čile.

Status svete biljke

U kratkom periodu od početka uzgoja do današnjih dana, uvriježila su se brojna vjerovanja o krumpiru: smatra se da liječi nesvjesticu, temperaturu, a dobar je i kao afrodizijak za oba spola. Provjereno ublažava posljedice opeklina. Nastrugan sirov plod koristi se u kozmetici kao maska za čišćenje kože.

Nadzemni dio biljke ima privlačne bijele, žute ili ljubičaste cvjetove, kojima su u 18. stoljeću čak i žene vladara ukrašavale kosu (tako je i nastao izraz "krumpir bal"). U pitanju je izuzetno korisna biljka, za prehranu, za dobivanje štirke, učvršćivača za boje i lakove, a kad ga ima baš puno, dio dospijeva i u rakiju.

S obzirom da u svojoj prvobitnoj domovini ispod Anda uživa status svete biljke, nema sumnje da je i rakija dobra.