Teška je hrvatska poljoprivreda, pokazuje to i računica za obiteljsko maslinarstvo

Osim što je naš maslinik u Buliću/Benkovac mjesto okupljanja obitelji, mojim roditeljima dobar je dodatni izvor prihoda. Umirovljenicima je to dodatnih par tisuća EUR godišnje, na njihove male penzije dobrodošao izvor financiranja popravka automobila ili zamjene stare perilice. Njima je bitno da ne moraju žicati od djece novac, pa su prihodi od maslinovog ulja dobro došli kad su se starci prestali baviti turizmom.

Ova priča ima ambiciju kvantificirati taj naš dodatni maslinarski "biznis“. Idem redom, od imovine do profitabilnosti.

Imovina koja sudjeluje u našoj proizvodnji je sljedeća:

Maslinici su na ukupno 1,2 hektara, cca 400 stabala starosti od 5 godina do 25 godina s tim da se neke od tih 25-godišnjaka obnovljene stare masline plemena Rubelja stare nekoliko stotina godina. Još nisu u punom rodu, očekujemo to tek za 5-6 godina kada sve posađeno izraste. Recimo da smo sada na cca. 70% punog potencijala nasada. Vrijednost procjenjujem na oko 70.000 EUR (izvor cijena: Njuškalo i narodna predaja. Procjena: konzervativna, cijene poljoprivrednog zemljišta u Dalmaciji nikad nisu racionalne pa je tu teško biti precizan).

Prihodi i rashodi malog OPG-a 

Vrijednost podiže i činjenica da su dijelom, cca 30%, na građevinskom zemljištu, većim dijelom ograđeni i dobro su održavani. Zanimljivost: na Siciliji i oko Soluna su cijene maslinika 20-30.000 EUR/ha, a ono što sam vidio su bili kvalitetniji maslinici od našeg i položajem i tlom.

Mehanizacija: motokultivator s prikolicom, kopačica, kosilica, atomizer, tresači, pile, škare, trimeri, mreže i dr. procjenjujem na 20.000 EUR.

Spremišta (mehanizacija, oprema, kašete, mreže...) i skladišta (bačve, ulje, ambalaža) cca 30 m2 - lupnut ću 10.000 EUR.

Ukupno imovina oko 100.000 EUR, s tim da smo dio financirali fondovima, cca 20.000 EUR do sada. 

Prihodi OPG-a, bazirano na cijenama zadnjih 12 mjeseci su:

• Potpore oko 500 EUR godišnje
• Ulje prosječno 400 litara godišnje x 18 EUR/litra =7.200 EUR

Troškovi OPG-a, također bazirano na cijenama zadnjih 12 mjeseci:

• Ambalaža oko 1,5 EUR/litri (boca, čep, etiketa)
• Uljara oko 2,5 EUR/litra (računam randman ulja 11-12%, 0,30 EUR/kg)
• Zaštita 100-200 EUR/godišnje
• Gnojidba 200-300 EUR/godišnje
• Plavi dizel i benzin/mješavina oko 100 EUR/godišnje
• Porezi oko 300 EUR/godišnje

Dakle ukupni prihodi 7.700 EUR godišnje, ukupni troškovi oko 2.500 EUR godišnje. OPG-u ostaje oko 5.000 EUR godišnje od prodaje ulja. Na prvu zvuči neloše, još jedna jadna hrvatska učiteljska penzija.

A gdje je cijena rada?

Ali naravno ima i u ovoj priči kao i u većini mojih priča jedan veliki "ali“. Gdje je tu rad? Rad je naročito izražena stavka u maslinarstvu jer su hrvatski maslinici u pravilu radno intenzivni. Serđo mi je nekidan pričao priču o Gulaševom masliniku na otoku gdje se sav urod nosi ručno hodajući po 120 metara široka suhozida. Jedan čovjek u berbi samo to radi cijeli dan.

Ja provedem godišnje na masliniku 3 x 8 sati u frezanju i košnji, (3-4 dana) x 8 sati na rezidbi, 5x10 sati godišnje na berbi i uljari, ljeti navodnjavam + moj stari 10 x 8 sati rezidba, berba 8 x 8 sati, barem 20 sati na prskanju, trimeru...

Mogu se dodati i troškovi osobnih vozila jer starom je maslinik na 45 km od kuće, meni na 320 km udaljenosti. Ja punim i razvozim po Zagrebu i idem po boce i ambalažu. Uskače sestra, moja obitelj, prijatelji u berbi, Ante u ljetno zalijevanje... Skupi se tu kod svih nas 500 sati rada godišnje x koliko EUR/sat? Neću niti računati, jer će pojesti svu dobit.

