Važna ličnost u selu: Popravlja plugove, potkiva konje, oštri kose

Za nekadašnje poljoprivrednike kovač je važio kao posebno važna ličnost u selu. Ovaj težak, prljav, a ponekad i opasan posao izazivao je veliko zanimanje otkad se pojavio u ljudskom društvu.

Tijekom srednjeg vijeka, u većini država novo selo se moglo osnovati i zapisati u knjige samo ako u njemu radi kovačka radionica. Zanat i znanje svakako su bili potrebni poljoprivrednicima, jer je kovač izrađivao i popravljao alatke za rad, potkivao konje, a daleko od grada i zlatarskih radnji mogao stvoriti i nakit. Prvobitno vjenčano prstenje kovali su kovači i to od željeza, da pokažu značaj i čvrstinu braka, a to prstenje bilo je obično tako glomazno da su ga ljudi nosili na lančiću oko vrata ili oko struka umjesto na rukama.

Uz rakijicu - dok se konj potkuje

Ali, postojalo je tu i malo mašte: taj čovjek koji radi s tako opasnim materijalima kao što su vatra i rastopljeni metal - možda ima i neke tajanstvene moći? Tako je dospjeo u bajke i narodne pjesme, gdje potkiva krilate konje, izrađuje čarobne mačeve i oklope ravnopravno s plugovima i motikama. Zna tajne o metalima.

Poznaje tajne svojih mušterija koje mu pričaju uz rakijicu dok čekaju da im se konj potkuje ili kosa otkuje. Jer, što je ispričano u kovačnici - ostaje u kovačnici. Gdje nije bilo crkve, ljudi su se mogli zakuniti u kovačkoj radionici, polažući ruke na nakovanj i prizivajući vatru iz kovačnice da ih kazni ako lažu.  

Suradnja s "višim" silama

U većini starih vjera kovač je u suradnji s višim silama, patuljcima, vilama ili bogovima, koji ga uče njegovom poslu, zato često sudjeluje u činima vezanja i razvezivanja, u kojima je važno da se nešto "utvrdi". Kod antičkih Grka, bog - kovač je Hefest, kod Rimljana Vulkan, kod Germana Odin, koji izrađuje začarane mačeve i kuje čudesne prstenove.

Njemački junak Siegfrid je kovač i ubija zmaja mačem kojeg je sam iskovao. U slovenskoj mitologiji, Kovovlad, božanstvo podzemlja, ruda i kovačke vještine, silno žudi za ljudskom hranom, posebno svježim tek ispečenim kruhom. Nažalost, u prisutnosti gospodara svih ruda, svaka hrana pretvara se u srebro. Zato Kovovlad sklapa neobičan dogovor s ljudima: otvara kovačku radionicu u ljudskoj zajednici, popravlja i stvara odlične alate, a zauzvrat žene ga hrane najboljim jelima. U narodnim pričama, šaljivim i ozbiljnim, kovač je često glavni lik.

Obrt koji izumire

Koliko je kovač bio značajan za nekadašnje selo, pokazuju i imena naseljenih mjesta poput Kovačeva, Kovačevca...

Prezimena Kovač, Kovačev, Kovačević, Kovačić i slična također nisu rijetkost i ukazuju na pretka koji se bavio ovim poslom. 

Danas je kovački zanat uglavnom u izumiranju jer su izradu alata i svega ostalog što je potrebno za poljoprivredu preuzele tvornice. Gdje još postoje malobrojne radionice, predstavljaju atrakciju i često su zastupljene u televizijskim emisijama. 

Koliko je važno i zahtjevno zanimanje daje naslutiti i opis Hrvatske obrtničke komore: Kovači bi trebali biti jače tjelesne građe, spretni i precizni, imati spretne prste i šake, kao i usklađene pokrete obiju ruku.