• Mehanizacija
  • 29.11.2012.

Vjernost, iskazana strojnim prstenom

Pitanje standarda mehanizacijskih potreba

  • 1.113
  • 116
  • 0

Kao što su proporcije našeg tijela sukladne odgovarajućim konfekcijskim brojevima, na isti način i površina, koju obrađuje OPG, zavisno o zasijanoj kulturi, ima svoje mjere iskazane u potrebitoj poljoprivrednoj mehanizaciji. Ono što o “konfekcijskim brojevima”, koji odgovaraju našem tijelu, bar približno znamo, ne bi se moglo reći i kad su u pitanju procjene o potrebitoj mehanizaciji.

Mehanizacijske navike su otprilike takve da odgovaraju prilično čudnoj “kulturi odijevanja” OPG-ova. Uvriježeno je mišljenje da nam mehanizacije nedostaje, što je u osnovi točno. Ali stručnjaci, iz ove domene, u dobroj se mjeri distanciraju od takvih predrasuda.

Naime, OPG-ovi , kada se radi o mehanizaciji, nisu “usklađeno odjeveni”. To je ujedno i temeljni razlog naše mehanizacijske “golotinje”. Najgore je što je takav “modni trend” uhvatio zamah baš u vrlo nezgodnom razdoblju prestruktuiranja, okrupnjavanja površina, izmjene kulture, ... dakle, u periodu u kojem nam Europa nameće svoj “krojni arak“.

Europa nije uljudbeno-modni pojam već tržišno-ekonomski. Stoga će dio početnih ulaganja poljoprivrednici morati uložiti u samoeduciranje, certificiranje, istraživnje, pozicioniranje, analitiku distributivnih lanaca, razine cijena, promotivne aktivnosti, održanje postojećih i kreiranje novih brendova, kvalitetniju strukturu djelatnika, ...itd.

Mnogi su usmjerili svoje djelovanje isključivo na povećanje površina i nabavku skupe mehanizacije zanemarivši i neke druge faktore.

Stručnjaci, iz domene mehanizacije, uporno pokušavaju usmjeriti našu pozornost upravo na one faktore kojima ju nismo dovoljno posvetili.

Još prije 40-tak godina pok. profesor Maričić, s osječkog Poljoprivrednog fakulteta, pokušavao je utvrditi “standard mehanizacijskih potreba” tvrdeći da za integralnu obradu jednog hektara zemlje ,unutar sat vremena, treba angažirati snagu od 1000 KS . Tadašnja “planska privreda” tražila je od mehanizatora da prošire “standarde potreba” i na dio koji bi se odnosio na prateće servisne radionice, nužne alate kojima bi one bile opremljene i slično. Uz dobru logistiku i organizaciju, zavisno o kulturi i načinu obrade, u prosjeku, smatra se da je danas potrebno angažirati cca 2 KS/ha. Veliki sustavi, koji su nastali na prostoru bivših kombinata, još uvijek o tome vode pomnu brigu.

Međutim, istraživanja pokazuju da je drugačija situacija u OPG-ima, gdje je izrazito je niska iskorištenost sredstava poljoprivredne mehanizacije. Broj traktora vučne snage do 15 kN prelazi 85% ukupnog broja traktora, što je tri puta veći broj od potrebnog broja traktora a pet puta veći broj od potrebnih priključaka. Postojeći traktori vučne snage veće od 15 kN, koji s 15-tak % sudjeluju u ukupnom broju traktora, bili bi dovoljni da se obradi ukupna površina, koja se obrađuje. Traktori se prosječno mjesečno ukupno koriste oko 40-tak radnih sati, odnosno 450-500 radnih sati godišnje, od čega na temeljnim poljoprivrednim radovima oko 350 radnih sati godišnje. U temeljnoj obradi tla oko 15% radnih sati, u predsjetvenoj pripremi tla oko 20% radnih sati, u transportu oko 30% radnih sati i.t.d. Postojeći kombajni u vlasništvu OPG-a iskorišteni su sa svega 50-tak % od svog eksploatacijskog potencijala. Isto bi se moglo reći i za korištene priključne strojeve.

Jedan radni sat rabljenog traktora vučne snage do 15 kN knjigovodstveno košta oko 75 kn/h.Uz postojeću strukturu biljne proizvodnje, obrada jednog hektara rabljenim traktorom vučne snage do 15 kN knjigovodstveno košta oko 2.350 kn/h. Jedan radni sat rabljenog traktora vučne snage iznad 15 kN knjigovodstveno košta oko 260 kn/h. Uz postojeću strukturu biljne proizvodnje, obrada jednog hektara rabljenim traktorom vučne snage iznad 15 kN knjigovodstveno košta oko 8.150 kn/ha. Jedan radni sat rabljenog kombajna propusne moći 4,5 kg/s , kad radi isključivo za potrebe vlastitog OPG-a, knjigovodstveno košta oko 1.200 kn/h. Obrada jednog hektara rabljenim kombajnom propusne moći 4,5 kg/s, kad radi isključivo za potrebe vlastitog OPG-a, knjigovodstveno košta oko 1.650 kn/ha.

