Tetkice iz Ministarstva

Trebate se udružiti, morate se kordinirati, trebate se uskladiti, odite se prijaviti, napravite ovo, ili ono. Ma tko je tu lud. „Na“ Dobro jutro Hrvatska, emisiji na prvom programu našeg oka u svijet i zemlju, naše dalekovidnice jedna službenica Ministarstva poljoprivrede, teta Španjol tako je lijepo sve rekla, a da ništa nije kazala. Ovi državni službenici su postali majstori u tome da niš ne znaju. Zna ona samo da treba nešto napraviti. A to naši poljoprivrednici mogu i moraju. A kako? Pa nekom konzultantu odete i kaže - treba samo povući novce. Ali ljudi udružite se, dodaje. Prije par dana druga jedna tetica, Đogun, također iz našega Ministarstva, kaže samo napravite znakove kvalitete, izvornosti. Samo to i udružite se. I samo to i ništa više. O kada bi te dvije tete došle tamo u Zagreb i rekle nekome, e sada mi u državnoj administraciji moramo biti ti koji ćemo im osigurati te značke i ambleme, i prilaz tim fondovima. Pa i državna je dika ako povučemo više tih novaca. Manje će to morati raditi Linić i posezati za našim novcima u proračunu i derati našu kesu. A poslije toga opet slava ide onima na vlasti iako oni nisu morali ništa dati. Ali moraju organizirati. Ne može Janko ići kod Pere, pa Pero neće, onda zove Stipu, pa ga ovaj otepe. Onda se Stipa sjeti da bi mogao, pa ode opet kod Janka. Onda Janko kaže da više nema novaca za konzultante i za takse i za kojekakve dozvole. No, bojim se da Španjol i Đogun to ne mogu shvatiti kao svoj posao. Njihov je da samo govore ovo može, a to ne može. I lijepo je rekla Đogun. Problem je velika administracija i dugotrajan proces. Da ali nema rješenje kako to popraviti što nema ideju ni kompletna Jakovinina administracija. I Španjol nema rješenje za bolje. Zna da se nešto treba, ali kako ništa. Pričala je Španjol o fondovima koji će davati i daju novce za zaštitu životinja, za očuvanje okoliša, voda i tako toga, kao i ruralnog prostora, odnosno nekih cijevovoda, cesta i slično. No, nema fondova za očuvanje čovjeka, za opstojnost stočara ili ratara.

Hoće li netko već shvatiti da država mora dati okvire, ili organizirati da sve što se proizvede na selu otkupi na otkupnim stanicama. Nedavno smo posjetili seljaka u Švedskoj. Ima 15 tisuća nesilica na podnom držanju. On ne mora ništa brinuti o znaku izvornosti, o pakiranju i o naplati. Po njegova jaja svaki dan dođe otkupna stanica. I ona je ta koja pakira, brine o dizajnu, znakovima izvornosti i kvalitete. A ne kao kod nas da dida Janko bude trgovac, dizajner, računovođa, marketing i slično. Dida Janko mora paziti na svoje kokice i imati lijepa smeđa jaja.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.