Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • HPK
  • 13.12.2024. 16:00

Treba li uopće našim poljoprivrednicima Komora?

Zašto dio poljoprivrednika ne prihvaća Komoru? Je li tu riječ o efektu spojenih posuda, odnosno, općenito niskog povjerenja Hrvata u institucije?

Foto: Krume Ivanovski
  • 8.424
  • 686
  • 3

Treba li našoj poljoprivredi Komora? Za mene je odgovor na pitanje iz naslova jednostavan i nedvojben. Da, itekako treba. U današnje vrijeme kada poljoprivreda gubi utakmicu protiv drugih aktera na polju javnih politika zbog brojnih pritisaka usmjerenih prema proizvođačima (zeleni, vegani, potrošači i dr.), jedino dobro artikulirani javni glas poljoprivredniku donosi rezultat. Danas i na EU razini farmeri gube, a gdje su relativno bolje predstavljeni. Zato ne samo da treba, nego treba i snažnija i aktivnija i neovisnija nego li je danas.

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) bez obavezne članarine prilično je nejaka organizacija. Nije moguće poslovati bez novca, a njima se danas teško premostiv čini problem procesa naplate relativno malih iznosa članarine. Ostvarivanja onog što je definirano zakonodavnim okvirom. Tko god da se time bavi naplaćivanjem očekuje naknadu troška, a time se prikupljeni iznos drastično topi.

I to je dio razloga zašto su uplatnice slane e-mailom, kazuju iz Komore, umjesto poštom, na adrese poljoprivrednika registriranih u upisniku OPGova. 

Financijski nejaka

Ukupni godišnji potencijal pretplate HPK kreće se negdje oko 650.000EUR-a (cca 68.000 članova, obveznika plaćanja, puta 9,60EUR-a godišnje), ali financijski pokazatelji govore da tek nešto više od 20% članova redovno podmiruje svoju financijsku člansku obvezu.

Zato je danas Komora nejaka organizacija, koju na životu održava tek 5 - 6 zaposlenika, uz nekoliko vanjskih suradnika, koristeći različite EU i domaće projekte za sufinaciranje vlastitih aktivnosti i očuvanje kakvog-takvog aparata. Oni imaju zahtjevnu zadaću artikuliranja interesa više desetaka tisuća poljoprivrednika, za što na godinu organiziraju stotine sastanaka, pokušavajući kreirati zajednička stajališta (u različitim sektorima agrara, kroz 20-ak odbora), na putu do obrane interesa članstva.

Dakle govorimo o organizaciji s vrlo malim brojem djelatnika i brojnim očekivanjima od istih. Istovremeno svaka od deset najvećih agrarnih tvrtki u Lijepoj našoj ima najmanje dvostruko snažniju administraciju od te iste komore. Kakve su onda njene šanse? Kakva je njena pregovaračka moć? Kada nema niti dostatne kadrove, niti dovoljne prihode, a niti podršku glavnine članstva?

Komora je sadašnjim pravilima ovisna o volji samih poljoprivrednika, članova, što je realnost od koje valja nastaviti dalje. 

Zašto dio poljoprivrednika ne prihvaća Komoru? Je li tu riječ o efektu spojenih posuda, odnosno, općenito niskog povjerenja Hrvata u institucije?

Cijena članarine? Tko danas može reći da je iznos od 10-ak EUR-a godišnje prevelik? Zato nije pravo pitanje je li skupo, već što za nju poljoprivrednik dobije?

A znamo da bi trebao dobili zaštitu svojih interesa, čime dolazimo do stvarne dimenzije problema. Dio poljoprivrednika ne vidi HPK kao borca za njihova prava. Bilo je pokušaja udruživanja u različite paralelne organizacije posljednjih desetljeća za realizaciju pojedinih ciljeva, pa sjetite se danas gdje su sve te udruge koje su u nekom trenutku imale određenu političku snagu? Danas ih nema, jer se nisu profesionalizirale, jer je entuzijazam vrlo kvarljiva roba. Za rad treba novac. Za rezultat treba rad.

Udruživanje je proces

Hrvati podcjenjuju procese udruživanja”, rekao mi je davno jedan odvjetnik koji je godinama radio na povezivanju domaćih trgovaca. “Hrvat se nastoji dogovoriti za 10 minuta, ako to ne ide, odustaje. A nije realno da se od 10 zajedničkih tema možemo u kratkom roku dogovoriti oko svih 10, zato se valja fokusirati na onih 3 ili 4 gdje postoji potencijalni konsenzus. I od tuda krenuti dalje”, otprilike je glasila sugestija iskusnog pravnog stručnjaka. 

Na tragu tih misli, HPK  je daleko od idealne, ali jest platforma na kojoj treba dalje graditi. 

Poljoprivrednici nisu dobili uplatnice? Ako nisu trebali su, naravno. To jest propust, zašto bi itko trebao voditi računa o troškovima kojih nije svjesan? Uplatnice treba poslati na vrijeme. Postavlja se i pitanje kako su neki dobili pismo odvjetnika, a ne i e-mail poziva plaćanja članarine, koji su poslani na istu adresu? Jesi li uopće brojni poljoprivrednici u upisniku ostavili validne e-mail adrese?

Brojni zamjeraju i što čelnik Komore posjeduje stranačku iskaznicu. Dakle pitanje jest, treba li njen predsjednik biti nestranačka osoba? Jedni će reći da je to nužno ograničiti, jer kako će zastupati drugačije pozicije od Vlade u pregovorima? A drugi su stava je da je pravo svakoga od nas birati i biti biran. I to na više razina. Očito nam treba javna rasprava na ovu temu.

Treba i nadalje raditi na povezivanju poljoprivrednika i Komore. Za ljubav je potrebno dvoje, Komora treba činiti više za člana, a i član više za Komoru.

Scenarije negiranja postojećih organizacija vidjeli smo ne tako davno na primjerima Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske obrtničke komore (HOK), a rješenje se krije u njihovoj depolitizaciji, radu za sektor i snažnijem okretanju članstvu. Budi usput rečeno, članarine za HGK i HOK naplaćuje porezna uprava, dok kod HPK to nije slučaj, što ju stavlja u prilično diskriminirajuću poziciju u odnosu na obrtnike i gospodarstvenike.

Nužan razvoj Komore

Komora treba svježe krvi, pa svi oni koji joj žele blistaviju perspektivu, moraju priječi s riječi na djela. Postoje pravila kojima se dolazi na upravljačke pozicije, samo je pitanje postoji li želja kritičara doći u agrarnu poziciju. 

Unutar svake organizacije postoje interesne grupe, koje lobiraju za svoju sreću. Što je sasvim legitimno. Lobiranja će će uvijek biti u Komori, to je u prirodi iste. 

Nije nam zabranjeno sanjati idealnu Komoru, ali istovremeno valja biti svjestan da ju nije lako niti napraviti, a niti voditi. Vruća je to stolica. Jer sačiniti dogovor za deset različitih ljudi nije lako, a zastupati desetke tisuća višestruko je delikatnije. No to ne znači da nema smisao, dapače. 

Jaka Komora, potencijalno znači bolju poziciju poljoprivrednika. Razjedinjeni poljoprivrednici bez predstavničkog tijela, nemaju velike šanse.

Komori treba dati priliku za razvoj, a članovima svako pravo da od nje očekuju više.


Tagovi

HPK Članarina Poljoprivredna komora


Autor

Vedran Stapić

Više [+]

Jedan od osnivača Agrokluba. Bavi se organizacijom, razvojem novih proizvoda i rješenja, a s vremena na vrijeme, u trenucima inspiracije nešto i napiše :)