Iza nas je srpanj kao vrlo važan mjesec u ratarskom ciklusu i općenito životu proizvođača, jer se najčešće u njemu definira kakva će biti jesenska žetva, a sve ovisno od vremenskih uvjeta. Tako da osim na burze, proizvođači jednakim intenzitetom prate što će reći Vakula.
Mjesec iza nas nije donio velike promjene i korekcije na robnim burzama s obje strane Atlantika. Štoviše, cijene su ostale potisnute i testiraju ili bolje rečeno traže gdje je ta donja razina koju je tržište spremno prihvatiti u ovom trenutku uzimajući sve rizike kojima smo izloženi. Gledajući burze, cijene su svoj kratkoročni vrhunac doživjele krajem svibnja, a nakon toga sve do danas traje slobodni pad koji se vrlo dobro vidi na grafovima.
Srpanj je i inače vrlo važan mjesec u ratarskom ciklusu i općenito životu proizvođača, jer se najčešće u njemu definira kakva će biti jesenska žetva, a sve ovisno od vremenskih uvjeta. Tako da osim na burze, proizvođači jednakim intenzitetom prate što će reći Vakula.
Ove godine je to izraženije nego prije jer toplinski val kojem smo svjedočili, a i relativan nedostatak oborina, nisu preduvjet za rekordne prinose. Situacija još nije alarmantna, ali jedna dobra kiša u sljedećih 10-ak dana bi bila više nego poželjna. Puno je gora primjerice situacija u Rumunjskoj, Bugarskoj ili Istočnoj Mađarskoj.
Zanimljivo je pratiti burze i kretanje cijene u trenutku kada europski kontinent ostaje podijeljen na dva dijela, u meteorološkom smislu, dijagonalom jugozapad-sjeveroistok. Na zapadu se zadržava vlažno i nestabilno vrijeme. To je dobro za proljetne usjeve, ali otežava berbu ozimih usjeva. Na istoku su i dalje prisutne suša i vrućina, što omogućuje brzi napredak ljetne žetve, ali istovremeno oštećuje proljetne usjeve. U Francuskoj, gdje žetva još uvijek traje, grmljavinske oluje posljednjih dana postavljaju upitnik nad kvalitetom pšenice, posebice kada je hektolitar u pitanju. Tako će Francuska osim problema s prinosom, imati problema i s kvalitetom.
Ista situacija je i u Njemačkoj, što znači da dvije zemlje EU koje imaju najveću proizvodnju imaju vrlo lošu žetvu pšenice ove godine. Posljedično se to negativno odražava na procjene izvoza iz EU.
Pa kada je vrijeme takvo kakvo je u Europi, zašto su cijene žitarica u podrumu? Kratak odgovor bio bi zbog očekivane vrlo velike proizvodnje u SAD-u, veće konkurentnosti roba iz Crnog mora, slabe potražnje (što se vidi u slabijim izvoznim količinama na početku nove sezone i u EU, ali i u Rusiji) i trenutne strategije fondova koji su ponovno izgradili (i nastavljaju to i dalje raditi) vrlo velike short pozicije na burzama, čime se radi pritisak na pad cijena.
Cijene pšenice na pariškoj burzi
Silazna spirala još uvijek je na snazi za američke cijene, usred straha od usporavanja trgovine. Uz prilično stidljivu kupnju Kineza, neizvjesnost raste i gura cijene naniže. U isto vrijeme, žetva u SAD-u se nastavlja i postoji pritisak da se odgovori na priljev robe. Pšenica se opasno približava razini od 5 $/bušela na CBOT-u, najnižoj razini od kolovoza 2020. Kod kukuruza, dok cvatnja još traje i vremenski rizik je prisutan, proizvodni potencijal se smatra dovoljno visokim da objasni pad na razinu od 4 $/bu.