Idem zanemariti kategoriju rada i računati da maslinik starom produžuje život, a meni liječi živce i mijenja teretanu. Neka za potrebe ove priče zaradimo čisto tih 5.000 EUR/godišnje. Koliki su to povrati na imovinu od 100.000 EUR? 5% godišnje. Teška je hrvatska poljoprivreda, a posebno računica za obiteljsko maslinarstvo. Bazirano je na puno ručnog rada. Moj bi stari držeći instrukcije iz matematike ili klešući kamen zaradio više nego što dobije za svoj sat kroz prodaju maslinova ulja. 

Slika dalmatinskog maslinarstva

Naš OPG je slika dalmatinskog maslinarstva, vjerujem da smo mi neki prosjek veličinom i proizvodnim rezultatima (ubrani kilogrami po stablu). Hrvatsko maslinarstvo je veliko oko 20.000 hektara, a proizvođača je službeno oko 1.500. Vjerojatno ih je puno više jer ih dosta nije u upisnicima iz raznoraznih razloga. Ako oduzmemo Agrolagune i ostale velike maslinare u Dalmaciji i Istri, prosječan hrvatski OPG maslinar se svede na manje od 1 hektara površine ili 200-njak maslina. I kad pogledam maslinarsku priču od Ante, Nike, Čike, Ivana ili Nidže, sve su to u prosjeku slične priče i veličinom i pristupom. Nema tu novca, samo ljubav, potreba za stvaranjem i radna terapija.

Kako ulje u pravilu prodajemo obitelji, susjedima i prijateljima nastojim prodavati za ono što smatramo za fer cijenu ulja. Lani smo prodavali prosječno po 18 EUR/litra, a za ovu godinu cijena će biti 20 EUR za litru. Nekako mi se čini da je ovo fer cijena i da 20 EUR za litru šampionskog ulja nije ni puno ni malo nego "kako triba“.

Lijepo je vidjeti iskru u očima 78-godišnjaka

I zato se hrvatsko maslinarstvo ne može uspoređivati s talijanskim, grčkim ili španjolskim. I zato je kod nas cijena u pravilu 5 EUR/litri viša. Jer tek da pratimo njihove cijene ne bi bilo računice. Tržište zasad to plaća jer kvaliteta hrvatskih ulja je u pravilu izuzetna.

Treba se spremiti da će tržište plaćati i više, jer na natjecanjima maslinara uglavnom su sijede glave, uz koju polusijedu glavu. Nisam siguran da ovakvo, radno intenzivno i nisko profitabilno maslinarstvo ima budućnost, ali dok je dur dur!

Kako ćemo mi Malići dalje? Jedna opcija je da s odrastanjem maslinika, pojačanom gnojidbom, adekvatnom zaštitom (ubijaju nas gljivice zadnjih godina s obzirom na položaj i sortiment), poboljšanjem tla itd. dođemo do minimalne proizvodnje od 800 litara godišnje. To su neki realni limiti jer imamo puno nepopravljivih grešaka u našim maslinicima, 50% tla i pozicija nisu za vrhunske rezultate. Druga opcija je smanjiti proizvodnju na 50-60% sadašnjeg broja odnosno 200-220 stabala. Ostaviti samo one dijelove maslinika koji imaju potencijal za bolje rezultate (više kg po stablu) i koje je lakše raditi odnosno gdje je teren pretežno duboka zemlja, ravan, blizu kuće.

Trebamo i poboljšati našu ponudu – od promjene ambalaže, novog dizajna do kreiranja više vrsta proizvoda (sortna, kupaže, rana berba, kasna berba). U konačnici, vjerujem da maslinarstvo u ovom hobističkom obliku može opstati samo u kombinaciji s turizmom i drugim uslugama na OPG-u. Na to ćemo ipak malo pričekati, daleko je penzija. Dotad idemo kao i do sada po principu nije u šoldima sve - gledati naše maslinarstvo kao mjesto za okupljanje obitelji, fizičku aktivnost i opuštanje u prirodnom okruženju.

Priča u priči 

Spomenuo sam gore u tekstu da su cijene poljoprivrednog zemljišta u Dalmaciji previsoke i da teško opravdavaju normalne povrate kojima se nada investitor, recimo da je to minimalno 10% godišnje. Kod maslina je povrat ulaganja jako spor - kupiš zemlju, pripremiš, posadiš, ogradiš, 4-5 godina obrađuješ do prvog uroda, nakon 10 godina si vjerojatno blizu punog uroda ako nisi napravio greške kod položaja ili kvalitete zemljišta. I tu vjerojatno zarađuješ 3-5.000 EUR po hektaru (kad uključiš i svoj rad u računicu).

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Kad se uzme neka ekonomska računica, vrijeme čekanja uroda i vrijeme povrata investicije realna vrijednost posađenog i zrelog maslinika bi se trebala kretati oko 25-30 tisuća EUR po hektaru.

Nerealno visoke cijene poljoprivrednog zemljišta jedan su od razloga zašto se dalmatinska poljoprivreda ne razvija. Više nije uvijek bolje.