Iznenađeni ste?

Država nas je, do sada, baš na ovo još i poticala, povratom kapitalnih ulaganja i drugim potporama.

Indikativni su i prosječni fiksni troškovi po radnom satu koji za rabljene traktore vučne snage do 15 kN iznose 40%, dok za rabljene traktore vučne snage iznad 15 kN iznose oko 65 %.

Ukupno gledano, očevidno, mnogi od nas su se precijenili i predimenzionirali.

Članovi OPG-a, radeći s mehanizacijom utroše svega 90 radnih sati mjesečno, odnosno oko 1.100 radnih sati godišnje. I to, na proizvodnji ječma i zobi oko 7 h/ha, na proizvodnji šećerne repe oko 16 h/ha, na proizvodnji krompira oko 20 h/ha, na spremanju sijena oko 27 h/ha, na proizvodnji duhana oko 600 h/ha ( uz racionalnu mehaniziranost trebalo bi svega 50 h/ha ), na proizvodnji paprike 680 h/ha ( uz racionalnu mehaniziranost trebalo bi svega 75 h/ha ), itd.

Osim boljom organizacijom, iskoristivost mehanizacije može se unaprijediti i povećanjem veličine tehnoloških cjelina obrađivanih površina, promjenom strukture biljne proizvodnje, sjetvom i sadnjom kultura koje zahtijevaju veći utrošak radnih sati/ha, većom uporabom mehanizacije “u usluzi” drugim OPG-ima, nabavkom ili uporabom jeftinije “istočne” ili rabljene mehanizacije koja je tehnički i koncepcijski prihvatljiva za rad, udruživanjem OPG-a u poljoprivredno mehanizacijske prstenove.

Gledano u cjelini, zbirno, svi hrvatski OPG-i zajedno, utrošili su za nabavku mehanizacije najmanje trostruko veći iznos od onog koji bi bio dovoljan za punu (racionalnu) mehaniziranost ( prema “standardima potreba”) a da su unatoč tome, gledano pojedinačno, još uvijek nedovoljno mehanizirani. Pri tome ne smijemo zanemariti da su se najmanje trostruko više i zaduživali, da im je sav taj “prekomjerni trošak”, uložen u mehanizaciju, nedostajao na drugim segmentima unapređenja gospodarstva i da su se, razvijajući i te segmente, još dodatno zaduživali.

Tko je tome kriv ?

Mnogi su skloni odmah usmjeriti kažiprst prema državi. Naravno, i država ima svojih grijeha. Ali, u ovom segmentu, država je zaista (iako nedovoljno studiozno) pokušala pomoći. Ponudila je okvire za uspostavu novih proizvodnih sustava (male farme, adaptirane farme, specijalizirane farme, specijalizirane velike farme,...,okrupnjavanje parcela, kroz programe trajnih nasada, povoljnije uvijete za nabavku ribarske flote, plavi diesel, poticaje, povrat kapitalnih ulaganja, strojne prstenove, kreditne linije, angažiranjem HAMAG-a, agencija za razvitak, HZPSS,... itd.).

Zar zaista nismo shvatili da je i “poljoprivrednik” sve više samo jedan od niza poduzetnika, koji je, prije svega, sam pred sobom odgovoran za svoje poslovne (i pogrešne) poteze ? Poduzetništvo “nema srca”! Pogrešni su potezi izuzetno skupi i uvijek dolaze na naplatu.Pogotovo kad ih naplaćuju banke. Možda će ostatak društva prihvatiti podmiriti neke od “šteta” koje su nastale sustavnim mjerama. Međutim one, koje su rezultat naših vlastitih pogrešaka, zasigurno neće.

Zar onda zaista nije vrijeme da se okrenemo jedni drugima, popišemo ono čime još raspolažemo, da počmemo razlikovati “vlasništvo” od “umijeća”, da se udružimo sa strukom, koja nas već godinama upozorava da je udruživanje (gdje god je to moguće) bolje rješenje od zaduživanja.

Kernuli smo putem, koji je vodio u raslojavanje na “gazde” i “nadničare”. Vrijeme će pokazati da će se (barem oni, kojima je, na tom putu preostala, uloga “nadničara”) velika većina nas, dodatno raslojiti na one koji će se udružiti i one koji neće. Za razliku od navike okretanja prema “novčarima” koji osim što mogu posuđivati znaju i ucijenjivati, morat ćemo steći i naviku, jedni s drugima, razmjenjivati. Prostor na kojem ima jako puno mjesta za razmjenu su upravo mehanizacijski prstenovi.

Autor: Zdravko Milić


Tagovi

Zdravko Milić Strojni prsteni Mehanizacija Traktori Priključci Mehanizacijski prstenovi

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Visoravan Veliko Rujno na Velebitu