I ovdje se moramo vratiti u 2020. kako bismo vidjeli takve razine. Vrijeme će sljedećih nekoliko dana ipak ostati pod lupom. Što se tiče soje, potražnja je ponovno previše stidljiva da bi se imalo nade preokrenuti cjenovni trend. Pad je još uvijek izražen, a nedostatak konkurentnosti u odnosu na brazilsku soju ne sugerira da će se cijene oporaviti u srednjem roku. Jedina neizvjesnost su vremenske prilike, u vrijeme kada je USDA smanjila postotak soje u dobrom do izvrsnom stanju za jedan postotni bod. Ipak, ovi faktori za sada nisu dovoljno jaki da potaknu fondove da počnu zatvarati svoje short pozicije (očekivanja da će cijena pasti).
Cijena soje na čikaškoj burzi
Gdje se danas nalaze cijene? Terminske cijene pšenice na Euronextu za ugovor rujan, završile su mjesec blago iznad razine od 220 €/t, što znači da je na razini mjeseca cijena dodatnih skoro 5 €/t. Što se tiče kukuruza, cijene ugovora za kolovoz se nalaze ispoda razine od 215 €/t, ali su na razini mjeseca porasle gotovo 6 €/t. Jesu li možda cijene na Euronextu došle do svojih zona podrške? Za sada su te zone kod pšenice na 215 €/t (ugovor rujan), kukuruza na 205 €/t (ugovor studeni) i uljane repice 470 €/t (ugovor studeni).
Što se događalo na CBOT-u? Terminske cijene pšenice za srpanj pale su na razini mjeseca sa 5,7 $/bu na ispod 5,3 $/bu, što nije zanemarivo, posebno nakon pada od 18 posto u mjesecu prije.
Kukuruz je i dalje najjeftinija sirovina za proizvodnju stočne hrane, a terminska cijena ugovora za rujan je na razini mjeseca pala sa 4,1 $/bu na 3,8 $/bu. Za kraj, terminska cijena soje novog roda, ugovora za studeni, pala je s 11,05 $/bu na 10,2 $/bu.
Cijene kukuruza na pariškoj burzi
Trenutačno okruženje narušeno je političkim i makroekonomskim neizvjesnostima. Statistički podaci koji se objavljuju stvaraju zabrinutost u pojedinim regijama, što dovodi do strahova o potražnji za sirovinama. Ni pad cijene nafte nije od pomoći za cijene agri roba. Sve to skupa donekle paralizira donošenje odluka trgovaca i ostalih sudionika na tržištu, a klima povjerenja morat će se vratiti ako se trend želi preokrenuti.
Koja je poveznica s ovim kretanjima na burzama i cijene fizičke robe kojom se danas trguje? Cijene na nama najznačajnijem izvoznom tržištu, onom Italije, nisu popratile ovaj pad na burzama. Kupci su pokušali iskoristiti pad, ali jednostavno ponude nije bilo u dovoljnoj količini. Trenutno je situacija takva da još uvijek dio kupaca želi potisnuti cijene pojedinih roba prema dolje, dok se proizvođači nadaju njihovu rastu. Netko će morati napraviti prvi potez, ili će špekulanti početi kupovati ili će proizvođači početi prodavati. Tko će na kraju izaći kao pobjednik, vidjet ćemo u tjednima ili najkasnije mjesecima koji su pred nama.
Kretanje cijena žitarica i uljarica na svjetskim burzama pratite na Baze podataka > Tržište
Vremenske prilike u kolovozu, ponašanje fondova i potražnja kupaca u velikoj mjeri će odrediti kretanje cijena na burzama u mjesecu pred nama. Hoće li cijene ostati na ovim razinama i niže ili će ipak doći do korekcije? Moguće da nam već novi USDA izvještaj početkom ovog vremena da odgovor na ovo pitanje.
