Traktori i kombajni za spas HR poljoprivrede?

O stanju u hrvatskoj poljoprivredi i sektoru hrane već pjevaju i ptice na grani. Svaki izbori, bili parlamentarni ili predsjednički, dotiču se pitanja sela i poljoprivrede. Daju se raznorazna obećanja, od stavljanja u funkciju milijun hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u roku od godinu dana, do ulaganja od 2 milijarde kuna godišnje u poljoprivredu i ruralni prostor i otvaranja 50.000 radnih mjesta samo u tom sektoru.

I tako iz godine u godinu, iz mandata u mandat. A stanje u hrvatskoj poljoprivredi, kao što je konstatirano na 50. međunarodnom simpoziju agronoma održanom nedavno u Opatiji, je najlošije od 2. svjetskog rata. Sve političke opcije ističu poljoprivredu kao strateški značajnu granu. S druge strane, slika sela i poljoprivrede je sve tužnija. Nestaju kompletna gospodarstva.

Deficit i javni natječaji za Program koji nije odobren

U nekim ruralnim sredinama mladi su potpuno napustili domove i otišli trbuhom za kruhom. Hrane, često i sumnjivog podrijetla uvozimo sve više. Deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci iz godine u godinu se povećava.

Početkom 2000. godine, deficit je bio 450 milijuna eura i dosegnuo je 908 milijuna eura u 2013., što je dvostruko više u odnosu na polaznu godinu. Deficit u 2013. je veći 23,4 % u odnosu na 2012. Predviđeni deficit u 2014. će biti 1,3 milijarde eura (do listopada 1,05 milijardi eura).

I tako imajući na umu sve te porazne podatke, izvršna vlast se odlučuje započeti s raspisivanjem javnih natječaja za mjere iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020., za koji još nismo dobili zeleno svjetlo od strane Europske komisije. Od ukupno skoro 2,4 milijarde eura u sedmogodišnjem razdoblju, 85 % sredstava dolazi iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, a 15 % iz hrvatskog budžeta. Od 11. veljače otvoreni su natječaji za tri operacije unutar Mjere 4 - Ulaganja u fizičku imovinu.

83 % poziva na Mjeru 4 odnosi se na poljoprivrednu mehanizaciju

Tjedan dana od otvaranja natječaja, na službenim stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) iz poziva na dostavu ponuda može se vidjeti u kojem smjeru ide hrvatska poljoprivreda i ruralni prostor. Ukupan iznos potpora na raspolaganju poljoprivrednicima je 640 milijuna kuna za sve tri raspisane operacije. Natječaji su otvoreni do 10. travnja. Od ukupno 230 podnesenih poziva za dostavu ponuda u prvih tjedan dana, njih 192 se odnosi isključivo na poljoprivrednu mehanizaciju. To iznosi 83 % svih poziva. Najveći broj zahtjeva za dostavu ponuda odnosi se na traktore i kombajne.

Cilj otvaranja tih natječaja trebao je biti podizanje konkurentnosti, olakšavanje restrukturiranja i modernizacije poljoprivrednih gospodarstava, osobito s ciljem povećanja sudjelovanja na tržištu i tržišne usmjerenosti, kao i poljoprivredne diversifikacije.

Što će nam traktori ako nemamo zemlju?

Dolazimo do jednostavnog zaključka kako put u uspješniju hrvatsku poljoprivredu vodi preko traktora, kombajna i pripadajućih im priključaka. Rast prinosa po hektaru naših oranica, povrtnjaka, voćnjaka ili po grlu stoke omogućit će nam najnovija mehanizacija. Hrvatska poljoprivredna produktivnost, koja je na 58 % europske (svih 28 članica), narast će do neslučenih visina. I tako bih mogao ironizirati unedogled.

Nitko ne želi osporiti važnost mehanizacije i njezinu ulogu u ukupnoj produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Ali postavlja se pitanje da li je hrvatski prioritet mehanizacija ili nešto drugo. Poznati smo po tome da nerazumno gomilamo željezo. Stupanj iskorištenja poljoprivrednih strojeva je na vrlo niskoj razini. Samim time je povrat investicije po poljoprivrednom gospodarstvu otežaniji i dugotrajniji. Umjesto da podižemo konkurentnost, mi je narušavamo.

Nitko ne govori o lokalnim zajednicama i konkurentnosti

Nitko ne govori o strojnim prstenovima, zajedničkim ulaganjima u poljoprivrednu mehanizaciju, potrebom za izradom inventara poljoprivredne mehanizacije unutar lokalne zajednice sa svrhom što učinkovitijeg korištenja i smanjenja troškova i sl. Nije najvažnije imati najbolji traktor u selu, već je važnije imati kvalitetan i konkurentan proizvod za kojim će postojati potražnja na tržištu.

Izbor prioriteta i mjera u sprovođenju neke politike, ključna je za krajnji rezultat. Pogrešan odabir dugoročno može ugroziti stanje u nekom sektoru, u našem slučaju poljoprivredi. Unatoč činjenici da 95 % poljoprivrednika nema adekvatno strukovno obrazovanje, nego samo praktično iskustvo, i da nam je produktivnost u poljoprivredi na 58 % europske, u Programu ruralnog razvoja naše Ministarstvo poljoprivrede za Mjeru 1 (prijenos znanja, cjeloživotno učenje) predviđa 0,4 % ukupnog iznosa sredstava za ruralni razvoj.

Malo se ulaže u udruživanje i obrazovanje

Za mjere koje potiču udruživanje i suradnju proizvođača poljoprivrednih proizvoda, istraživačkih institucija i subjekata u lancu hrane planirano je svega 0,7 %. Navedeno potvrđuje da izvršna vlast nije u stanju upravljati strateškom granom koja u kratkom roku može donijeti pozitivan učinak na zaposlenost, rast društvenog proizvoda i smanjivanje vanjskotrgovinskog deficita poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Do dana današnjeg nemamo viziju i strategiju hrvatske poljoprivrede. Prethodnica izradi Programa ruralnog razvoja trebao je biti dokument Hrvatska poljoprivreda i ruralni razvoj do 2030, koji je trebao postaviti jasne ciljeve temeljem uključenosti i javne rasprave svih dionika u razvoju poljoprivrede i ruralnog prostora. To se u državama koje znaju što hoće radi sustavno i godinama, a ne preko noći.

Poljoprivreda ne smije biti djelatnost koja je podložna politički prevrtljivim ambicijama pojedinih političkih opcija, nego konsenzus o stvarnim mogućnostima i potrebama hrvatske poljoprivrede i društva u cjelini. Ne mogu se odluke donositi iz ureda i kabineta bez poznavanja i uvažavanja stanja na terenu. Kompetentnost, a ne politička podobnost mora biti ključna za odabir kadrova u svim sferama agrarne politike.

Zajednički moramo raditi na promicanju i podizanju svijesti o značaju i odgovornosti poljoprivrednika za proizvodnju zdrave hrane, očuvanje okoliša i bioraznolikosti, te utjecaja na klimatske promjene.

Foto: depositphotos.com, @gregepperson