Tagovi
Autor
Đuro Japaric
prije 1 mjesec
mali poljoprivredniče , EU je poput stare babe , vrijeme ju pregazilo ! Nema ništa od pisanja po AGROKLUBU ! Seljaci u Hrvatskoj NEĆE se organizirati i onda mi poznanik reče da je osnovao GS i upita me hoću li biti član ? Reci mi puno ime za GSP , reče da to znači ; GLEDAM SVOJA POSLA ! Gledaju svoja posla i likovi u VLADINOH HPK ! Ponekad se oglase ako im nekima nešto ne ide u korist , a za HRVATSKU poljoprivredu ne predlažu ništa ! Danas je dan takvih , mogu se DOMOVINI zahvaliti za svoje interese , a drugima POGINULIM , RANJENIM , HVALA OD MENE !
mali poljoprivrednik
prije 1 mjesec
EU i druge svjetske države pričaju o održivoj poljoprivredi i uravnoteženom iskorištavanju prirodnih resursa i takvu mantru bi većim dijelom finacijski trebali podnijeti poljoprivredni proizvođači,jer su im neopravdano prišili etiketu glavnih uzročnika klimatskih promjena.Takve politike putem društvenih mreža i pristranih znanstvenika demoniziraju poljoprivrednike i praktički su im objavili otvoreni rat do istrebljenja i već polako pretpostavljamo koji im je krajnji cilj.Istovremeno se krupni kapital kroz svoje fondove kladi na burzama i vrše umjetne pritiske u smislu rušenja cijena i ostvarivanje extra zarade.Pitanje ja kako da se poljoprivrednici prilagode novim zahtjevima i pravilima ili bolje rečeno sa kojim sredstvima da to ostvare,kada njihova prozvedena roba nerijetko ne može ostvariti niti proizvođačku cijenu?Kada zbrojimo dva i dva ispada da novi zakoni koje donose političari ,te ovaj kupleraj koji rade fondovi na burzama(koji su im omogućili ti isti političari) imaju zajednički cilj uništenja poljoprivredne proizvodnje,ili barem u ovom dosadašnjem obliku.Cilj je da mali poljoprivrednici budu istrebljeni i u konačnici da sve preuzmu velike korporacije.Recimo da u SAD ovo nije ništa novo i kod njih je to proces koji se stalno razvija još od doba tzv divljeg zapada.Veliki rančer otima susjednu zemlju oko sebe ne birajući sredstva.Sada su nametnuli ostalom svijetu takva pravila igre,samo su se malo promijenile metode,jer su vremena modernija i igra je postala globalna.Kada stvari sagledamo iz malo uže tj domaće perspektive vidim nevjerovatnu činjenicu da u današnje vrijeme čovjek na selu koji radi 365 dana u godini ne može preživjeti od vlastitog rada.Dosta mi je već omalovažavanja seljaka sa ispraznim pričama kako se trebamo modernizirati,okrupniti i sl ,jer jedino tako možemo poslovati na veliko sa tgovačkim lancima.U biti nas prave budalama,jer zašto bi ja morao poslovati sa velikim lancima?Najveći razlog je to što su nam raznim pravilima i zakonima praktički ukinuli prirodno tržište,a to su ljudi u našem okruženju.Recimo moj kum koji živi u neboderu na četvrtom katu ne može od mene kupiti prase za proslaviti rođendan, jedino ako ima karticu opg-a za držanje svinja.Zašto sam otišao ovako u širinu,ili što bi se reklo pomiješao kruške i jabuke?Zato da vidimo kako se seljak sustavno uništava od samog korijena i onog najmanjeg "Dudeka",pa do tzv udruženih veliki i modernih gazda,koje pojedu fondovi na burzama za doručak.Najsmiješnije od svega toga što su nas ubijedili kako smo sami krivi za svoju propast,jer eto ne znamo se prilagoditi novim trendovima,a u stvari nas najobičnije pljačkaju na legalan način i to da nam se puši iz ušiju.Zeleni plan, moš se misliti kako im je stalo do toga,samo još jedna alibi priča zašto moramo propasti.....a kad čujem riječi burza i fondovi želudac me boli tri dana.